12.04.2020.

110 potvrđenih osoba na COVID-19 u Zagrebačkoj županiji

U Samoboru jedna novozaražena osoba

110 potvrđenih osoba na COVID-19 u Zagrebačkoj županiji

Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo Zagrebačke županije na području županije do nedjelje, 12. travnja do 11:00 sati, evidentirano je 110 osoba kojima je potvrđena bolest uzrokovana novim koronavirusom. U odnosu na podatke od jučer, radi se o 5 osoba više. Do sada je izliječeno 15 osoba, a dvije su preminule.

Zavod za javno zdravstvo Zagrebačke županije ima 8 ispostava na svom području. Svaka ispostava obrađuje podatke za grad sjedište ispostave i okolne općine. Grad Sveta Nedelja nema svoju ispostavu, već se podaci obrađuju u Ispostavi Samobor.

Broj oboljelih prema ispostavama Zavoda za javno zdravstvo Zagrebačke županije: Samobor 7 (Sv. Nedelja 16 – 8 izliječenih), Zaprešić 24 – 5 izliječenih, Jastrebarsko 1, Velika Gorica 32 – 1 izliječeni – 1 umrli, Ivanić-Grad 11, Dugo Selo 14 – 1 izliječeni – 1 umrli, Vrbovec 1, Sv. Ivan Zelina 4.

M.M.

 
12.04.2020.

Samoborci i koronavirus - što rade, kako žive i ponašaju se u vrijeme krize: Romeo Ibrišević, fotograf, ekološki ektivist i stalni suradnik Glasnika Samobora i Svete Nedelje

O slatka, slatka, mala korona, zbog tebe su začkomela i crkvena zvona

Samoborci i koronavirus - što rade, kako žive i ponašaju se u vrijeme krize: 
Romeo Ibrišević, fotograf, ekološki ektivist i stalni suradnik Glasnika Samobora i Svete Nedelje

Jel taj virusek muškoga ili je ženskog roda, postavljaju se svaki dan pitanja. Jel mutant il migrant?. Neki vele da je militant! Od kud je došel i kaj hoče? Ono kaj vi trebate znat je da nije vreme za detant. Vele da je situacija izvanredna, pak onda moja razmišljanja nisu spomena vredna.

Al da napišem nekaj na zadanu temu, Žuti me je lepo pital.

Fala na pitanju, ja sam se za života dost naskital. I sad po istini velim - koronu samo kaj si nis poželel. Al da me je to negdo pitali pre mesec il dva, ne bi bil takvog mišlenja. Tek da znate: imal sam 39 temperaturu i drmal je sam vrag z mojim grešnim telom. Misli su mi se stisle, a poplun i deke kaj sam zmetal na sebe su pokisle. I več sam zval Vranešića da se spovedam, a on je rekel da zakaj v stran pripovedam. Nek samo hrabro v nebo gledam. I tak sam danima gore gledal, samo sam kašlal i niš nis pripovedal. Nikam nis išel, sav sam pobledil. I mogu reč da sam tu betegu pobedil.

Pripovedam to iz prve ruke. Kaj je bilo, bilo je! Si oni kaj su jamili nek brže zakopaju tu rupu kaj su za mene kopali. Jer oni kaj su me vidli vu takvom stanju na rit su si popadali. Kad su išli doma od mene si su si fest ruke prali.

Gruntal sam od čega mi je došla takva gadna gripa. Mam sam posumnjal da je kriva punčeva pipa. On se zna nekad pod lajt zavlačit pak z bačve zadnju kap zvleči... A bil sam z jednim pajdašem kaj se vrnul iz Kine. Nakon pete pive morti sam šestu potegnul z njegove flaše i liznul malo sline. Morti su se onda meni na čubu i plučna krila naselile te zline. To mi se sad se premata kak film po glavi - još nis onaj pravi. Valda bum znal kad mi se doktor javi.

Al je on prešel na skijaču, a ja na pijaču. Kaj je on pil ne znam, jer vu toj Italiji nis nigdar bil. Kad se vrnul doma, doktor se skril, vele da je bil vu izolaciji - toj hebenoj situaciji... A ja od onda ne mrdam iz kuće. Bilo mi je prvo vreme fest zima a sad mi je pak vruče. V glavi mi i dalje nekaj tuče, v plučima kak tele da muče. Al ja se nedam! Najvažnije je da sam kod kuče.

Vjutro se zbudim oko 7, TV kalendar gledam, ak se zmislim se hmijem, pes me čudno gleda (al ne ujeda!), da zakaj si ja brnjicu mečem. Posle si perem ruke. Pondelkom se bavim smečem. Vlečem kantu z Čudomerščaka dole do Gračeca da ju pokupe smetlari. Delam saki keden lepu turu: gor - dol, treba mi skoro vuru. Teško dišem i onda pak Komunalcu pismo pišem. Oni pereju ruke - veliju da z menom stalno imaju muke.

Posle si polahko štiham vrta, poteram krta, okopam rože, zalijem tulipane, derem se na klipane kaj z motorima uz hižu na Čudomerščaku prde. Nejdem im uz dlaku. Pak se perem. Prejdem do maloga dučana po kiflu. Tam mi našpricaju prvo jednu pak i drugu ruku. Samo kaj ne tuku. Onda si napravim gablec. Kolut jegera, slušam Micka Jaggera, radio mi se dere celi dan.

