U Parku prirode Žumberak - Samoborsko gorje zabilježeno je preko 1000 svojti (985 vrsta i 48 podvrsta živućeg svijeta)
Bioraznolikost je preduvjet stabilnosti i trajnosti našeg prirodnog okoliša
Procjenjuje se da je trenutno živućih vrsta na Zemlji 10 do 14 milijuna. Do sad ih je opisano tek oko 1,8 milijuna te možemo s pravom pretpostaviti da zapravo uopće ne poznajemo njih preko 85%. One međutim ubrzano izumiru, posebice uslijed promjena u prirodnom okolišu. Smatra se da je do sada izumrlo više od 90% od svih 5 milijardi vrsta koje su ikada živjele na Zemlji.
Bioraznolikost je sveukupnost svih živih bića koja nastanjuju kopnene, morske i druge vodene ekosustave i ekološke komplekse. Odnosi se na raznolikost unutar i između vrsta, raznolikost staništa te raznolikost ekosustava i njihovih brojnih usluga, poput osiguravanja obilja prirodnih dobara, stabiliziranja klime i zaštite od UV zračenja, filtriranja oborinskih voda, zaštite tla od erozije, kruženja hranjivih tvari, oprašivanja i mnogih drugih. Treba se podsjetiti da su nam sve te usluge ekosustava samo naizgled dostupne potpuno besplatno. Njihovu visoku cijenu počinjemo plaćati tek kada uveliko pretjeramo s pohlepnom eksploatacijom svog okoliša.
Hrvatska je po svojoj bioraznolikosti jedna od najbogatijih zemalja Europe. Uzrok tome je specifičan položaj na razmeđi tri biogeografske regije, od kojih svaku karakteriziraju osobiti ekološki, klimatski i geomorfološki uvjeti. Velika raznolikost staništa rezultirala je i velikim bogatstvom divljih svojti (vrsta i podvrsta) te je do sada u Hrvatskoj poznato oko 40 000 vrsta, no pretpostavlja se da je njihov broj zapravo veći od 100 000.
Park prirode Žumberak – Samoborsko gorje je brdsko-planinsko područje koje se proteže na ukupnoj površini od 342 km2. Na prostoru gdje se susreću Alpe, Dinaridi i Panonska nizina isprepliću se raznoliki klimatski, reljefni, geološki i ekološki utjecaji stvarajući čudesan mozaik šuma i šikara, travnjačkih površina i gorskih potoka, vlažnih i močvarnih staništa, vriština i bujadnica, stijena i sipina, koje obiluju životom.
Flora Parka prirode je iznimno bogata vrstama te je do sada zabilježeno preko 1000 svojti (985 vrsta i 48 podvrsta), što predstavlja oko 1/5 svih biljnih vrsta Hrvatske. Veći dio je prekriven šumom, dok ostatak područja uglavnom prekrivaju prirodne i polu-prirodne travnjačke površine. Travnjaci na području Parka su iznimno bogati vrstama. Na najraširenijoj travnjačkoj zajednici brdskih predjela može se na 1 m² prepoznati čak i do 40 biljnih vrsta.
Od brojnih autohtonih životinjskih vrsta koje pridonose bioraznolikosti treba posebno istaknuti potočnog raka, koji mahom obitava u uzvodnim dijelovima čistih planinskih vodotoka. A u Parku ih je više od 200! Na samom području Parka potočni rak se pojavljuje u 4 haplotipa, zapravo četiri vrste u nastajanju. U Parku je, dakle, prisutna jedna od najviših razina bioraznolikosti potočnog raka u Hrvatskoj i Europi. No, njegove su populacije ovdje ipak ugrožene zbog nadiranja invazivnih vrsta, račje kuge i postepenog gubitka staništa.
Od posebne je vrijednosti također i danji leptir gorski plavac, jedna od najugroženijih vrsta leptira u Europi te strogo zaštićen u Hrvatskoj. Ostvaruje bliske simbiotske odnose s nekoliko drugih vrsta, poput, primjerice, biljke križne sirištare na koju ženka isključivo polaže jajašca te mrava roda Myrmica, koji lukavo podmetnutu ličinku leptira naporno odnjeguju do zrelosti. Gorski plavac preferira suhe travnjake, a svaka promjena u načinu njihova održavanja može biti pogubna za opstanak vrste. Gorski plavac može osigurati opstanak svoje vrste samo ako ga u ljeto, kad kao odrasla jedinka napusti "svoj" mravinjak, dočeka njegov stari dobri mirisni travnjak.
Velik broj različitih staništa, koja grade jedinstveni mozaični krajobraz, jest temeljni razlog proglašenja Žumberka i Samoborskog gorja parkom prirode. No, svakako vrijedi naglasiti da je pored složenih prirodnih procesa, tisućljetna prisutnost ljudi također oblikovala krajolik i raznolikost ovog vrijednog zaštićenog područja. Prisutnost ljudi i način na kojeg je lokalni čovjek koristio svoj prirodni okoliš zapravo je povećala raznolikost bioloških vrsta i staništa u prirodi. Sada, kada zapušteni pašnjaci i livade zarastaju, kada nekoć plodne oranice sve više prekriva šikara, kada šuma ulazi u već potpuno napuštena sela, suočavamo se također i s paradoksom gubljenja prirodnog bogatstva.
Bioraznolikost je preduvjet svake stabilnosti, otpornosti i trajnosti našeg prirodnog okoliša. To je dakle svojevrsni imuni sustav i pokazatelj zdravlja svijeta koji nas okružuje.
T.I.
FOTO:
- Potočni rak (rak kamenjar), Austopotamobius torrentium
- Vilinske jame (autor Nenad Buzjak)
- Brdski travnjak i bazgin kaćunak
- Selo Plešivica (autor Boris Krstinić)
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)