Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Amatersko kazalište Pučkog otvorenog učilišta Samobor održalo premijeru predstave Če(pr)kajući Becketta

Teatar apsurda na samoborski način

Nakon uspješnog niza manje-više klasičnih predstava (u smislu poštivanja pravila o postojanju konvencionalnog zapleta, vremena i mjesta odvijanja...), u Amaterskom kazalištu Pučkog otvorenog učilišta Samobor odlučili su se za hrabar iskorak – hvatanje u koštac s teatrom apsurda i djelima Samuela Becketta. Objedinjene u scenskoj igri naziva Če(pr)kajući Becketta, drame ovog nobelovca predstavljene su na izuzetno precizan način samoborskoj publici na premijeri održanoj u utorak, 20. travnja, u kino dvorani POU. Jasno, to niti ne čudi. Ne toliko zbog više puta dokazane vrsnosti samoborskog glumačkog ansambla, koji svakom svojom izvedbom i predstavom ljestvicu očekivanja postavlja sve više (pravi je užitak pratiti sazrijevanje samoborskih kazališnih amatera), nego i zbog jednostavne činjenice kako Beckettova dramska djela malo ili gotovo uopće ne dozvoljavaju redateljska, glumačka i ina vrludanja.

Uglavnom, iz opusa velikog irskog dramatičara redatelj Miroslav Burić preveo je i adaptirao tekstove, dijelove ili djeliće tekstova predstava Katastrofa (1982.), Dolasci i odlasci (1965.), Čekajući Godota (1953.) i Ne ja (1972.). Posežući iz svakog desetljeća Beckettova dramskog djelovanja za po jednim djelom, potpomognut sjajno uigranim (uglumljenim?) mladim glumcima samoborskog kazališta, Burić je uspio publici predstaviti zapanjujući, ogoljen i često zbunjujući svijet u kojem, pojednostavljeno rečeno, prevladava osjećaj opće besciljnosti, besmisla i prolaznosti, ali i neke neizrecive želje/potrebe da se u tom i takvom svijetu i životu ipak ustraje.

Početak predstave nudi uvid u Katastrofu, dramu uz koje se vežu političke konotacije, obzirom da ju se smatra svojevrsnom Beckettovom kritikom diktature i totalitarnih režima. Protagonisti, nazvani samo P (Vedran Bokor), D (Miro Burić) i A (Josipa Kovačević), izvode svoju igru u kojoj P stojeći poput živog spomenika na postolju služi kao poligon za D-ovo izdavanje zapovijedi A, u cilju neke skore imaginarne javne prezentacije.

Potom slijedi prva od triju varijacija "dramatikule" Dolasci i odlasci u kojoj tri djevojke, Flo (Mateja Librić/Marija Marinčić), Vi (Anja Šintić) i Ru (Aleksandra Keresman), prijateljice od djetinjstva, sjedeći na klupici ciklički ponavljaju ritual odlazaka jedne od njih, prilikom kojeg dvije preostale djevojke došaptavanjem otkriju "nešto" o izočnoj. Na koncu, sve završi držanjem za ruke uz konstataciju jedne da "osjeća prstenove".

Uloge u ulomcima najslavnije Beckettove drame, Čekajući Godota, pripale su Vedranu Bokoru i Vjekoslavu Leonardu Prčiću, koji su utjelovili legendarne Didija i Gogoa u njihovoj/našoj tragikomičnoj potrazi za smislom, a svojevrsnim vrhuncom predstave može se smatrati interpretacija dijela predstave Ne ja. U originalu osmišljena kao unutarnji monolog starije žene prezentirane kroz Usta koja pokušavaju prepričati četiri događaja iz svog tragičnog života dok nijemi Slušatelj sa strane šutke sluša, u ovoj su izvedbi zamijenjena sa čak devetero Usta (ako smo dobro brojali) – Vjekoslav Leonard Prčić, Josipa Kovačević, Jan Novosel, Petar Grgurovac, Ines Ibrišević, Martina Librić, Mateja Librić, Maja Ivčić i Jasmina Marić. Osvijetljeni samo svjetlom baterije, u savršeno uigranom višeglasnom prepričavanju, u većim i manjim grupama, mladi glumci Amaterskog kazališta na koncu su izmamili i zasluženi pljesak publike za svoju izvedbu.

Sve u svemu, nakon 40-ak minuta scenske igre Če(pr)kajući Becketa i samoborskoj je publici bilo jasno zašto je sredinom travnja ova predstava na 13. Smotri kazališnih amatera Zagrebačke županije proglašena najboljom predstavom u cjelini, dok su posebne nagrade dodijeljene Miroslavu Buriću za najbolju režiju i Nedi Marović Turković za najbolju kostimografiju. Spomenimo da je producentica i ove predstave Vesna Burić, da je za scenu, plakat i program zaslužan Zlatko Turković, za tonsku kulisu Miran Burić, a za rasvjetu Vjekoslav Brunović i Nikola Telišman.

K.S.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (6)