Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Priopćenje Predsjedništva Udruge 151. samoborske brigade i uredništva monografije "Ratni put 151. samoborske brigade HV"

Ponosni smo na ovo djelo!

Aktivnosti za pripremu monografije "Ratni put 151. samoborske brigade HV" započele su još 1992. godine, kad smo od Ministarstva obrane dobili suglasnost. Drugi pokušaj je činjen nakon Oluje tijekom 1996. godine. Na svim okupljanjima i obilježavanjima obljetnica pozivali smo pripadnike brigade da doprinesu, bilo tekstom ili slikom, sakupljanju građe. Želja nam je bila da se ostavi trag u povijesti našeg samoborskog i svetonedeljskog kraja o ratnim zbivanjima te o doprinosu sumještana – branitelja u obrani opstojnosti mlade nam države Hrvatske. Željeli smo otrgnuti zaboravu turbulentna zbivanja u tom nepravednom Domovinskom ratu u kojem smo osjećali potrebu suprotstaviti se daleko jačem agresoru. Željeli smo mi, koji smo ovaj rat preživjeli, u spomen na naše suborce koji su, nažalost, poginuli, pridonijeti da se njihova žrtva ne zaboravi.

Pokušajem činjenim u 2000. godini započele su aktivnosti koje su počele davati rezultate u prikupljanju sjećanja, dokumenata ili foto dokumentacije, ali, nažalost, sve je ostalo na pokušaju. Usprkos uzastopnim pozivanjima pripadnicima brigade da se odazovu i tada je to bilo nedovoljno da se sakupi vjerodostojni fond građe cjelovitog ratnog puta.

Ponovljeni pokušaj istog napora 2003. godine rezultirao je polovinom 2004. godine, kada smo kao Udruga branitelja 151. samoborske brigade angažirali profesora povijesti i današnjeg autora monografije, mr. Jakšu Raguža, da nam pomogne u oblikovanju knjige na tragu povijesnog dokumenta u skladu sa strukom povjesničara. Dvije godine intenzivnog rada u traženju dokumentacije po Vojnom arhivu i Dokumentacijskom centru Domovinskog rata u Zagrebu te od pripadnika brigade sakupilo se više od 2560 vjerodostojnih povijesnih dokumenata. Nažalost, usprkos pozivanju branitelja putem tiska i na druge načine, odaziv pisanja ili evociranja zbivanja nije bio zadovoljavajući. Bilo kakvo ponovno odgađanje nije dolazilo u obzir, jer su već neki detalji zbivanja počeli tonuti u zaborav. Osim toga, cilj da se monografija objavi za 15. godišnjicu imao je opravdanje. Da to nije sada učinjeno, pitanje je da li bi knjiga ikada bila ostvarena.

Pojedini sudionici, koji nisu imali vremena za pisanje, odazvali su se u Udrugu te su autoru kroz magnetofonsko snimanje kazivali svoje viđenje zbivanja. Uredništvo je intenzivno kroz dvije godine s autorom osmišljavalo i usklađivalo kronologiju zbivanja, sa željom da se učini što manje pogrešaka. Veliki je trud uložen da se postigne što kvalitetnije dokumentacijsko štivo.

Posebno je težak put bio oko prikupljanja foto dokumentacije. Koncepcijski se željelo pojedine slike vezati uz pojedina događanja, sa željom da se obilježi kako mjesto zbivanja, zatim aktivnost u vremenu, te različitost postrojbe. U ljeto 2005. godine u Samoborskom muzeju izložili smo preko 250 fotografija sa željom i ciljem da pripadnici brigade izvrše odabir onih slika koje bi se objavile u monografiji. Također smo željeli da se odazovu i pomognu u tom prikupljanju svi oni koji imaju slike u svojim kućnim arhivima. Od planiranih 120 fotografija uspjeli smo objaviti više od 300, zahvaljujući onima koji su nam svoje slike posudili na korištenje. Šteta što odaziv nije bio i veći. Nakon 15 godina mnogi na slici nisu prepoznati ili se suborci nisu uspjeli sjetiti imena pa se za to ispričavamo.

Zašto je knjiga tako opsežna?

Po prikupljenim dokumentima, a po tijeku događajnice, autor se trudio što detaljnije obuhvatiti tijek zbivanja prema podacima kojima je raspolagao. Uredništvu su od članova Udruge i samih branitelja direktno stizali zahtjevi za dopunom teksta. Željeli smo izbjeći zamku da nam nešto ne promakne. Usprkos tome, a u skladu s podacima i suradnicima, ima u knjizi zbivanja koja su detaljno obrađena, ali i onih s manje detalja. Time nikomu nije bila želja umanjiti doprinos bilo koga, a kamoli koga uvrijediti ili slično. Da je knjiga objavljena u manjem obimu bilo bi znatno više prigovora.

Kroz brigadu je prošlo više od 3000 branitelja. Svaki od njih ima neki svoj događaj, svoje viđenje, a možda i poneki trag o ratnom putu brigade. Aktivnost uredništva i autora bila je upravo na tome da se dođe do što vjerodostojnijih i izvornijih očitovanja o događanjima. Uvjereni smo da smo u tome uspjeli. Ukoliko netko raspolaže dokumentima i materijalima da na temelju toga pripremi drugu knjigu, nemamo ništa protiv, dapače, to može obogatiti građu o Domovinskom ratu i našoj brigadi. Čak bi bilo poželjno da se pokrene inicijativa o pokretanju pisanja monografije naziva Samobor u Domovinskom ratu, gdje bi se obuhvatilo sve subjekte i zbivanja, a posebno doprinos civilnih struktura kao što su krizni štab, pozadinska fronta, gospodarstvo, vatrogasci, Dom zdravlja, zbrinjavanje izbjeglica itd...

