Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

120. godina Hidropatskog kupališta u Samoboru

Prekopajte arhive o Hidropatskom

25. kolovoza 1888. godine započinje povijest kupališta na Vugrinščaku u Samoboru. Na taj dan sastali su se članovi ravnateljstva Samoborske štedionice: Alnoch, Bahovec, Filipec, Franceković, Frigan, Kiepach i Reizer i donijeli odluku o osnivanju Hidropatskog kupališta na Vugrinščaku.

Iz Beča je naime, stigla «visoka» uputa da se ima proslaviti godišnjica vladanja cara Franje Josipa. Trebalo je sva raspoloživa sredstva pričuvne zaklade poslati u Beč i pokloniti ih za «visoke» potrebe monarhije. Kako su sredstva iz pričuve željeli iskoristiti na bolji način, odlučili su sredstva podijeliti tako da je 500 forinti poklonjeno za otvorenje Medicinskog fakulteta u Zagrebu, a ostatak od 2206 forinti i 82 novčića namijenjeno je izgradnji hidropatskog kupališta na Vugrinščaku. Godinu dana kasnije komisija je izvjestila ravnateljstvo štedionice da se svečano otvorenje kupališta može obaviti 1. kolovoza 1889. godine. Ukupno je trošak izgradnje bio 4875 forinti i 72 novčića. Projekte je izradio naš poznati arhitekt Martin Pilar.

U vanjskom otvorenom bazenu kupanje ženama bilo je dozvoljeno prije podne od 8 do 12 sati, a muškarcima samo poslijepodne od 14 do 20 sati. Ulaznica je koštala 10 novčića, uporaba rublja 10 novčića, a kupelj u kabini 40 novčića. Poduka u plivanju po naročitom učitelju plivanja stajala je 2 forinte, a plaćalo se unaprijed!

1905. godine ljekarnik Mirko Kleščić i dr. Mijo Juratović osnivaju Hydropatički zavod. Kako piše u ljetovališnom vjesniku Samoborskom listu 1905. njegov vlasnik i urednik, Mirko Kleščić, o sebi i o dr. Juratoviću: "Premostivši mnoge poteškoće i neprilike, a upućeni jedino na sebe, pridonjeli su obojica znatnih žrtava, te se mogla ova korisna zamisao jednom oživotvoriti."

1911. godine na hidropatskom se održao veliki plivački miting. Zagrebačka Concordija i Šišmiš 30. srpnja priređuju veliki plivački miting. Tada su discipline bile nešto drugačije od danas, a plivalo se na: 75 yardi, 20 yardi, 80 yardi, prsno, leđa, mješovita štafeta 3 x 40 metara, 50 metara, umjetno skakanje itd.

10. i 11. kolovoza 1912. godine klub Šišmiš je na Vugrinščaku proslavio 10. obljetnicu svog osnutka i rada raznim sportskim natjecanjima, vatrometom i rasvjetom Starog grada.

3. kolovoza 1919, nakon završetka 1. svjetskog rata, Športski klub Concordia iz Zagreba priredio je na Hidropatskom kupalištu natjecanje u plivanju sa oko 40 natjecatelja, uz sudjelovanje 5 Samoboraca iz Okića i Hrvatskog Sokola.

Nakon natjecanja održana je i "Polo" igra. Concordija je pobijedila samoborski Okić sa 4:1, kako je pisao Samoborski list. Zagrebački Jutarnji list pak donosi:

"Prvi waterpolo match u Hrvatskoj!

U nedjelju je HŠK Concordija odigrao u Samoboru u okviru klupskog meetinga prvi waterpolo match sa vrlo dobrom komb. momčadi samoborskog akad. kluba Okić i zagrebačkog Storoka, te istu pobijedio sa 4:0."

Prema sačuvanom zapisniku u momčadi Okića nastupili su: Mirko Kleščić, Franjo Buzina, Franjo Šantl, Josip Melinšćak, Bruno Beyer i Milan Katić. Nakon 1922. godine zastao je nakratko razvoj plivačkog športa u Samoboru, jer se Concordia prebacila na Maksimirsko jezero i tamo ostala do 1925. godine, kada je izgrađen Zološki vrt.

