Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Pred samoborske srednje škole vraćena bista hrvatskog pedagoškog velikana Skendera Fabkovića

Ispravljena nepravda

Velika nepravda učinjena 1991. godine brisanjem imena Skendera Fabkovića iz naziva samoborskih srednjih škola (tadašnji Školski centar Skender Fabković nosio je to ime od 1976. do 1991. godine, a objedinjavao je tadašnji Srednjoškolski centar i Gimnaziju, op.n.) i micanjem njegove biste, ispravljena je nakon gotovo dva desetljeća, na Svjetski dan učitelja, 5. listopada. Tog se dana samoborski učitelj, pisac i novinar Skender Fabković vratio pred zgradu samoborskih srednjih škola.

Okupljeni predstavnici Hrvatskog učiteljskog društva Samobor, Grada, Županije i škola te zainteresirani građani i (relativno) zainteresirani učenici, nakon kratkih su govora ravnatelja Srednje strukovne škole Davora Škiljana i Jože Prudeusa pljeskom popratili trenutak u kojem je predsjednica samoborskog HUD-a Vesna Lokner Kralj otkrila bistu. Riječ je o radu izašlom iz ljevaonice bronce Stjepana Martinca iz Velike Gorice koji je "novog" Skendera napravio na temelju gipsanog odljeva originalne biste koja se čuva u Samoborskom muzeju.

Sama priča o povratku biste, pojasnio nam je Davor Škiljan, dogodila se preko Zagrebačke županije, pri kojoj se nekadašnji pročelnik za kulturu Miroslav Burić posebno založio kako bi se udovoljilo molbi Srednje strukovne škole da se iznađu sredstva za bistu. Tako je Županija pokrila inicijativu s gotovo 16 tisuća kuna pa se prionulo izradi odljeva.

Inače, ovo nije prva inicijativa da se "revitalizira" Skendera Fabkovića (Brekalo, Jelenić, Paar...), no, nažalost, niti jedna nije bila urodila plodom. Do 5. listopada 2009. godine.

K.S.

Zakaj su ga maknuli - niko ne zna

U čemu je točno bila svojevremena nepodobnost Skendera Fabkovića danas u stvari nikome nije baš potpuno jasno. Naime, Fabković (1826.–1905.) je bio samoborski učitelj, pisac, novinar i novinski urednik, te jedan od osnivača Hrvatskog pedagoško-književnog zbora. Također, kako je istaknuo Joža Prudeus u svom govoru, radi se i o velikom domoljubu kojega su visoko cijenili Ante Starčević i Eugen Kvatrenik te o zaljubljeniku u materinski jezik, koji je u Beču nedvojbeno rekao akademskim lingvistima, poglavito Daničiću, da se hrvatski jezik ne može zvati drugim imenom negoli hrvatskim.

Fabković je bio i pedagoški znalac koji se radom svrstao u sam vrh hrvatske pedagoške teorije i prakse uz Filipovića, Trstenjaka, Truhelku, Basaričeka, Ogrizovića, Stojanovića i ostale, i koji, istaknuo je Škiljan, daleko nadilazi samoborske okvire u svojoj važnosti po razvoj pedagoške struke u Hrvatskoj.

Što je u svemu tome bilo sporno 1991. godine, vrag bi ga znao. No, jedna nepravda prema Fabkoviću danas je barem ispravljena. Ostala je ona druga, vezana uz njegovu kuću u Taborcu, kuriju koja spada u prvu kategoriju spomeničke vrijednosti, a koja se nalazi u stanju "5 do 12", na pragu urušavanja.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (9)