07.12.2015.

Humanitarna utrka Velika srca za djecu Nove budućnosti

Krasan dar za djecu bez roditeljske skrbi

Nakon što je sveti Nikola podijelio zaslužene slatke darove djeci samoborskih vrtića, koja su složno okitila bor na glavnom samoborskom trgu, u nedjelju, 6. prosinca, u 11 sati počela je kod Samoborskog muzeja humanitarna utrka naziva Velika srca, koja je za cilj imala prikupiti dobrotvorne priloge za djecu bez roditeljske skrbi o kojima brine Udruga Nova budućnost.

Od 500-tinjak sudionika, jer, trčati su mogli svi, utrku je do 15 sati istrčalo njih 245, a od Muzeja, preko Vugrinščaka, Starogradskom i Livadićevom ulicom natrag do Muzeja, istrčali su ukupno 1846 krugova duljine 1080 metara. Bodreni brojnom publikom i navijačima iz Samobora, Zagreba, Svete Nedelje, Velike Gorice, Jastrebarskog, Dugog Sela, Vrbovca, Oroslavlja, Velikog Trgovišća, Zaboka, Klanjca, Kutine, Novske, Čazme, Siska, Splita i Brežica, tijekom utrke je u novcu i bonovima za kupovinu u trgovinama jednog trgovačkog lanca prikupljeno 23.440 kuna.

Slatku "pobjedu", jer utrka nije bila natjecateljska, odnio je naš poznati treking i trail trkač Goran Lesjak, a uz njega najviše krugova istrčali su Matija Razum, Antonio Remić, Luka Prkačin, Mario Špoljar, Željko Kliček i Damir Balaško.

Glavni sponzor utrke bio je Hrvatski strukovni sindikat kontrolora letenja, koji je, uz brojne druge akcije za djecu Nove budućnosti tako prikupio ukupno oko 45 tisuća kuna.

M.K.

 
07.12.2015.

U sjeni pariških razglabanja o ekologiji

S vrećicama smo prebacili svjetsku normu!

Oči svih ekologa svijeta ovih su dana bile uperene prema Parizu. Tamo državnici razglabaju o mjerama kojih će se svi morati pridržavati kako bi se smanjila temperatura na zemlji za dva stupnja (a dragi Bogec to riješi za pola minute). Sakupilo se u Parizu 196 delegacija iz svih zemalja svijeta, što će reći da nema kutka na planetu Zemlji iz kojega nije stigao ekoosviješteni predstavnik. Čitam tako da se sastanči u hali koja prima 2 000 ljudi. Da bi je sagradili srušili su 9 000 stabala (posadili su na drugom mjestu nova?). Kažu da svi jedu iz vlastitih tanjura od recikliranog materijala, izbacili su iz upotrebe plastične čaše i tako spriječili da ih oko 2 miliona ne završi na smetlištu. Svaki sudionik ima svoju čašicu s imenom (valjda i prezimenom), imaju i vlastite staklene flašice. Posvuda su postavljene kante za odvajanje otpada. Hranu im donose na trokolicama, sudionici zajednički putuju do svojih hotela javnim prijevozom.

Svakoga dana ovdje se odlučuje o važnim stvarima za našu budućnost. Na primjer, Europska Unija će morati do 2030. godine smanjiti emisiju (plinovi) za 40% u odnosu na razinu iz 1990. godine. Nadalje, Sjedinjene Američke Države su pristale do 2025. godine srezati svoje stakleničke plinove za 26–28% u odnosu na 2005. godinu. Konačno, Kina je, kao najveći proizvođač stakleničkih plinova na svijetu, pristala da će njihova emisija plinova doseći vrhunac najkasnije do 2030. godine te se zatim početi smanjivati.

U Parizu više nitko ne gleda da Vincijevu Mona Lisu - svi gledaju u nebo i govore "Bog te...". Jer stvari se glede ekologije pogoršavaju iz dana u dan. Dobro to znam. Ja sam primjerice 11.12.1997. brojio odbačene najlon vrećice od male granice do Grdanjaca i nabrojio ih tek desetak. Tada su sve države (a bilo ih je dvadesetak manje) potpisale protokol u japanskom gradu Kyotu i rekle da je bacanje olupina i najlon vrećica u prirodu najstrože zabranjeno pa čak i štetno po ljudsko zdravlje. Spominjali su tada i ugljični dioksid, metan, dušikov oksid, florirani ugljikovodik, perflorirani heksaflorid (kojih, srećom, nema u Grdanjcima). Ali, od tada do danas sam primijetio povećani broj ranije spomenutih najlon vrećica. Jučer sam ih ponovno prebrojio. Samo od Grdanajca do Tihe doline ima ih točno stotinu i tri. Ako ne vjerujete, brojite ih vi.

Dogovorenu kvotu u dalekom Kyotu premašili smo i u odbačenim starim cipelama, zahodskim školjkama i ostalim beskorisnim stvarima kojima smo u posljednje vrijeme bogatije ukrasili granicu susjedne države.

Eomeo Ibrišević

P.S.

Jučer sam slušao govor našeg premijera u Parizu, koji je objasnio svim prisutnim delegacijama da obnovljivi izvori energije mogu ostvariti nova zelena radna mjesta. Vjerojatno je mislio na našu vojsku nezaposlenih koji će u prekrasnom prirodnom okuženju postavljati bodljikavu žicu (napredni Slovenci su svoju već postavili) i iz Bregančice micati vrećicu po vrećicu te tako pokazati koliko je Hrvatska puna života, a premijer zelen.

 

Humanitarna utrka Velika srca za djecu Nove budućnosti

U sjeni pariških razglabanja o ekologiji

Arhiva 2015

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002