20.02.2021.

Gdje i kako životinje provode zimu u Parku prirode Žumberak – Samoborsko gorje

Mnogo njih zimu jednostavno - prespava

Različiti oblici mirovanja javljaju se u različitih životinjskih skupina, a vjerojatno je najpoznatiji zimski san kojeg spavaju sisavci. Zimski san koji se stručno naziva hibernacija fiziološka je prilagodba toplokrvnih organizama tijekom koje dolazi do namjernog spuštanja tjelesne temperature, usporavanja disanja i rada srca, da bi se uz minimalnu potrošnju energije preživjelo nepovoljno razdoblje.

Pri kraju smo najhladnijeg godišnjeg doba - zime. I dok mi ljudi zimu definiramo kalendarski, životinje ju definiraju dostupnošću hrane. Čim niske temperature potraju dulje vrijeme, hrane u prirodi sve je manje. Kada životinje procijene da je više nema dovoljno da se mogu svakodnevno nahraniti, "proglašavaju" početak zime, pronalaze sklonište i započinju mirovanje. Različiti oblici mirovanja javljaju se u različitih životinjskih skupina, a vjerojatno je najpoznatiji zimski san kojeg spavaju sisavci. Zimski san, koji se stručno naziva hibernacija, fiziološka je prilagodba toplokrvnih organizama tijekom koje dolazi do namjernog spuštanja tjelesne temperature, usporavanja disanja i rada srca, da bi se uz minimalnu potrošnju energije preživjelo nepovoljno razdoblje. Zimski san će završiti ovisno o vremenskim prilikama koje pak reguliraju pojavu hrane.

Većini ljudi prva asocijacija na zimski san je zasigurno medvjed. Smeđi medvjed (Ursus arctos) obitava na području Parka prirode Žumberak – Samoborsko gorje, a zimu provodi u posebno odabranom i pripremljenom brlogu. Većina brloga u našim krajevima nalazi se u manjim šupljinama stijena koje medvjed kopanjem prilagodi svojim potrebama. Ponekad, iako rijetko, brlog će si napraviti među žilama korijenja velikih stabala ili na otvorenom pod krošnjama crnogoričnih stabala. Prije nego se zavuče u brlog, medvjed će stvoriti zalihe zimske potkožne masti, za što će mu u jesen kao glavna hrana poslužiti žir bukve. Neće, međutim, sve jedinke zimu prespavati čvrsto i bez buđenja. Za toplijeg vremena mogu se kretati i hraniti, a zabilježene su i jedinke aktivne tijekom cijele zime. Tome pogoduje i klima u Hrvatskoj, gdje često tijekom zime ima toplijih razdoblja, odnosno snježni pokrivač bar u dijelu staništa nije trajan. Medvjed će se probuditi i napustiti brlog i ako ga se uznemirava i istjeruje iz njega. Takve jedinke se suočavaju s nedostatkom tjelesne energije te ukoliko od jeseni nisu bile dobro potkožene mašću, može im biti problem dočekati proljeće. Slabo pripremljeni u zimu obično ulaze mlađi medvjedi, u dobi od dvije godine, kada prvi put zimuju sami bez majke.

Zimski san spavaju i šišmiši. Na geografskoj širini na kojoj je Hrvatska hibernacija traje oko četiri mjeseca. Šišmiši Parka prirode zimska će skloništa potražiti uglavnom u špiljama, kojima ovo krško područje obiluje. Špilje su idealne spavaonice, jer su u njima temperatura i vlaga stabilne te više i povoljnije nego što su to zimi izvan njih. Neki šišmiši vole prezimiti sami, dok se drugi skupljaju u guste grupe. Veliki potkovnjak (Rhinolophus ferrumequinum) se preko zime okuplja u grupe do 500 jedinki s drugim, manjim vrstama šišmiša. Mali potkovnjak (Rhinolophus hipposideros) također zimuje u grupama, ali drži i do "osobnog prostora" pa se jedinke ove vrste neće međusobno dodirivati, već držati razmak i do 30 cm. Iako su špilje najčešći izbor zimovališta, neke vrste, poput ranog večernjaka (Nyctalus noctula), prezimljavaju i u šupljinama debelih stabala, pukotinama na zgradama i mostovima.

