Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Samoborski poduzetnici i inovatori Nikola Petković i Zoran Rudeš vratili su se sa Svjetske izložbe inovacija u Pittsburgu

Za dobar proizvod novac nije problem!

Ljetne su vrućine pripekle, ali samoborska inovatorska scena ne miruje. Iz Pittsburga, s već tradicionalne Svjetske izložbe inovacija, vratila su se dva Samoborca. Nikoli Petkoviću, već afirmiranom i nagrađivanom inovatoru, pridružio se ovaj put Zoran Rudeš, vlasnik poduzeća POND, proizvođač imunostimulatora na bazi brokule.

Nikola Petković u SAD-u je predstavio novi način otvaranja vratiju bez kvake, inovaciju već predstavljenu u Hrvatskoj. Iako nezadovoljan što je njegov izum predstavljen i nagrađen srebrnom medaljom u kategoriji "Noviteti u kućanstvu", a ne primjerenijoj, primjerice "Naprave" ili "Tehnika", Petkovića je razveselio interes potencijalnih investitora. Na prijemu kod gradonačelnice Daytona, te na skupu u San Franciscu, okupljeni su poslovni ljudi "iz branše" pozitivno ocijenili Petkovićeve izume. Ne samo prije spomenuti sistem otvaranja vrata bez kvake, već i nastavke za usisavač Polisan i podloške za vrtne stolice Garden Boy.

Velik uspjeh postigao je i Zoran Rudeš. Njegov Brokolin, odnosno projekt vakuumskog sušenja brokole, dobio je zlatnu medalju. I Rudeš vjeruje u komercijalni uspjeh svog proizvoda. Posebno je uvjeren u njegovu pomoć pušačima, budući da Brokolin provjereno ublažava zdravstvene tegobe pušača. Potencijalnog partnera Rudeš je našao u Josephu Resnicku, koji predvodi organizaciju koja se u SAD-u bori protiv svih vrsta zala - droge, alkohola, pušenja, prostitucije, AIDS-a, terorizma... Ako je suditi prema Resnickovim riječima, prema kojima "novac nije u pitanju", Brokolin iz Samobora mogao bi preplaviti Ameriku. Naime, kad već kampanje za smanjivanje broja pušača ne pokazuju neke velike efekte, vrijedi barem ublažiti štetne posljedice pušenja postojećim pušačima, te smanjiti ogromne troškove njihovog liječenja. Na pitanje ima li kapaciteta za moguću proizvodnju koja i tisuće puta nadilazi sadašnje kapacitete, Zoran Rudeš ima spreman odgovor sličan Resnickovom: "Kapaciteti nisu u pitanju. Spremni smo na sve izazove."

Optimizma, dakle, ne nedostaje, a hoće li se planovi naših inovatora i poduzetnika ostvariti, znat ćemo za nekoliko mjeseci.

Robert Škiljan

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

AKTIVNOSTI POVJERENSTVA ZA SUZBIJANJE ZLOPORABE OPOJNIH DROGA ZAGREBAČKE ŽUPANIJE POVODOM OBILJEŽAVANJA MEĐUNARODNOG DANA BORBE PROTIV DROGE 26. LIPNJA

Nesreća može pogoditi svakog!

POVJERENSTVO ZA SUZBIJANJE ZLOPORABE OPOJNIH DROGA ZAGREBAČKE ŽUPANIJE kao i svake godine uključilo se u obilježavanje Međunarodnog dana borbe protiv droga čime se, uz sve ostale kontinuirane aktivnosti koje organizira Povjerenstvo na području naše Županije tijekom godine, želi dati značaj prisutnom problemu zloporabe droga, te podsjetiti građane da taj veliki socio - patološki problem može svakog pogoditi, bilo izravno ili neizravno.

Povjerenstvo je u suradnji s MUP-om RH, PU Zagrebačkom, Uredom za suzbijanje zlouporabe opojnih droga Vlade RH, Gradskim Uredom za zdravstvo i socijalnu skrb Grada Zagreba i Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi RH 25. lipnja na Preradovićevom trgu u Zagrebu na tri štanda organiziralo podjelu prigodnog informativno - edukativnog materijala, u izradi kojih je sudjelovala i Zagrebačka županija (brošure, plakati - posteri, letci, naljepnice, plastične dokument - torbice i slično). Tijekom kontakta s građanima, odgovarano je na njihove upite u svezi zloporabe droga, poglavito o važnosti pravovremenog uočavanja zloporabe i možebitnog traženja pomoći od stručnih osoba, a isto tako i preventivnog postupanja prema bilo kojem aspektu manipulacije drogama.

