Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Samoborci Terezija i Josip Cvetković na samo su Martinje proslavili 60 godina zajedničkog života

Prije je bilo manje nemorala

Josip Cvetković i njegova supruga Terezija proslavili su 11. studenog u restoranu Zlatna kapljica 60 godina braka. Domjenak koji su upriličili bio je za najbliže prijatelje i rodbinu, a broj uzvanika povećan je i time što su ovu proslavu objedinili s proslavom Josipovog bratića Alojza Šprajca, koji je sa suprugom Ivankom proslavio "samo" 50 godina braka.

Svaki takav jubilej prilika je za prisjećanja na dane i trenutke koje smo kalendarski ostavili za nama, ali nam se i dalje čine živima i važnima pa ih se uvijek iznova rado prisjećamo. Ovaj razgovor sa supružnicima Cvetković stoga nema za namjeru odgonetnuti tajnu života, jer ona se odavno i zna - to je Ljubav, već je ovaj ugodni razgovor pošteno ljudsko prisjećanje, nekoliko crtica o samoborskom načinu života kakvog više nema. Vratimo se na tren u prošlo stoljeće i usredotočimo na onu nit koja čini sastavni dio samoborskog tkanja. Kako onda, tako i danas.

Josip Cvetković rođen je 1920. godine u Petrinji, gdje mu je, kad je imao tek 2 mjeseca, grom ubio majku. O njemu tada skrb preuzimaju baka i djed iz Ruda. Josipov otac, kožarski radnik, preselio se u Samobor 1924. godine, a 1926. pridružuje mu se i šestogodišnji Josip koji odrasta na samoborskim ulicama i voćnjacima. Nadošli Drugi svjetski rat donio je i nove vrste iskušenja.

- Bio sam 1941. uhapšen, jer nisam htio biti ustaša. Nisam bio za takav totalitaran režim. Družio sam se s grupom omladinaca s liberalnim pogledima na život i nismo se htjeli priključiti ustašama. Zbog toga su nas proganjali i na koncu zatvorili, jer smo se nekoliko puta sastali. Zbog naših antifašističkih i slobodarskih nazora uhapšeni smo u listopadu 1941. godine i u Zagrebu osuđeni na smrt, da bi potom bili pomilovani na vremenske kazne. Iz zatvora sam izašao 1943. godine i potom otišao u partizane – prisjeća se Josip.

Terezija Kolman rođena je u Hrastini Samoborskoj 1926. godine i već od svoje četrnaeste godine zarađuje za život radeći u tekstilnoj industriji, a zadnjih dvadeset godina, sve do 1973. godine, radi u Fotokemici u Samoboru, kada zbog reumatidnog artritisa odlazi u invalidsku mirovinu. Od tada je Terezija domaćica, a bavi se i izradom goblena koje prodaje i tako upotpunjuje kućni budžet.

Josip Cvetković i Terezija Kolman upoznali su se u tvornici tekstila Plješivica, nekadašnjoj Setalani, gdje su oboje radili. Nakon godinu dana poznanstva ljubav su okrunili brakom.

- Kako je ispalo da ste se vjenčali baš za Martinje?

- To je zgodna priča. Trebali smo se vjenčati 9. studenog 1946. godine, ali nam zbog održavanja prvih izbora poslije rata nisu dali da se ženimo taj dan, jer bi se ljudi napili i ne bi išli na glasanje. Tak se nismo ženili u subotu nego u ponedjeljak 11.11.1946. godine – smije se Terezija.

Dok nisu napravili kuću na Stražniku supružnici Cvetković živjeli su kao podstanari 12 godina na Stražniku i 15 godina na Griču. Za Božić 1973. godine obitelj useljava u svoju kuću u Ulici Stanka Vraza 11, gdje žive i danas.

- Kuću smo napravili vlastitim snagama, bez da smo dobili ikakvu ostavštinu. Sve smo napravili putem kredita, šparanja i štednje i onak kak se sve to prije krpalo – kaže Josip.