Dok će životinje poput medvjeda i šišmiša zimu preživjeti zahvaljujući masnim zalihama koje su stekli pojačanim hranjenjem u jesen, druge će poput vjeverice nagomilavati hranu u "smočnice". Vjeverice, doduše, niti ne spavaju zimski san, ali su tijekom hladnoća manje aktivne te se moraju više ili manje oslanjati na zalihe unaprijed pripremljene hrane. Crvenoj vjeverici (Sciurus vulgaris) problem zna predstavljati ne najbolje prostorno pamćenje pa svoje smočnice ponekad mora tražiti, a neke nikada niti ne pronađe.

Hladnokrvne životinje ne mogu aktivno regulirati svoju tjelesnu temperaturu, stoga ne hiberniraju poput sisavaca. Zima im ipak donosi isti problem – nedostatak hrane. Osim nedostatka hrane, upravo zbog nemogućnosti aktivnog metaboličkog reguliranja tjelesne temperature, one se suočavaju i s opasnošću od smrzavanja. Stoga gmazovi, vodozemci, ribe i beskralješnjaci za vrijeme niskih temperatura imaju različite strategije prezimljavanja, koje se razlikuju ne samo od skupine do skupine, već i od vrste do vrste, te ih je u ovom članku nemoguće sve pobrojati. Općenito, ukoliko ne migriraju, nastojat će si osigurati zimsko sklonište u svom okolišu. Naši kukci tako ostaju uglavnom na istom području, samo će si potražiti neko toplo skrovište pod zemljom, korom drveća, slojevima lišća ili pokušati "useliti" ljudima tokom zime. Možda ste baš ove jeseni primijetili povećan broj smrdljivih martina ili bubamara u vašem domu. Ako jeste, to su bili njihovi pokušaji da kod vas prespavaju svoj "zimski san".

Leptiri će, ovisno o vrsti, preživjeti u raznim stadijima. Većina prezimljava u obliku gusjenice ili kukuljice, koje se skrivaju u zemlji, pod korom drveća ili slojevima lišća. Manji broj vrsta prezimljava u stadiju jajašca ili odraslog leptira, a ima i vrsta koje problem zime rješavaju migriranjem, pri čemu neke prelaze velike udaljenosti i odlaze čak na druge kontinente.

Vodozemci će zimu provesti u mulju na dnu lokvi ili zavučeni u tlo. Žuti mukač (Bombina variegata) zimovanje započinje krajem rujna ili početkom listopada, a završava između ožujka i svibnja. Odrasle jedinke prezimljavaju u rupama pod zemljom, kamenjem i panjevima.

Poskok (Vipera ammodytes), kao i druge zmije, miruje zimi. Zmije se zavlače u različite prostore u kojima su zaštićene od mraza: špilje, šuplja debla ili različite rupe u zemlji i tamo miruju između listopada i travnja. Koliko će dugo mirovanje točno trajati, ovisi o vremenskim uvjetima. U zimovalištu može boraviti više jedinki iste ili različitih vrsta.

Životinjskih vrsta je mnogo i o načinima njihovog prezimljavanja moglo bi se pisati puno više nego što ovaj članak dozvoljava. Svima je ipak zajedničko da se zimi miruje. Ukoliko ste od onih kojima zima donosi zimske radosti, uživajte u ljepotama injem i snijegom okovanih krajolika Parka prirode, ali ne očekujte da ćete susresti puno njegovih životinjskih stanovnika. Njima je zima teško i nepovoljno razdoblje koje nastoje prespavati do dolaska proljeća.

Dubravka Kranjčević

 

Gdje i kako životinje provode zimu u Parku prirode Žumberak – Samoborsko gorje

Arhiva 2003

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2002