Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Poetski pokušaj ekološkog aktiviste iz Čudomerščaka

Tko bi reko, čuda da se dese - nesto snijeg sa moje adrese!

Ja sve ove dane, od zore rane

Ozebao čekam snijeg da stane

Na ovoj adresi živjeli smo kak pesi

Do sredine maja sneg se med nogami mesi

Gledam u nebo, u cestu ne dugačku

Hoću li vidjeti svjetlost narančastu

Hoću li vidjeti kamion žuti

Ralicu što čini da su prohodni puti

Jednom su rekli i nisu porekli

Jučer su skoro pred snegom poklekli

Al ko bi reko čuda da se dese

Pa da netko s Čudomerščaka snijeg odnese

Pa da mogu doma doći

Ulicom si proći

I tko bi reko, čuda da se dese, s moje adrese

Da netko sav snijeg odnese

Kakva milina, ulica čista, a dan tek osvane

Mobitelom zovem sve jarane

I tko bi reko, čuda da se dese

Jer nisam zvao, nisam ni urgiro

Sam od sebe Komunalac se logiro

I sada zato od večeri ove

Sanjam neke snove nove

Snijeg se bijeli, pahulje vijore

A ja znam da čista ulica dočekat će zore

I tko bi reko, čuda da se dese...

P.S.

Pjesmu posvećujem novom direktoru, djelatnicima Komunalca i vozačima ralice, ma gdje bili i kako se zvali. Pjesmu molim naučiti napamet i slušati kraj otvorenog prozora i u autu s izbačenim laktom dok snijeg lagano leprša... Glasno... Ajmo zajedno: Tko bi reko, čuda da se dese, nesto snijeg sa moje adrese...

Ajde živjeli!

Sretni stanovnici Čudomerščaka od broja 1 do 3.

i Romeo Ibrišević

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)