Plivački šport ponovo je pokrenut u Samoboru 1929. godine. Aktivni nogometaš i član državne reprezentacije Boris Praunsperger obnovio je plivačku sekciju Concordije i okupio mlade Samoborce.

1930. godine, je Hidropatski bazen produljen na 25 metara i postao prvi verificirani športski bazen u Hrvatskoj. Samoborske plivačice Milica Matota i Ančica Kovačićek izmjenično su obarale plivačke rekorde na 400 metara prsno. Samoborci se se sve više zanimali za plivački šport i sačinjavali su borbenu momčad Concordije koja je stalno napredovala, tako da je na prvenstvu podsaveza 1931. godine osvojila 2. mjesto Nakon II. svjetskog rata u okviru Fiskulturnog društva Samobor treneri i voditelji bili su Boris Praunsperger, Ivica Šneler (kasnije i trener reprezentacije Jugoslavije) i izuzetna pedagoginja Mira Kovačićek iza koje su ostali najdublji tragovi i rezultati plivačkog športa u Samoboru. Potpuno amaterski, uz izuzetnu ljubav prema djeci i plivanju, odgojila je i naučila plivati niz generacija. Njeni rezultati bili su zapaženi i na razini bivše Jugoslavije.

1970. godine izgradnjom TRC Šmithen zamire kupanje na Hidropatskom kupalištu.

Početkom osamdesetih godina, na poticaj stanovnika Gornjeg kraja bilo je postavljeno pitanje bazena na Vugrinščaku, a i obnova rada Plivačkog kluba Samobor. Glavni pokretač ideje o ponovnom oživljavanju sadržaja na Vugrinščaku bio je Gabro Medved – popularni Gabrek. Uz prigodnu izložbu, 10. lipnja 1984. godine bazen je otvoren i predan na korištenje građanima i članovima Plivačkog kluba Samobor.

Nakon bolesti i smrti Gabrijela Medveda, 1998. godine grad Samobor raspisuje natječaj na kojem je tvrtka Nakus iz Samobora ponudila najbolje uvjete i upravlja bazenima do danas.

Tvrtka Nakus (Vugrinščak 4, Samobor) moli sve one koji imaju u svojim obiteljskim arhivima fotografije ili dokumente vezane za Hidropatsko kupalište da se jave, budući se priprema izložba povodom 120 godina Hidropatskog kupališta i lječilišta u Samoboru.

I.H.

Izvor i autori korišteni u tekstu:

*1/ ”Samobor - 100 godina bankarstva" - Samoborska banka, 1975. god.

(Ivica Sudnik: Samoborska štedionica, str. 25, 26.)

*2/ "65 godina športa u Samoboru" - NK Samobor, 1955. god.

(Mira Kovačićek i Boris Praunsperger: Plivački sport u Samoboru, str. 47.)

*3/ "Samoborski šport 1740./2000." - Samoborski športski savez, 2000. god.

(prof. Juro Horvat: Plivački klub "Samobor", str. 77, 78.)

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (3)

Proslavljen Dan MO Franjo Bučar

Pod zaštitom sv. Jelene Križarice – Helene

U nedjelju, 24. kolovoza, u sklopu blagdana sv. Jelene Križarice – Helene proslavljen je Dan MO Franjo Bučar. Proslava je počela tradicionalnom svetom misom u 11,00 sati kod kapele sv. Jelene Križarice – Helene u Sv. Heleni. Prošlogodišnjem vanjskom uređenju kapele, ove godine se pridružila i obitelj Slijepčević, koja ja organizirala revitalizaciju unutrašnjosti kapele. U MO i nadalje pozivaju sve zainteresirane koji mogu i žele donirati materijalna sredstva za uređenja okoliša Sv. Helene, preko MO Franjo Bučar, da to mogu uplatiti u Caffe baru Helena, Jelačićeva 81.

Nakon sv. mise uz prigodan domjenak u Caffe baru Helena, dodijeljeno je Janku Poljaku priznanje za dugogodišnji rad i promicanje MO Franjo Bučar, a godišnja nagrada - potpora mladom košarkašu Mateju Levaniću Kutnom.

