11.11.2005.

Novi prilozi čudnovatim gradnjama na području Samobora

Na Gizniku kuća na cesti

Novi prilozi čudnovatim gradnjama na području Samobora

Na građevinskoj parceli na Gizniku, na samom priključku Ulice Ivana Trnskog na Ulicu Franza Liszta, započeta je gradnja kuće. To samo po sebi nije vijest za novine, obzirom da kuća, kako sada stvari stoje, neće biti mastodontsko-nakaradnog tipa kakvi u posljednje vrijeme niču po Samoboru.

Ova je kuća zaslužila svoje mjesto u Glasniku time što je njen ugao napravljen na svega dva metra od ruba kolnika! Već sada, pri dizanju prve etaže, vidi se da će kuća predstavljati veliku opasnost automobilima radi smanjene vidljivosti.

Kako je u svim okolnim ulicama utvrđena građevinska linija koja određuje da se kuće grade minimalno pet metara od ruba ceste i svi su se toga pridržavali, nejasno je kako je ova kuća, koja se još k tome nalazi i na vrlo strmom i nepreglednom terenu, dobila dozvolu za gradnju tako blizu kolnika.

Kako na samom gradilištu nema nikakve oznake izvođača radova nije jasno da li se kuća gradi sa svim potrebnim dozvolama ili je opet netko poželio uljepšati grad samoinicijativno.

Na redu je građevinska inspekcija.

Nenad Kobasić

 
11.11.2005.

Sastanak u OŠ Samobor povodom UNICEF-ovog programa Stop nasilju u školama

Stop nasilju u glavama

Sastanak u OŠ Samobor povodom UNICEF-ovog programa Stop nasilju u školama

U Osnovnoj školi Samobor održan je 27. listopada sastanak u sklopu akcije Stop nasilju u školama koja se provodi pod pokroviteljstvom UNICEF-a. Na sastanku su bili predstavnici osnovnih škola Rude i Samobor, u kojima se UNICEF-ov program upravo provodi, predstavnici lokalne zajednice, predstavnica Grada Marica Jelenić, kontakt policajac Slobodan Pantelić i predstavnici medija.

Vesna Hude, mentorica UNICEF-a za ove dvije škole ukratko je upoznala okupljene o programu, njegovim ciljevima i postignutim rezultatima te prikazala kratki film na tu temu.

Marica Jelenić izrazila je nadu da će se ovim projektom postići ono najbolje što nam se može dogoditi, a to je senzibiliziranje javnosti na pitanje nasilja, napose roditelja i institucija koji bi trebali biti uzor djeci i dodala da smo svi spremni jako brzo druge optužiti, a tako je malo poticaja na snošljivost i mirna rješenja životnih situacija.

Na samom je skupu istaknuto da upravo verbalno nasilje često generira i fizičko nasilje koje, tek tako manifestirano, zgroženi prepoznajemo i panično mu počinjemo tražiti uzroke. Na verbalno nasilje, koje prethodi fizičkom, nitko ne obraća pažnju, dapače, ono postaje dio folklora i tradicije.

Kako izazvati mentalnu mobilizciju svakog pojedinca, koja bi potakla na promjene, pokušalo se odgovoriti na malim grupama -radionicama koje su potom formirane.

U radionice su bili uključeni i prisutni novinari koji su, u grupi s predstavnicima roditelja i učitelja upitani što oni misle o cijelom problemu, načinima njihovog rješavanja te kako vide da mediji mogu pripomoći suzbijanju poplave nasilja među djecom.

Predstavnici samoborskih medija ponudili su svoju pomoć u vidu objavljivanja rezultata provođenja akcije.

Kako sam i ja, kao jedan od novinara, upitan da odgovorim na postavljena pitanja, iskoristit ću rijetku priliku da u formi novinske vijesti citiram sam sebe.

- Glavni problem nije nasilje djece u školama, već nasilje roditelja i nastavnika, način na koji oni žive i djeluju. Nasilje djece je samo odraz, imitiranje uzora svijeta odraslih. Stoga je moje mišljenje da se samo primjerom nenasilja može polučiti nenasilno ponašanje mladih. Samo promjenom, klikom u glavi nastavnika i roditelja.

Svi smo u ovoj civilizaciji ucijenjeni strahom i iz toga generira začarani krug nasilja. Ljudi su, u strahu, stekli dojam da postoji nešto čemu tepaju privatni život. Ako nekom učitelju ili liječniku specijalistu za pluća predložite da će tako malim potezom kao što je prestanak pušenja, dugoročno napraviti više koristi nego da svaki dan drži šesnaest predavanja o štetnosti pušenja, oni će se, u pravilu, naljutiti i reći da je to njihov privatan život. Ljudi su se otuđili i ne razumiju da su karika, dio velikog lanca čovječanstva.

Dakle, mislim da bi nastavnici i učitelji trebali biti ti koji će prvi pokrenuti proces promjene ponašanja. Ako će oni biti pravi uzori vrlina djeci, djeca će to vremenom prenijeti i na roditelje. I programi nam tada neće ni biti potrebni.

Kako ja mogu konkretno pomoći u novinama u kojima radim? Tako da govorim uvijek u svoje ime i pazim da u svim svojim tekstovima, bile to vijesti ili komentari ne povrijedim nikoga. Ništa se neće riješiti nikakvim programima, koji su uvijek tu da samo saniraju posljedice. Rješenje će osvanuti kad se shvati da se stop nasilju mora prvo reći u glavama.

A mediji će biti na visokom stupnju slobode i odgovornosti kada svima u impresumu bude pisalo: Ovaj list ne zastupa i ne promiče stavove bilo koje mjesne vlasti, političke stranke, crkvene zajednice ili udruge građana, već je otvoren za svačija promišljanja koja ne vrijeđaju ljudsku slobodu i prava, kao i vrijednosti ne-ljudskih bića. Za stavove koje iznose u novinarskim prilozima i ostalim napisima odgovaraju njihovi autori.

Nenad Kobasić

 

Novi prilozi čudnovatim gradnjama na području Samobora

Sastanak u OŠ Samobor povodom UNICEF-ovog programa Stop nasilju u školama

Arhiva 2005

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2004

2003

2002