Nakon što je tvornica u kojoj je upoznao svoju suprugu zatvorena, Josip prvo radi godinu dana kao sindikalni povjerenik Samobora, zatim 4 godine u kotaru radi kao povjerenik za industriju i obrt, a punih 22 godine radi kao direktor Kristala, da bi u mirovinu otišao 1984. godine nakon 8 godina provedenih na mjestu direktora Samoborske banke. O njegovoj uspješnosti kao direktora govori i podatak da je samoborski Kristal imao 120 ljudi u vrijeme kada je Josip došao na direktorsko mjesto, a kad je 1974. godine odlazio Kristal je imao 750 zaposlenih koji su 40% svoje proizvodnje izvozili u Njemačku i Ameriku.

- Mi smo bili ravnopravan partner Rogaškoj Slatini i već onda smo živjeli na bazi tržišne privrede, na bazi svjetske tržišne gospodarske konkurencije, gdje smo morali proizvoditi europsku i svjetsku kvalitetu koju smo i prodavali po europskim i svjetskim cijenama. No, još mi je važnije od toga bilo to što me, kad sam odlazio, radnici nisu htjeli pustiti iz Kristala, jer sam uvijek nastojao brinuti o njima - rješavali su se stambeni i drugi egzistencijalni problemi zaposlenih – sjeća se Josip te komentira i veliko povećanje broja zaposlenih u Samoborskoj banci koju je vodio 8 godina.

- Ne samo da je banka s 22 narasla na 82 zaposlena, već je narasla i po volumenu štednje i poslovanja. Napravili smo takav bum da je to svima bilo nevjerojatno. Sve današnje podružnice Samoborske banke su oformljene u vrijeme mog mandata – priča Josip i pojašnjava zašto se bavio i politikom.

- Politikom sam se bavio zato što niti onda, kao ni danas, ne možete biti u jednom sistemu, a da niste na neki način vezani za sistem u kojem žvite. Isto je i danas kad stranke na vlasti nastoje infiltrirati svoje kadrove u privredu, vlast, društvo itd. Tako je u cijelom svijetu pa i kod nas.

Josip Cvetković je u mirovinu otišao 1982., bez vikendice na moru, kleti na nekom od samoborskih bregova ili tajnog računa na nekom egzotičnom otoku.

- Svi su me pitali kakav sam to direktor kad nemam vikdendicu na moru – sjeća se Josip čuđenja sugrađana što ima samo jednu kuću.

U mirovini se angažira kao predsjednik samoborskog Saveza antifašističkih boraca. Danas je i to stavljeno na stranu i supružnici su sada, možda više no ikada, okrenuti jedno drugome.

Nakon 60 godina braka njihov rezime je sljedeći: dvoje sretne, zdrave djece; sin Goran i kćerka Irena, koji su već odrasli ljudi i imaju svoju djecu. Unuci Marko i Luka danas baki i dedi život znače.

O svakodnevnom obiteljskom životu pričala nam je Terezija.

- Kućne poslove sam ja obavljala, jer je Josip radio i po 16 sati dnevno. Sve dok nisam otišla u mirovinu imali smo dvorkinju koja je vodila kuću, spremala, kuhala i čuvala djecu. Suprug je bil glavni i kaj se tiče gradnje kuće i svih majstorija. Petnaest godina smo gradili ovu našu kuću i samo smo je velikim odricanjem uspjeli završiti – odala je Terezija ovu "obiteljsku tajnu".

Pred kraj razgovora upitao sam supružnike Cvetković kako je bilo živjeti u braku u prošlom sistemu, a kako je danas te kako oni gledaju na današnje bračne zajednice.

- Nama je bilo lakše za Titove Jugoslavije, jer smo ipak mogli nešto uštedjeti i napraviti uz racionalno trošenje novaca i uz dobro vođeno domaćinstvo. Sustav je bio više socijalan – kratka, ali precizna bila je Terezija.

- U bivšoj državi bile su zatomljene neke stvari, ljudi nisu živjeli ovakvim dinamičnim životom. Danas je omladina prepuštena ulici i drogi. Brakovi su danas na klimavim nogama, a mladima se uopće ne posvećuje pažnja. Mladi se teško odlučuju na brak zbog materijalnih stvari. Prije su ljudi na neki način bili više vezani jedno uz drugo i nemorala je bilo puno manje – nadovezao se Josip.

- Kako biste vi, gospođo Terezija, ukratko opisali svoj brak, vaših 60 godina zajedništva?