Krunoslav Znika

FOTO: Stajka Mikulčić, Božidar Petrić, Matej Levanić Kutni i Krunoslav Znika

Povijest

U naselju Sv. Helena podignuta je 1925. godine mala kapela sv. Jelene Križarice, na mjestu nekadašnjeg drevnog samostana cistercita. Najzaslužniji za njeno podizanje bio je Milan Lang, samoborski učitelj koji je u Sv. Heleni imao ljetnikovac. Kapela je posvećena 18. kolovoza 1925. godine. Tako je spašena od zaborava na slavnu prošlost starog samostana i crkve. Kapela ima malo zvono, a u budućnosti će se možda kapela proširiti za potrebe novonastalih naselja.

Bilo je i grobova, kostiju...

Nekad je na mjestu kapele bio samostan cistercita i crkva sv. Helene. Spominje se 1334. godine u zborniku Ivana arhiđakona. Kapelu je podigao Ivan Okićki. Oko kapele su se održavali veliki sajmovi. Župa je naslijedila crkvu kada su cisterciti otišli. Kasnije je crkva bila zapuštena i konačno srušena u 19. stoljeću. Od župne crkve do Sv. Helene bile su održavane procesije. Kapela je imala značajno mjesto u životu župe. Oko crkve bilo je i groblje. Današnji stanovnici kuća oko kapelice govore kako su prilikom gradnje kuća nalazili velik broj kostiju i grobova. Milan Lang navodi u svojoj knjizi kako je kamen crkve bio upotrijebljen za gradnju kuća, a oltarni kamen Ljudevit Šmidhen ugradio je u zdenac svojih toplica.

(Kapele samoborske; R. Librić, 1998.)

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)

50 godina vatrogastva u Klokočevcu

Zavijorio vatrogasni barjak

U subotu, 23. kolovoza, je bilo živo u mjestu Klokočevec, jer su pristigli brojni gosti, a i svi mještani uključili su se u svečanost obilježavanja 50. obljetnice osnivanja DVD-a Klokočevec.

U ime Grada Samobora kao pokrovitelja svečanosti pristigli su pročelnik Ureda za gospodarstvo Željko Radovanić, predstavnik Hrvatske vatrogasne zajednice i zapovjednik Vatrogasne zajednice Zagrebačke županije Vladimir Domin ml., predstavnici Vatrogasne zajednice grada Samobora, tajnik Boris Bogolin i Martin Skendrović, predstavnici DVD-a Samobor, Bregana, Rude, Bobovica, Cerje, Otok, Vrbovec, Pavučnjak, Veliki Lipovec, Sveta Nedelja, Strmec, Kerestinec, DVD Zdenci, GPD Obrežje, predsjednica Mjesnog odbora Mirjana Kovačić, NK Klokočevec te mještani i mještanke u samoborskim narodnim nošnjama.

U povorci uz pratnju Gradske glazbe, vatrogasci, mještanke u narodnim nošnjama i ostali gosti prošli su selom i otišli u crkvu sv. Ivana Krstitelja u Lugu Samoborskom. Tamo je župnik vlč. Damir Bačun održao prigodnu svečanost posvete nove vatrogasne zastave. Nakon obreda, zastavu je u ime pokrovitelja i darovatelja Grada Samobora uručio pročelnik Ureda za gospodarstvo Željko Radovanić te je, kao kum, privezao na koplje spomen traku. Zastavu je primio Vid Vrbančić u ime članova DVD-a i predao zapovjedniku Krešimiru Kovačiću.

Svečana skupština je održana u mjesnom lokalu Šarm. Prema protokolu vodio ju je predsjednik Stjepan Celižić.

