Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Samoborci i koronavirus - što rade, kako žive i ponašaju se u vrijeme krize Darko Šimunec, Karate klub Samobor

Teška vremena i za sportaše

Sve ovo što se sada događa izgleda pomalo nestvarno i kao da živimo u nekom filmu, a ne da se sve to događa na našem planetu.

Ali, što je tu je, moramo se svi prilagoditi ovoj teškoj situaciji i pripremiti na najgore i nakon što se obuzda ova globalna epidemija koja hara po svijetu.

Neki kažu da se ne sekiramo previše, jer će biti još gore.

Kada se nama sportašima zabrani organizirani trening, to je kao kada majkama oduzmete djecu. Tako se i ja osjećam, jer sam od malih nogu trener i sportaš, a sada sam samo nešto sitno od toga.

Mi iz karatea, a mislim i ostali pobornici borilačkih sportova, smo naučeni na težak i krvav put do uspjeha, a i nikada nismo bili baš u onim sportskim krugovima koji su imali ptičjeg mlijeka. Za sve ono što smo imali morali smo se krvavo izboriti pa nam je sada vjerojatno i lakše prihvatiti ovu situaciju koja je zaista teža nego što je bila za vrijeme rata.

Organiziramo se kako bi ostali barem u nekom ritmu treninga, jer znamo da će kad-tad opet život krenuti u normalu.

Sportaš si ne smije dopustiti predugo mirovanje, jer sposobnosti brzo padaju, a onda će ih biti teško kasnije podići. Otkazano nam je seniorsko prvenstvo Europe u Azerbajdžanu i kvalifikacijski turnir za plasman za Olimpijske igre, na kojem je trebala nastupiti naša šampionka Ana Lenard. Možete zamisliti kako se osjeća sportaš koji se sprema za ovo, a onda mu se dogodi koronavirus i sve zaustavi.

U vrhunskom sportu je vrlo teško planirati sportsku formu, a i sada ne znamo kako i za koje vrijeme to moramo raditi, jer se ništa ne zna i svi smo u neizvjesnosti. Hoće li to trajati mjesec dana, dva, godinu, dvije - na to nemamo odgovor.

Ne brinem za sport niže razine, jer se tu ništa posebno neće dogoditi, ali u vrunskom sportu se sve poremeti i ovaj oblik karantene je sportski poguban.

Najbitnije je sada ostati "hladne glave" i čekati da sve ovo prođe, sačuvati pozitivan duh i ne dopustiti da prevlada melankolija. To bi bilo najgore i tome se moramo othrvati.

Mi, na svu sreću, imamo šumu koja je vrlo blizu centru grada i u njoj vidim šansu da opstanemo kao sportaši. Dolazi i ljepše i toplije vrijeme pa ćemo punim plućima koristiti sve resurse vanjskih terena u brdima oko Samobora.

Život nam se promijenio u svakom pogledu, ali se moramo ponašati odgovorno, jer je zdravlje svih nas najvažnije i na prvom je mjestu. Svega ostalog će biti.

Sport nikada neće umrijeti i biti će još "dana za megdana", u to ne sumnjam.

Svi ovo moramo shvatiti kao poruku i upozorenje, jer se baš ne ponašamo odgovorno prema prirodi. Korona će umrijeti i život će opet krenuti.

Pomirimo se s time da će biti teško, jer će nam ekomomija biti uništena. Bojim se da našu državu ne vode ljudi koji će se s time znati nositi te da ćemo potonuti do kraja.

Ali, ima ona stara: Što nas ne ubije, to nas ojača.

Zato, glavu gore i "vježbajte, piz.. vam mate.... ".

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)