- Ja sam se držala one - budi s bračnim drugom i u dobru i u zlu - kak je to Bog zapovedil. Supružnici moraju jedan drugog potpomagati, i to kad je dobro i kad je loše. Zbog takvog razmišljanja poteškoće koje smo imali lakše smo savladavali. Lepo nam je bilo dok smo bili mladi, a sad nam isto nije loše. Sigurna sam da je bilo više lijepih nego manje lijepih trenutaka.

Nenad Kobasić

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

Referat Drage Plečka o "fenomenu Braco" izazvao veliku pozornost stručnjaka na Svjetskom kongresu o duhovnom iscjeljivanju održanom u Baselu

Od moderne fizike do drevnih rituala

Prema izjavama prof. Alexa Schneidera, predsjednika Organizacionog odbora kongresa i njegova zamjenika dr. Haralda Wiesendangera, prvi Hrvati sudionici ovog kongresa startali su sjajno. Dok je iscjelitelj Braco sa Srebrnjaka, koji još uvijek budi kontroverze u vlastitoj domovini, na ogledu u Baselu demonstrirao svoj modus operandi, način rada, Plečko je imao referat o mogućim ezoterijskim i znanstvenim tumačenjima liječenja "na daljinu", rijetke sposobnosti koju, međutim, istraživači u svijetu uzimaju sasvim ozbiljno.

Poznato je da je bračni par Worall (supruga nositeljica dvostrukog doktorata, op.a.) mogao djelovati na brzinu rasta raži s udaljenosti od čak 1000 kilometara, a ruski je psihijatar preko ekrana mogao liječiti tisuće pacijenata. Ime mu je bilo dr. Anatolij Kašpirovski i u vrijeme Perestrojke je imao svakovečernji dvosatni program na ruskoj televiziji. Jednom je preko ekrana kroz dvosatnu operaciju tumora u abdomenu bez anestezije proveo jednu ženu, što je sve registrirano kamerom. Fenomenalni uspjesi koje je imao postali su mu teret u trenutku kada su počeli pritisci Pravoslavne crkve, a on je ušao u ruski parlament, Dumu, na listi ultradesničara Žirinovskog. Emisije su mu obustavljene, a iza njega je ostala jedino knjiga autorice Olge Vinogradove koja opisuje i slikom pokazuje mnoga čudesna izlječenja i stanja u koja je ljude Kašpirovski mogao stavljati snagom svoje volje. On je pak uporno tvrdio da se radi o običnoj medicinskoj hipnozi, kao i dr. James Esdail koji je u Indiji podvrgao operativnom zahvatu bez narkoze dvije tisuće ljudi. Uglavnom ih stavljajući u stanje neobičnog transa. Jednom je pacijentu iz utrobe izvadio tumor težak 40 kilograma!

Baselski je skup najeminentniji svoje vrste u svijetu, a okuplja istraživače i iscjelitelje sa svih pet kontinenata. Cilj je pronaći odgovor na pitanje možemo li uopće staviti pod kontrolu nekakvu još uvijek nejasnu energiju koja se manifestira svuda oko nas - kod vračeva iz Malija, brujosa iz Meksika, karizmatika iz kršćanstva, iscjelitelja iz SAD, aborigina iz Australije...

U svijetu ima oko 85 raznih imena za tu čudesnu životvornu energiju koja mnogima može spasiti život, a ipak je znanost rezervirana, što se pokazalo i na ovom skupu.

Referati su najčešće nudili slučajeve, a rijetko kada tumačenja. U tom se pogledu Plečkov rad razlikovao, jer je on ponudio rješenje koje podrazumijeva da nekakvog protoka energije uopće nema, već se radi o kvantnoj informaciji u zajedničkom polju "svijesti". Ta informacija "prelazi" s jedne osobe na drugu samom namjerom iscjelitelja koji za to mora posjedovati osobit dar, bez utroška na vremenu i energiji. Proces se odvija trenutno, dolazi do rezonancije između dvije osobe i kod jedne od njih, ukoliko do transfera dođe, dolazi do onog što neki fizičari zovu "promjene lokalne stvarnosti". Iliti ozdravljenja.