Na početku su izvedene državna i vatrogasna himna te odana počast preminulim članovima i vatrogascima stradalima na Kornatima. O povijesnom putu DVD Klokočevec je prigodnim riječima izvijestio tajnik Dragutin Bošnjak. Incijator osnivanja DVD Klokočevec bio je Mirko Plaščević, a isto je osnovano početkom kolovoza 1958. godine. Inicijativu su odmah pomogli Drago Blazinić, Vid Komerički i Mijo Kovačić. Već 10. kolovoza 1958. održan je sastanak u dvorištu Vida Ocvirka, na kojem su bila nazočna 42 mještana. Sastanak je otvorio Vid Komerički, koji je obrazložio potrebu osnivanja dobrovoljnog vatrogasnog društva u selu. Izabran je inicijativni odbor koji je imao zadatak pripremiti osnivačku skupštinu, koja je i održana 23. kolovoza 1958. Tako ozbiljan pristup pratili su i predstavnici Općine Samobor te se aktivno uključili u aktivnosti osnivanja DVD-a. Na osnivačku skupštinu pristigli su Stjepan Tkalčić, zapovjednik odreda Samobor, Drago Kalin, tajnik DVD-a Samobor, Ivica Mazić ispred Odjela unutrašnjih poslova, Alojz Novosel, voditelj poslova PAZ-a (današnja Civilna zaštita) i vatrogastva ispostave Samobor te Vlado Domin, ađutant DVD-a Samobor. Na skupštini je izabrano i rukovodstvo: Upravni odbor DVD-a - predsjednik Vid Komerički, zapovjednik Mirko Plaščević, zamjenik zapovjednika Ivan Vrbančić, tajnik Drago Blazinčić, blagajnik Rudolf Komerički, spremištar Juraj Sokolović, članovi Josip Jordan, Juraj Vrbančić i vodnici vodova Drago Celižić i Ivan Sokolović, a u Nadzorni odbor su izabrani Mijo Kovačić, Stjepan Tušin i Stjepan Bošnjak.

Puni entuzijazma članovi su se osposobljavali za gašenje požara i djelovanja pri čestim poplavama rijeke Save i njezinih gorskih potoka. Već 1958. i 1959. godine nabavljene su vatrogasne uniforme. Zaslugom Stjepana Penića od vojske je nabavljena autocisterna s pumpom, što je dalo novi poticaj aktivnostima članova. Problem nedostatka vlastitog prostora se rješava 1967. godine dodjelom zemljišta za izgradnju vatrogasnog doma. Neodgovarajuću lokaciju DVD zamjenjuje s Poljoprivrednom zadrugom Jednakost 1968. godine, gdje je i izgrađen vatrogasni dom. Niz problema prati DVD u ostvarenju gradnje, tako da se s prvim radovima kreće tek 1973. godine. Nedostatak sredstava koči brže ostvarenje pa se 1975. godine u Mjesnom odboru Klokočevec raspisuje referendum za mjesni samodoprinos za izgradnju vatrogasnog doma. U gradnju vatrogasnog doma aktivno se uključuje i Vatrogasni fond općine Samobor, dodijelivši 1975. značajna sredstva za gradnju doma. Da bi se radovi priveli kraju, u investiciju se uključuje i trgovačko društvo Slavija – Samoborski magazin, koje je zainteresirano za lokale za trgovinu i ugostiteljski objekt. Zajedničkim ulaganjima konačno je 1981. godine dovršen i na svečan način predan na korištenje. Vlastite prostorije podigle su aktivnost vatrogasaca, a k tome Vatrogasni savez općine Samobor dodjeljuje polovni vatrogasni kombi i nedostajuću opremu kojom se popunilo vatrogasno spremište.

Slijedi devet uspješnih godina djelovanja na svim razinama i sudjelovanja, ne samo u intrevencijama na području grada nego i izvan Samobora. Organiziraju se vatrogasna natjecanja, sudjeluje na natjecanjima kod drugih društava i doškoluju članovi za viša vatrogasna zvanja. 1990. godine pojedini članovi odlaze u Hrvatsku vojsku i sudjeluju u Domovinskom ratu. Vatrogasni dom je sjedište Narodne zaštite, a kasnije i spremište i sjedište Hrvatske vojske. U tijeku Domovinskog rata dom prelazi u vlasništvo Grada Samobora. VZG Samobor dodjeljuje polovni TAM kombi, koji nakon nekoliko godina postaje neupotreblijv pa se prodaje.

