Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

U Zagrebačkoj ulici zavijoril se barjak, ali ne hrvatski

Čujte, vrnite se tam otkud ste došli

Kak svaki bedak ima svoje veselje, tak i svaki narod ima svoje običaje. Da sad nejdemo po redu i nabrajamo sve ispočetka, prisetimo se onoga koji se odnosi na temu ovog zapisa, a to su običaji vezani uz završetak gradnje nekog objekta, najčešće obiteljske kuće, hiže, doma... Tada se, po starim regulama, kad je kuća konačno "pod krovom", okrene odojak ili neko drugo nesretno stvorenje, zaigra se, zapopeva, novo se krovište okiti zelenim granama i ručnikima ili nečim sličnim, a na vrh se postavi barjak. To se, tu pri nami, zove likovo.

Kakva se bu glazba igrala ovisi o (ne)ukusu gazde, baš kak i okus živine koja bu taj dan stradala, ali i kod likova se neki standardi moraju poštivat, a to je zastava (barjak), koja mora bit državna. Stariji se još navek zmisliju da je mogla bit i republička (SRH), baš kak danas niko ne bi zameril kad bi se skupa z našom hrvatskom zastavom, nad krovom zavijorila i ona Europske unije.

Takvi smo mi ljudi.

Metat na krov, za likovo, neku drugu zastavu, osim ovih prije pobrojanih, jasan je i vjerodostojan znak ignoriranja, gluposti, a u ovom slučaju i mržnje prema ljudima, udomaćenima u toj sredini (državi, gradu...).

Ovih je dana u Zagrebačkoj ulici, pod krovom novoizgrađene kuće zavijorila zastava koja, osim javno iskazane gluposti vlasnika (vlasnice), ne simbolizira ni jednu od prije pobrojanih državotvornih odredbi.

Boje, istina, podsećaju na hrvatsku zastavu, ali se na njoj, kak je poznato već i deci vrtičkog uzrasta, u sredini ne špinči Šutejev grb s krunama i živinama. Takva se zastava, službena (barjak Republike Hrvatske) može kupit na svakom čošku, ne košta niš posebno i Bog te veseli... Obesi ga, zapopevaj, posluži živinu, i... vužgi ga Blaž...

Ali ne, investitorica Antonija Biloš, iz Ulice Petra Preradovića 5, Samobor, odlučila se je za nekakvu plahtu koja može poslužiti za puno toga, ali kao barjak za likovo - ne.

Negda bi to bilo, ajde, recimo to tak, nezamislivo. Kreten bi dobil z nogom v guzicu i prešel nazaj otkud je došel, natrag vu Poskokovu Dragu ili Poganu Vlaku, ali Samobor se menja. Danas idiotizam možemo videt i gledat posvuda, iz dana u dan, a po najnovijem i u našoj Zagrebačkoj ulici.

Kak je do toga, uopče, došlo?

U Samobor se u zadnje vreme doseljava sve više stanovnika. Nekada su ih, posprdno, u skladu s ksenofobnim navadama malih sredina, zvali "dotepencima". Sada, kad su "domaće familije" ostale u manjini, a novopridošli stanovnici čine većinu, moramo se pitat: je li Samobor izgubio svoj "urbani kapacitet i potencijal", temeljem čega su se, prije, novodošli stanovnici prilagođavali domaćim navikama i običajima, ili su, zadnjih godina, ti "dotepenci" Samobor počeli prilagođavati sebi, svojim navadama i svojoj civilizacijskoj razini? Jesu li donedavni stanovnici Poskokove Drage 5 (to vam je tam, odmah iza obora s ovcama i štale s kravama), pomalo "pojeli" Samobor kakav smo znali i kakvog se više, pomalo, nećemo sjećati?

Naravno, većina se "novih Samoboraca" ponaša i živi u skladu sa standardima naše sredine te svojim angažmanom, aktivizmom i "stapanjem" s našim gradom pridonosi "svekolikom boljitku" sredine u kojoj žive. Prihvatili su Samobor kao mirnu, tolerantnu sredinu, u kojoj i usred noći, još uvijek, možete prošetati gradom, njegovim parkovima, uz Gradnu sjesti na klupu, otići na izložbu, na koncert u Bunker, biti sigurni za sebe, za svoju djecu, unuke...

Ne treba posebno podsječat da su Samobor uvelike, stoljećima, gradili i razvijali i dandanas uvaženi "dotepenci", na čast sebi i Samoborcima koji su ih velikodušno prihvatili. Oni su naš grad i sve nas napravili puno boljima nego kaj bi bez njih bili.

Nažalost, ima i drugačijih primjera.

To je i ovaj o kojem pišemo, a koji ukazuje na činjenicu da su se neki u Samobor doselili (i tu žive), u okolnostima koji su poznati kao "neuvjetovana i nekontrolirana imigracija", da su iskoristili priliku koju naša demokratska država i niži organi vlasti pružaju svima kojima se, na primjer, dopušta doseljavanje bilo kuda i bilo gdje u Hrvatskoj. Što se, u ovom samoborskom slučaju, o kojem pišemo, pokazuje pogubnim.

Dakle, ti o kojima pišemo, zazidali su kuću u Zagrebačkoj i nisu za likovo u stanju kupiti službeni barjak Republike Hrvatske, već su obesili nekaj kaj je kod njih, u Poskokovoj Dragi - standard. Kaj reč na to?!

Od kud su došli ti ljudi?

Kak su i gde prije živeli?

Koliko vidimo, stanuju u Samoboru, ali...

Pišaju li susjedu poreko plota, pljuju po podu u Domu zdravlja?

Kak se njihova deca (ako ih imaju) socijaliziraju u, za njih "neprijateljskoj", samoborskoj sredini?

Gledajte, ne trebate navijati za NK Samobor, ako vam je draži NK Prvi ujed iz Poskokove Drage, ali, ako ne znate ni likovo proslavit, lepo se maknite i odite otkud ste došli.

Ni jedna suza samoborskoga kraja za vama ne bu kapnula.

Robert Škiljan

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)