Diskusiji o ovoj teoriji su se pridružili mnogi, spominjane su neke novije matematičke metode, Teorija kaosa, ali nitko nije osporio da je ovakovo tumačenje točno. Što je manje važno od podatka da bi to značilo da ćemo jednog dana, kada tu zakonitost shvatimo u cjelini, moći po želji mijenjati stanje svog organizma. Primjerice, neće biti nemoguće, ukoliko progutate otrov, sviješću promijeniti njegovu kemijsku strukturu prije no što počne njegovo djelovanje!

Braco sa Srebrnjaka zbog neobične metode koju koristi je na demonstracijama privukao rekordan broj sudionika – čak 3000 ljudi! Bilo je to uvijek praćeno Plečkovim tumačenjima i uvodima, tako da je četverodnevni skup sudionike iz Hrvatske potpuno iscrpio. A, tu je još čekala Piramida...

Posebnu su pažnju, mahom zbog reputacije Carlosa Castanede, privukli autentični meksički curanderos, koji su pokazali svoje vještine rastjerivanja "duhova" i "demona bolesti", kao i mini verziju poznatog "dream catchera", čudnovate amajlije koja navodno štiti od svih negativnih utjecaja iz okoline. "Dream catcher", indijanska relikvija, zadobio je slavu kroz poznati film Stephena Kinga, još uvijek pod istim nazivom dostupan u videotekama. Kod plesa se spaljuju listovi kadulje čiji dim rastjeruje zle duhove. Tako je ovaj baselski kongres imao sve: od moderne fizike do drevnih rituala.

Vrač iz Malija je pak sve šokirao svojim predviđanjem budućnosti, a bili su tu Kahuna i Voodoo svećenici, ali i renomirani iscjelitelji iz Rusije s aparaturama za koje tvrde da mogu korigirati energetsko polje oko svakog čovjeka.

Nije nedostajalo ni okusa Indije, od astrologa do ajurvedskih liječnika. Organizator se doista pobrinuo da sve bude zastupljeno, ali ne u istom prostoru. Sadržaji koji su procijenjeni ozbiljnijima smješteni su u posebne dvorane. Među onima koji su privukli osobitu pažnju bio je i legendarni mantak Chia, čije su knjige prevedene na tridesetak jezika, kao i majstor Qi Gonga Wei Ling, predavač na Sveučilištu u Pekingu.

Najzabavniji je bio Tomaz, Brazilac iz čijeg desnog dlana neprekidno cure razni parfemi, što nitko ne može objasniti, ali i filipinski kirurzi koji su za ovu priliku organizirali nešto manje jezivu demonstraciju svojih metoda liječenja. Tomaz je osvajao dame materijalizirajući svakoj parfem po želji, a mogao je "stvoriti" i parfeme koji nisu uobičajeni. Tako je materijalizirao ulje peperminta čiji se miris širio nadaleko.

Na kraju je Plečko predstavio svoju knjigu Misterij zvani Braco na njemačkom jeziku, a ORF (austrijska državna televizija) je Bracu i Plečka pozvala u polsatnu emisiju koja se bavi ovakovim neobičnim pojavama.

Dolazak u Samobor i odlazak na kavu u Fulir donio je kratak predah uoči medijske bitke koja je slijedila...

Dipl.ing. Dinko Zeleničić

Vrativši se u Hrvatsku, Plečko sje nastavio s medijskim aktivnostima. Osim u Piramidi, nastupio je i u Sex Akademiji i pri tome inscenirao svađu s voditeljicom

Kuš, dok ja govorim!!!

Ispisi telefonskih poziva po gradovima nakon posljednje TV emisije Piramida, u kojoj je Drago Plečko premoćno pobijedio sa čak 51%, pokazuju vrlo zanimljiv podatak. Pojedinačno gledano, za njega su najviše glasovali Samoborci! Tu se računaju i okolna sela, Bregana i Sveta Nedelja. Dakle, Samobor je ipak podržao svog enfant terriblea koji je uzburkao duhove i neku noć nastupom u Sex Akademiji Marije Štrajh kada je vješto inscenirao svađu s voditeljicom u studiju izderavši se na nju "Kuš, dok ja govorim!". Nakon kratkog šoka, svi su sudionici prasnuli u smijeh, a suzdržati se nije mogao ni sam Plečko.

Stjepan Stanić

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (106)