Na primjeru podataka vezanih za zbivanja na Trokutu korištena su tri izvora podataka pripadnika brigade koji su sudjelovali u akciji osim službenih dokumenata. Ime g. Miljenka Šekete na dva mjesta je objavljeno, a na trećem u samoj akciji nije. Ispričavamo se Miljenku Šeketi čiji doprinos u bitci za Trokut nitko nije želio umanjiti, a što će se kroz ispravke uvrstiti. Uredništvo i Predsjedništvo Udruge razmotrit će pristigle primjedbe te istražiti njihovu vjerodostojnost. Ukoliko se ocijeni opravdanim, primjedbe će se uvrstiti i ugraditi te priložiti u knjigu uz suglasnost s autorom. U drugom izdanju se potpuno ispravljaju te greške kao nadopunjeno izdanje.

Stručni recenzenti, doktori povijesnih nauka, o knjizi su se pohvalno izrazili kao o znanstvenom djelu, rađenoj po svim pravilima povijesne struke koje predstavlja kvalitetnu novinu u hrvatskoj historiografiji. Recenzent dr. Jakovina ocjenjuje ovaj napor naše Udruge u izdavanju ove povijesno vrijedne knjige da smo učinili važnu stvar i za povijesno sjećanje i za povijesnu znanost.

Smatramo da je, usprkos manjih primjedaba, ova monografija Ratni put 151. samoborske brigade HV djelo na koje smo mi pripadnici brigade ponosni.

U Samoboru, 19.09.2006.

Predsjedništvo Udruge

Uredništvo monografije

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (6)

Glavna svečanost obilježavanja 15. godišnjice mobilizacije 151. samoborske brigade i početka Domovinskog rata u Hrvatskoj

Podsjetnik živima i počast poginulima

Udruga branitelja 151. samoborske brigade pozvala je čak 2600 gostiju na glavnu proslavu obilježavanja 15. godišnjice mobilizacije 151. samoborske brigade i početka Domovinskog rata u Hrvatskoj.

Proslava je započela 16. rujna na samoborskom Trgu, gdje je cijela 151. samoborska brigada postrojena, nakon čega je u vojničkoj koloni krenula u Park domovinske zahvalnosti odati počast svim poginulim Samoborcima u Domovinskom ratu.

U sjećanje na poginule branitelje uza zid koji se proteže iza crkve svete Anastazije bio je postrojen 51 vojnik Hrvatske vojske i policajac, dok je ispred njih stajalo isto toliko dječaka i djevojčica, učenika samoborskih škola iz onih mjesta odakle su bili poginuli branitelji. Vojnici i policajci u rukama su držali fotografije poginulih branitelja, a djeca su držala upaljene svijeće koje su položili pred spomenik nakon što je pročitan kratki životopis i mjesto pogibije svakog pojedinog branitelja.

Broj 51 je broj svih Samoboraca koji su poginuli u Domovinskom ratu. Uz 22 poginula pripadnika 151. samoborske brigade, brojni su Samoborci bili u postrojbama MUP-a, garde ili drugih pukovnija diljem Hrvatske.

Adolf Paar, prvi ratni zapovjednik 151. samoborske brigade podnio je prijavak Zdravku Andabaku, izaslaniku predsjednika Mesića te su položeni vijenci na Spomenik domovinske zahvalnosti. Pročitan je put svake pojedine bojne 151. samoborske brigade Hrvatske vojske, a nakon što je Vatroslav Frkin, ratni kapelan brigade, izrekao zajedno s prisutnima molitvu, odlučeno je da se zbog jake kiše cijeli daljnji program održi u velikom šatoru na parkiralištu u Kompareovoj.

Tamo je pripadnike brigade i goste dočekao pravi vrući vojnički grah i pivo te prigodni program.

Najprije se velikom skupu obratila Đurđa Purić u ime Koordinacije udruga branitelja proisteklih iz Domovinskog rata, koja je pozdravila visoke goste: župana Stjepana Kožića, svetonedeljsku gradonačelnicu Ines Balint, samoborsko čelništvo te izaslanike Kutine, Lipika i Novske.

Rudi Stipčević, ratni zapovjednik Posavine, podsjetio je da je brigada prošla trnovit ratni put na kojem je svoj život ostavilo 22 branitelja, dok ih je 42 ranjeno.

Samoborski gradonačelnik Antun Dubravko Filipec upozorio je da mnogi danas zaboravljaju na tada iskazanu snagu zajedništva.

- Ovom prigodom dajem dubok poklon poginulima i često se upitam, i u sebi i glasno, je li nam uistinu jasno zbog koga nam je ovako kao što nam je danas – zapitao se Filipec, dok je Stjepan Kožić, zagrebački župan, dao kratki presjek slavne povijesti 151. brigade, od srca svima čestitao i uručio zahvalnicu Josipu Mahoviću, zadnjem ratnom zapovjedniku 151. samoborske brigade.

Nakon zahvale i pozdrava koje je izrekao brigadir Zdravko Andabak, izaslanik predsjednika Mesića, na red je došao kulturno-umjetnički program koji su svojim recitalima započeli Ranka Novosel, Ivan Dujmović i Milan Žegarac – Peharnik, članovi samoborskog ogranka Matice hrvatske, a završili Baruni.

Obilježavanje 15. godišnjice mobilizacije 151. samoborske brigade i početak Domovinskog rata ove je godine u Samoboru okrunjeno i izdavanjem velike monografije o ratnom putu naše brigade koja je u pravom vojničkom stilu, umotana u šatorska krila, unatoč velikom pljusku, podijeljena svim braniteljima i pripadnicima te slavne samoborske postrojbe.

Nenad Kobasić

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)