Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Grad Samobor objavio natječaj za dodjelu stipendija za školsku/akademsku godinu 2019./2020.

Od 660 do 1.000 kuna mjesečno

I u ovoj godini Grad Samobor stipendirat će učenike i studente te mlade glazbenike. Natječaj je otvoren 14., a traje do 28. listopada, do kad se zaprimaju prijave kandidata.

Kandidati mogu predati molbu za više vrsta stipendija, ukoliko to naznače na prijavnici, budući da je raspisan jedinstven natječaj. Na taj način omogućit će se da kandidati ostvare pravo po osnovi na kojoj mogu postići najveći broj bodova.

Za školsku/akademsku godinu 2019./2020. dodijelit će se najviše 10 stipendija za učenike po kriteriju izvrsnosti, 15 stipendija za studente po kriteriju izvrsnosti, 3 stipendije za učenike mlade glazbenike, 2 stipendije za studente mlade glazbenike, 30 stipendija za učenike temeljem socio-ekonomskog statusa te 18 stipendija za studente temeljem socio-ekonomskog statusa.

Iznos stipendije utvrđuje se za učenike i učenike mlade glazbenike temeljem kriterija izvrsnosti 600 kn mjesečno, za studente i studente mlade glazbenike 1.000 kn mjesečno, za učenike temeljem kriterija socio-ekonomskog statusa 600 kn mjesečno, za studente temeljem kriterija socio-ekonomskog statusa 1.000 kn mjesečno.

Svu dokumentaciju i uvjete možete pronaći na službenoj internet stranici Grada Samobora.

Prijave za dodjelu stipendija, sa svom traženom dokumentacijom, predaju se do 28. listopada 2019. u zatvorenim omotnicama, u Urudžbenom zapisniku Grada Samobora, Trg kralja Tomislava 5, Samobor, soba 2 ili šalju preporučeno poštom na adresu: Grad Samobor, Upravni odjel za društvene djelatnosti, Samobor, Trg kralja Tomislava 5.

M.S.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

Ko je koga spasil i čiji je tata bil ustaša, a čiji udbaš

Dobri logorniki i dobri udbaši - si su naši!

Nedavno se je na portalu samoborskiglasnik.net razvila interesantna rasprava o našoj (samoborskoj) i ne više tako bliskoj prošlosti.

Novinar Dubravko Grakalić uputio je pismo (javno) samoborskom gradonačelniku Kreši Beljaku, baš tako i naslovljeno "Pismo gradonačelniku Samobora, antifašisti Kreši Beljaku", u kojem ga pita: "...Zašto antifašistički gradonačelnik Samobora nema inicijativu za promjenom imena Ulice Pavla Žegarca, ustaškog logornika i posebnog izaslanika ustaške vlasti, kako je još 1943. izvještavao Samoborski list?"

Beljak je Grakalića, kak to već ide, uputil na za to nadležni odbor, ali novinarski gigant iz Rudarske drage ni imal mira pa je s antifašističkom djelatnošću (legalnom, nipošto ilegalnom) nastavio i dalje.

To je iz dremeža zbudilo pjesničkog giganta ober Starogradske Milana Žegarce Peharnika, sina nesretnog logornika Pavla Žegarca, koji za tateka ima samo reči fale. Je, uniformu je nosil, al je pomagal i spašaval "naše" (makar se danas više ne zna koji su to prafzaprav ti "naši" bili). Veli tak Žega - Peharnik da mu je tatu na logornikovanje nagovoril Francek Ivanščak: "Daj Pavel, primi se toga, došel bu neki bedak, kaj nas bu se po logorima potrpal"! I tak je počela Pavelova ustaška epizoda, za vreme koje je, prema Žeginim rečima, ali i prema nekim drugim povijesnim navodima, Pavel Žegarac zbilja spasil lepi broj partizana, čak i kasnijih samoborskih gradonačelnika. Žega navodi inicijale (S.V. i M.Š.), a meni se čini i vleče mi na Stanka Vugrinca i Mirka Štengla.

I tak, moglo bi se reč da je Pavel Žegarac bil nekakva vrsta "samoborskog Schindlera", samo kaj se on ni držal nekakve liste, nek je delal onak, više po osečaju i simpatijama...

No, kak si mi ove naše zemaljske dane provodimo u Hrvatskoj, pače Samoboru, red je da pripovetka dobi i nastavak.

Pjesnički se gigant Žega ni zaustavil samo na pravdanju svojega tateka, nek je novinarskom gigantu Grakaliću na nos nabil navodni udbaški pedigre njegovog (Grakalićevog) pokojnog tateka (o čemu se po Samoboru puno pripovedalo, da ne velimo - znalo). Dakle, bez ustaša nema nama ni udbaša, a bez jednih i drugih ne bi bilo ni države kakva je sada. Imamo kaj imamo, bolje nismo ni zaslužili. Kak smo se ponašali još smo dobro i prešli.

No, među onima koji su bili na "Žegarčevoj listi" još je živ i zdrav bivši partizan Josip Cvetković. Odšetali smo se jen dan k njemu na Stražnik i Joža je priču potvrdil. Da, Pavel Žegarac je njemu i njegovim drugovima spasil život. Za druge slučajeve neće garantirat, ali za sebe je siguran, uostalom, još je tu, evo broji već 100 let.

"Žegarac je svojim utjecajem 'isposlovao' blaže kazne. Pomogao je da su te naše osude, a bili smo osuđeni na smrt strijeljanjem, pretvorene u vremenske kazne. Sudjelovao je i u drugim akcijama vezanima uz Samobor. Bio je častan čovjek i radio je na pametan način, jer je imao utjecaj na neke ljude u Zagrebu koji su onda bili na položajima. To je sigurno i to je istina. Imao je veze u ondašnjem sudstvu pa je i tu utjecao. Njemu je bilo teško, jer je logornik bio i Orešković pa je između njih vladala borba za prevlast i utjecaj na ljude i način vladanja u Samoboru. Tu je Žegarac odigrao pozitivnu ulogu, jer funkcija logornika mu je bila pokriće da može djelovati za našu stranu."

Tak pripoveda Cvetković, koji, usput, ne živi (kak navodi njegov sused Žega) u Ulici Pavla Žegarca, već na ćošku dviju ulica (od kojih je jedna Pavla Žegarca), ali Jožina je adresa u Ulici Stanka Vraza.

Celu prepisku između dva sineka zaslužnih roditelja morete pročitat na našem portalu samoborskiglasnik.net, a ak mislite da Rudarsku dragu jednoga dana treba preimenovat u Ulicu Josipa Perkovića ili Jože Manolića, javite se nadležnom Odboru za imenovanja ulica i trgova Grada Samobora.

Robert Škiljan

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (4)