Uz niz poteškoća, uspona i padova, DVD Klokočevec uspješno djeluje 50 godina. Očekuje se da mladi nastave tradiciju vatrogastva u Klokočevcu.

Na kraju svečane skupštine u ime pokrovitelja proslave, Grada Samobora, govorio je Željko Radovanić. Čestitajući veliki jubilej obećao je pomoć pri nabavi vozila i druge vatrogasne opreme. Vladimir Domin, predstavnik Hrvatske vatrogasne zajednice i Vatrogasne zajednice Zagrebačke županije je uručio vatrogasnu spomenicu za 50 godina aktivnog rada u DVD Klokočevec Vidu Cvitiću te brončana odlikovanja za požrtvovnost Stjepanu Celižiću, Dragutinu Bošnjaku, Krešimiru Kovačiću i Josipu Komeričkom. Tajnik VZG Samobor Boris Bogolin je uručio pismeno priznanje za 50. obljetnicu DVD-u Klokočevec, a bronačane medalje Silviju Komeričkom, Ivici Rešetaru i Vidu Vrbančiću.

Predsjednik DVD-a Klokočevec Stjepan Celižić je uručio zahvalnice pojedincima i članovima DVD-a te se zahavalio svima koji su uveličali svečanost i pomogli na bilo koji način.

Antun Bogolin

Fotografije: Boris Debogović

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

Održana akcija dobrovoljnog darivanja krvi u Samoborskoj pivnici

Krv za ljetne dane

Samoborski Crveni križ i u ljetnim mjesecima nastavlja s organizacijom akcija dobrovoljnog prikupljanja krvi. Iako se iz objektivnih razloga (Dan domovinske zahvalnosti) odstupilo od redovitog termina utorkom, u ponedjeljak 4. kolovoza u Samoborskoj pivnici ponovno je bilo živo.

Ekipa Zavoda za transfuzijsku medicinu u Samoboru je zalihe banke krvi uspjela dopuniti sa 75 novih doza ove neophodne tjelesne tekućine. Inače, akciji se ukupno odazvalo 86 osoba, od kojih je njih 5 krv dalo prvi put - Ivan Ivković, Ljubomir Bogičević, Jan Hoborka, Snježana Ložnjak i Davor Kolman.

Standardno, akciji su se, uz ostale, odazvali i djelatnici Komunalca, samoborske policije i gradskih službi kako bi dali svoj doprinos prebrođivanju najkritičnijeg ljetnog mjeseca što se potreba za krvi tiče. Nova akcija dobrovoljnog darivanja krvi na rasporedu je 9. rujna.

K.S.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

Polaganjem vijenaca u Samoboru obilježen Dan domovinske zahvalnosti

Braniteljima u čast

Dan domovinske zahvalnosti obilježen je 5. kolovoza i u Samoboru. Po već utvrđenom običaju u Parku domovinske zahvalnosti okupila su se brojna izaslanstva kako bi odala počast poginulim hrvatskim braniteljima, a posebno onima s područja Samobora i Svete Nedelje u čiju je čast i podignuto spomen obilježje kod župne crkve svete Anastazije. I ovaj put položen je jedan vijenac, a izaslanstva Grada, braniteljskih udruga, javnih ustanova, političkih stranaka i brojnih udruga zapalili su svijeće kraj spomen obilježja.

Nakon kraćih recitala u izvedbi Vande Vandekar Bartulice i Vlaste Mažuranić, okupljenima se porukom biskupa i molitvom obratio samoborski župnik Vlado Bogdan. Zahvalu hrvatskim braniteljima izrekao je u ime Koordinacije udruga proizašlih iz Domovinskog rata Velimir Prosoli istaknuvši još jednom veličanstvenost hrvatske pobjede, a svim braniteljima i njihovim obiteljima te svim građanima Samobora Dan pobjede i domovinske zahvalnosti čestitao je i gradonačelnik Antun Dubravko Filipec. Po završetku protokola upućen je poziv svim vjernicima da dođu u 19 sati na misu za Domovinu u župnoj crkvi svete Anastazije.

K.S.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)