Dubravko Klarić, dipl. kriminalist

Predsjednik Povjerenstva za suzbijanje zloporabe opojnih droga

Zagrebačke županije

Član Međunarodnog udruženja za suzbijanje droga (I.D.E.A.)

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

Novinarka Glasnika sudjelovala u akciji donacije rabljenih udžbenika samoborskim osnovnoškolcima

Zagrebački poklon za kraj školske godine

Kad dvije žene piju kavu i vode one male ženske razgovore, nije nužno da nekoga ogovaraju, sasvim je moguće da nešto važno dogovaraju. Tako je bilo u ovoj priči. Razgovarajući s prijateljicom Marinom Čulin, nastavnicom iz Zagreba, česta je tema posljednje dvije godine bila: školske knjige. Naime, već dvije godine nameće mi se pitanje: što zagrebačke škole rade s knjigama koje djeca, koja svake godine besplatno dobivaju nove udžbenike, vrate i postoji li mogućnost da se te knjige šalju u siromašnije krajeve naše zemlje. Bila sam iznenađena kad mi je, dva dana prije kraja školske godine, telefonski ponudila njihove udžbenike za školu u Samoboru. Preko noći počela je brza organizacija i provjeravanje što imaju i što nam treba. No, 23. lipnja u 9 sati ujutro, stigla je u Zagreb brzo organizirana samoborska ekipa. Osim ljubazne Marine, vrijedno je radila i njezina kćer, devetogodišnja Barbara, kako bi pomogla razvrstati udžbenike za Samobor. Ravnateljica škole Matije Gupca na Knežiji, prof. Mirjana Pavlinović – Pivac, objasnila nam je kako oni već dugo razmišljaju o tome što s knjigama i kome ih pokloniti.

- Željeli smo obradovati neku drugu djecu, a i da knjige ostanu u funkciji koju imaju, da netko iz njih uči. Čekali smo dvije godine da vidimo hoće li možda nešto organizirati Gradski ured za obrazovanje i šport. Kako se primicao kraj školske godine i vraćanje ovogodišnjih udžbenika, a znali smo da nam stižu novi, odlučili smo stare sami pokloniti. Najzaslužnija je kolegica Marina Čulin koja je s vama sve organizirala. Kad sam čula da imamo kome pokloniti knjige, silno sam se obradovala. To je velika vrijednost, a svi znamo da ima u zemlji škola kojima je to neophodno. Mislim da u Zagrebu ima dovoljno knjiga da se pokriju sva krizna područja u Hrvatskoj, a istovremeno dio tih knjiga mogli bi naslijediti i mlađi naraštaji. Cijela priča oko udžbenika je zamršena, sve su to vrlo velika sredstva. Divno je da naš grad nama osigurava besplatne udžbenike, ali bilo bi još bolje kad bi grad organizacijski i dalje nekome pomagao.

Ipak, iako indirektno, Zagreb je pomogao, ali da nije bilo Marine i dobre volje u Samoboru teško da bi akcija zaživjela. Tako je samoborska ekipa, koju su sačinjavali domar Darko Trčak (poznati graver i izrađivač pečata) i profesorice Maja Karlo i Dijana Morić, pojačane prof. defektologom Dragutinom Adžićem, u veselom ozračju "odradila" posao. Već iza podneva knjige su stigle u Samobor, gdje nas je dočekala ravnateljica OŠ Samobor prof. Vesna Lokner Kralj.

- Ovo je vrlo lijepa vijest za kraj školske godine. Zahvalni smo školi Matije Gupca iz Zagreba na ovom lijepom poklonu, jer ćemo njime moći pomoći svima koji žele rabljene udžbenike ili imaju lošiji ekonomski status. Zahvaljujem vama i svima koji su u ovome sudjelovali.

Ovo je možda i početak prijateljske suradnje i druženja između dvije škole. Eto, ponekad ženski razgovori donesu i nešto sasvim korisno, a ako su još u realizaciji osnaženi dobrom voljom i veseljem, onda se na koncu dogode i ovako lijepe akcije.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

Korisnici javnog gradskog prijevoza ponovno protestiraju

Do Zagreba i natrag za 3 – 4 sata!

Pred kraj prošle godine grupa građana, redovitih korisnika javnog gradskog prijevoza, potpisivanjem peticije i sastancima s odgovornim ljudima Grada Samobora i predstavnicima koncesionara u javnom prijevozu, izražavala je svoje ogorčenje kvalitetom javnog prijevoza i zahtijevala hitne promjene na bolje.

