19.07.2006.

Kenjara je umrla današnjim danom. Možda privremeno, možda zauvijek

Ima li života nakon kenjare?

Na današnjoj kavi u +5, Žuti Škiljan, legenda avangardnog novinarstva (sjećate se „Sol“-a i idotskih rasprava na Komitetu?), sada otromboljen i ofucan ko i ja došli smo do zaključka da naša draga kenjara, uprkos svim naporima, nije uspjela zadržati minimum digniteta i kao takva zavrijedila preživjeti ljeto i služiti kao zabava Samoborcima. Ja sam u toj svojoj kolumni službena naziva „Na rubu pameti“ uredno pozvao Samoborce da seru prvo po meni a onda i po drugima. Onima iz vlasti. I oporbe. Jedini sam se ja potpisivao punim imenom i prezimenom. Desetine tisuća posjeta stranici i preko dvije tisuće javljanja pokazali su da je ovakva Internetska sloboda nasušna potreba moderna čovjeka i šansa da svaki civil uzmogne bezobrazno pitati bilo kog vlastodršca ili oporbenjaka što želi, može zavući ruku u njegov želudac i mozak, prošlost, navike i moralne karakteristike.

Počelo je odlično. Ljudi su pokazali svu moć svog duha i duhovitosti, a i pitanja su bila škakljiva. Koji puta prosta, provokativna, ali to je ono što vlasti ide uz radosti vladanja. Kada su pitanja i komentari zadrli u dublje slojeve prošlosti i sadašnjosti, formirali su se klanovi internetskih aktivista koji su počeli u jednom tekstu iznositi lažne tvrdnje, a u drugome pripadnici istog pokrivljavati za te tekstove nekog drugog. E, kada sam ja, kao jedini potpisani punim imenom pomalo POSTAO kriv za SVE paprene i neugodne tekstove, kucnuo je trenutak da razmislim koliko takova kenjara ima smisla. Pomalo, mic po mic, postao sam glavni denuncijant koji „druka“ Filipca, Črnjaka, Paara, Jandrečića, Groma, Dumića, Adameka, Koščicu i sve to pod 100 pseudonima! Ah, kako praktično! Idemo pobljuvati Filipca i uvalimo to Plečku, kojeg smo „čuli u birtiji kako govori protiv vlasti“. Koji uopće nije zainteresiran za vlast za razliku od nekih koji su je gladni.

Vrhunac je bilo pitanje koje sam dobio od jednog prijatelja a odnosi se na navodno utapljanje Tonija Filipca i puštanje klora u Gradnu. Jesam li ja „otkucao“ to „Jutarnjem listu“?!?! Ne samo da sam kobna četiri dana bio na terenu u Istri i uopće nisam vidio taj tekst (nije izašao u pulskom izdanju) niti znao da se nešto dogodilo, već mi je i koncesionar Hidropadskog Miro Ivanščak vrlo, vrlo dobar prijatelj već 40-ak godina. Konačno, radi se o takvoj nevažnoj gluposti da vrijeđa moju inteligenciju i sama pomisao da uopće taj tekst pročitam. Ali, u kenjari se javlja 10 njih koji sve zlobno komentiraju (iako je istina dručija od one „popularne“)! Pa sam opet kriv ja. Već sam mnogo puta napisao da ću, ako ću to smatrati opravdanim i Filipcu i svima na vlasti ili u oporbi sve reći u lice. Ne mislite valjda da se bojim? Nisu me dovoljno posrali istinama, lažima, poluistinama, „mišljenjima“, klevetama i uvredama u kenjari, pod mojim vlastitim imenom?

Mrak mi je pao na oči nakon odurnog, podlog i lažljivog naručenog teksta gdje se mojoj supruzi imputira neku mračnu komunističku prošlost. Udarni „argument“ je sudjelovanje na omladinskim radnim akcijama kada je imala 16 godina! No, prelaženje na poimenično vrijeđanje članova obitelji javnih osoba koje se pojavljuju na kenjari označilo je trenutak kada se na sceni pojavio društveni talog. Da biste što plastičnije shvatili u čemu je riječ, evo jednog hipotetičkog scenarija po istom uzoru: ja napišem pod pet pseudonima laž da je Filipčev sin narkoman! Pa, onda pod 10 pseudonima napišem očitu laž da je kćer naše dogradonačelnice prostitutka. Pa mi ni to nije dosta i napišem nešto takvo prljavo i neistinito za ženu ili dijete Stjepana Črnjaka. Pod pseudonimom. Pitanje: kako će to troje ljudi prebrisati blato kojim su posipani? Što će reći roditelji djece s kojima se njihova djeca druže? Što djeca kojoj je Internet dostupan? Kakve nesagledive štete zbog toga mogu imati nevine osobe koje s kenjarom nemaju nikakove veze? Razmislite sami. Kenjara može postojati samo uz „full proof“ filter kroz koji ne može ništa proći što bilo kom civilu moglo upropastiti život ili mu bitno naštetiti.

Kenjara je počela živjeti zahvaljujući „časnim ljudima“ („Man of honor“, žargon koji se koristi u američkoj vojsci i mafiji) koji su trebali biti civilni korektiv vlasti da, recimo, ne dopuste da Poglavarstvo primi mišljenje jedne stručne komisije a onda na sjednici donese posve drugu odluku. Zbog intervencije jednog čovjeka, recimo. I da onda pokrenu mehanizam građanskog neposluha i obavještavanja medija. Kenjara je bila duhovita, žestoka, pravedna i svatko je kroz nju shvatio da nitko nije nedodirljiv, ali se inzistira na ISTINI.

Ljeto je i nitko ne može nadzirati ono što ulazi u kenjaru a što, u krajnjoj liniji, može predstavljati kazneno djelo. I tako se usred ljeta kenjara smrznula. Ipak će njeni prilazi biti dnevno nadzirani, tako da vas molimo da više ne pišete jer time gubite vrijeme. Konačno, toliko sam Vam puta napisao da su odmor zaslužili oni ali i mi.

Nisam u ratu s nikim niti sam nečiji navijač. Trudim se biti objektivan i koristan. Tko vjeruje u moje dobre namjere vjeruje, tko ne niti ne mora. Budućnost će pokazati da li sam govorio istinu.

Drago Plečko

 

Kenjara je umrla današnjim danom. Možda privremeno, možda zauvijek

Arhiva 2006

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2005

2004

2003

2002