Delam sam od starih pragova štenge duge. Idu dole do Rudarske drage. Razmete, rabil sam stare prage, na pol trule, još od trase Brčko - Banovići i one druge. Tuširam se posle po celome telu. Zgledim kak da su me deli v meku melu.

Pofarbal sam šupu, očistil roštilja, još zasadil oko hiže raznoga bilja. Obečal sam izdavaču da bum završil knjigu radnog naziva "Mala zemlja za veliki otpad". Štel sam prejti pisat več prošlo leto za Božić na Žumberak, zapreti se v neku štalu i spraznit si glavu. Mislil sam si kak sam si pokvaril vid, a onda su rekli da je došel taj devetnaesti po redu Kovid. Kad tu reč čujem mam perem ruke, to stalno imam u vidu.

Uglavnom, živim bez nekog zadanoga cilja. Nikad mi tak dobro ni bilo u životu. Sam sam kak Pavle. Fali samo da mi v ruke zabiju čavle. Žena po cele dane dežura, navečer dojde i samo se v krevetu smežura. Nekad joj je bilo važno tih par centimetra, a sad veli: razlaz! Propisala je razmak od dva metra!

Prešel sam si Papešu po dezinfekciju, ne konfekciju - orginalnu domaću šljivovicu, 25 gradi. Tak se to stručno radi. A ne ono kaj te pošpricaju v hodu. Jednom sam to liznul. Kak da ti mečeju golu vodu.

I tak, prolaze dani. Se je isto kak i lani, samo kaj sad na radiju vele da smo vu banani...

Da se muvamo bez veze sim pak tam, narodna vlast nam brani. Do mene niko nemre i moram priznat da mi to paše. Si su se prilagodili situaciji - celi svet je vu izolaciji. Meni to jako paše! Samo kaj brinem: nekak su se zdošle te flaše! Dezinfekcije imam još jedva tri hekte beloga i hektu črlenega. Sto litri rakije. Plaviš se rabi kad se brije, a ona bolša me znutri grije. Nikog ja nemrem inficirat - ni me trebalo baš tak izolirat. Valda bu zdržalo dok ne deneju na sva zvona da su zmislili leka protiv tog vražjega Korona. Veliju da je sad najvažnije da smo si doma. Belu nemrem kartati sam. Možda bi našel trojicu kaj se ne boje, al vu pitanju je sad psihičko stanje moje. A mogla bi vojska poslati v kontrolu drona. Bolje da sem sam doma. Pa di bi drugdi mogel biti? Di bi sad mogel legalno piti? Mogel bi sam sebi napisati propusnicu - razlog deti da idem gledat punicu. Ona v zadnje vreme se češče v rukami ima krunicu. Punac je i dalje tvrdoglav kak junac. Po cele dane posluša kaj vele članovi stožera - od doma ide samo vu slučaju velkoga požara.

A stožeri se množe, oslobodi nas Bože! Jen je na programu točno vu podne, pak onaj vu dve vure. Da ni i vu Ameriku došel taj virus, ja bi vu 15 i 10 minut išel ravno za Yumu! Takva je panika bila i kad se prvi put čulo za sidu. Onda je bil recept da zasigurno zbegneš sidu, ak si rit okreneš k zidu. Sad pak veliju da te ne bu strefila Korona, ak si doma. Sam. To je kak vu onom vicu kaj veli da je najgora poza u seksu kad ti ležiš dole, a gore nema nikoga. Kaj se mene dotikavle, takva poza more trajati celoga leta. Dobro, ne baš tak dugo kak sida. Recimo bar do svetoga Vida. Nek traje dok šumu ne pokri srma.

Dok sam po celi dan na Čudomerščaku ničeg se ja ne bojim. Pramac mi stoji (fala na pitanju) još ravno - al tone mi lagano krma. Molim samo prije pozdravlenja i svima kak i sebi želim bržeg ozdravljenja. Moram reči da me više ne smeta kaj mi je ulica tak strma. Prosim samo Bogeca nek više z njom ne drma.

A Korona? Pocuclali bumo ju nekak kak deca vrečicu trdih bombona.

Da, i zabil sam reči da su prekčera došli majstori z maskami iz T-Com-a jer mi je pucala internet veza. Bili su celo jutro pak sam moral i kompjutor resetirat. Popoldan sam se čist bezveze išel vu ambulantu testirat. Rekli su da sam dobro zdravstveno, al širim negativu strastveno.

Pregledal me jedan z vizirom u belome odelu celi zamaskiran i rekel da kaj sam opče došel, da puno riskiram - nek slobodno prejedem doma z mirom. Nis ga odmah prepoznal - tek zutra vjutro sam doznal da je to moj doktor, onaj kaj je došel betežen ze skijanja. Ni mi više bilo do smijanja. Da sam znal da on dela, zel bi štihaču... Kresnul bi ga i opče ne bi osečal sram.

Zutra vjutro sam provel uz pijaču celi dan. Ostal sam tak sve do novog jutra. A mislim da bum tak i zutra.

Prekzutra bu novi dan.

Vakula veli da bu celi sunčan...

 

110 potvrđenih osoba na COVID-19 u Zagrebačkoj županiji

Samoborci i koronavirus - što rade, kako žive i ponašaju se u vrijeme krize: Romeo Ibrišević, fotograf, ekološki ektivist i stalni suradnik Glasnika Samobora i Svete Nedelje

Arhiva 2020

2024

2023

2022

2021

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002