Da bolje nije i da Autoturist i Samoborček nisu učinili ništa na poboljšanju kvalitete javnog prijevoza svjedoči nova inicijativa putnika, korisnika javnog prijevoza. 23. svibnja predali su peticiju s dvjestotinjak potpisa (naknadno ih je prikupljeno još toliko) Gradskom poglavarstvu Grada Samboora u kojoj su ponovili nezadovoljstvo uslugama koncesionara u javnom prijevozu.

Ponovno su naglasili da je brza linija Zagreb – Samobor i obratno sve prije negoli brza, jer se zbog velikih gužvi putuje i do dva sata. Vozni red se ne poštuje, autobusi kasne i po dvadesetak minuta, a neke linije se i ne poštuju, pa autobus ni ne krene kad bi po redu vožnje trebao.

U razdobljima kad su najveće gužve ne voze i autobusi adekvatnog kapaciteta, pa svi putnici ne stanu u autobus i ostaju na stajalištima.

Putnici posebno protestiraju protiv nesigurnosti i neudobnosti autobusa. Većina autobusa je, kako tvrde, u stanju raspadanja – opruge vire iz sjedišta, na nekima nije moguće sjediti, većina autobusa nema prozore, a neki i prokišnjavaju, pa su za kišnog vremena uvjeti vožnje u njima nemogući. Naravno, građani protestiraju i protiv cijene prijevoza, koja je, u odnosu na kvalitetu – previsoka.

Gradsko poglavarstvo nije se posebno odredilo prema ovom problemu, već je problem prepustilo na rješavanje novome, koje će biti izabrano krajem lipnja.

Od dva koncesionara javio se samo Samoborček, dok od Autoturista za sada nema ni glasa.

U odgovoru na peticiju Božo Grgurić, direktor Samoborčeka, kašnjenja autobusa i nepridržavanja voznog reda pravda gužvama i stanjem u prometu.

Grgurić odlučno pobija tvrdnju da u "špicama" ne voze autobusi većeg kapaciteta, kao i onu po kojoj putnici ne mogu ući u pretrpane autobuse i ostaju na stajalištima. Naravno, prema njemu su i autobusi Samoborčeka potpuno ispravni, a poduzeće kojem je na čelu "strahovito puno napora polaže u izgled unutrašnjosti autobusa". Za uništena sjedala i unutrašnjost autobusa Grgurić tvrdi da su "odraz stvarnog stanja u društvu, u kojem građani svoj bijes ispoljavaju upravo na način da prave štetu u autobusima."

Kako smo već napomenuli, iz Autoturista se nije javio nitko, pa ni Božin brat Franjo, vlasnik drugog koncesionara, a teško da bi i nešto novo i drugačije mogao reći.

Korisnicima javnog prijevoza ostaje maglovita nada da će novo Poglavarstvo uprijeti snage i dovesti u red javni gradski prijevoz. Jer, kako god okrenuli i tko god bio kriv, svaki je dan sve gore. 2005. je godina, informacije su dostupne svima, usporedbe s razvijenijim sredinama se nameću same od sebe i vrijeme je da autobuse kupljene po njemačkim "furdama" zamijene vozila primjerena vremenu i ljudima koji ih koriste.

A što se prometa tiče, bojimo se da nas u vremenu koje dolazi ne čeka ništa dobro. Betonsku cestu i ulaz u Samobor čekaju teški dani i još veće gužve. Svjetliju perspektivu nudi dogradnja Jankomirskog mosta, ali ulaz u Zagreb ostat će preopterećen.

Putnici, korisnici javnog gradskog prijevoza zbog toga apeliraju da barem brza linija vozi autoputom, preko rotora u Novom Zagrebu, ali koncesionari tvrde da autocestom mogu voziti samo autobusi u kojima svi sjede. Iako i od Svete Nedelje do Jankomira voze autocestom, a odlučniji vozači autobusa često skrate put i skrenu prema rotoru i time brzu liniju uistinu učine brzom.

Hoće li za putnike svanuti bolji dani vidjet će se na jesen, kada će nova vlast proraditi punom parom, a među predizbornim obećanjima jednog od koalicijskih partnera bilo je riječi i o javnom gradskom prijevozu. Istina, o njegovom pojeftinjenju, a hoće li biti promjena i u kvaliteti, vidjet ćemo.

Robert Škiljan

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (22)