Niste korisnik? Registrirajte se..
18.02.2009.
Veljko Barbieri ponovno je u Samoboru Kod Gabreka našao nekoliko jelovnika izgubljenog vremenaHladetina po receptu iz 1929.Poznati hrvatski gastronomski ekspert Veljko Barbieri po treći je put posjetio Samobor u posljednje četiri godine u svojoj potrazi za jelovnicima izgubljenog vremena. Ovaj put razlog su bili fašnički specijaliteti, a domaćin je ponovno bio restoran K Gabreku 1929. Gospodin Barbieri okupio je prvo na glavnom gradskom samoborskom trgu fašničke likove i fašničke žive vinjete koje su ove godine osmislili članovi Udruge likovnih umjetnika Samobor, a nakon toga krenuo i na glavni zadatak – na pripremu jela. Tijekom boravka na Trgu kralja Tomislava rekao nam je kako dobro poznaje gastronomiju Samobora, jer je kao gimnazijalac popularnim Samoborčekom često dolazio ovdje pa mu je sve blisko i drago. Osobito gastro ponuda. - Kad već govorimo o gastronomiji, ono što mi je ostalo u sjećanju bile su pastrve iz okolice Samobora, kremšnite u Hotelu Livadić, divljač na samoborski, koljenice iz restorana K Gabreku i u Samoborskoj pivnici set jela koja su karaktreristična za ovo područje, a tu su, naravno, i samoborski kolači. No, sada je prigoda da se ne govori o Samoboru kao mjestu isključivo gastronomske naravi, već i kao mjestu u kojem se održava najveći Fašnik u nas, koji po svom obliku ima europske razmjere koje, uostalom, ima i Grad Samobor. Kroz gastronomiju i pokladne običaje predstavit ćemo krpice sa zeljem, hladetinu, fašničke pečenke, kokošju juhu i na taj način ispričati povijest Samobora kroz povijest karnevala pa možemo reći da će to biti alternativna povijest ovoga grada – rekao je Veljko Barbieri. Restoran K Gabreku 1929 sinonim je tradicije i gastronomske kvalitete u Samoboru pa ne čudi što je Mirko Šintić ugostio i Veljka Barbierija. Rekao je da kao restoran koji radi od 1929. i restoran Slobodne Fašničke Republike delegaciji iz susjedne Hrvatske predstavlja fašničke specijalitete i hranu koja se nekad konzumirala. Dakle, radi se o hladetini koja se radi na starinski način još od otvaranja restorana 1929. godine, sa svinjskim nogicama, ušima, rilcima, povrćem i grincajgom, a priprema traje od tri do četiri sata. Poslije toga slijede krpice sa zeljem koje se vežu uz ovaj dio godine. Mi nastojimo zadržati tu tradiciju i poslužujemo još čvarke i fileke, buncek sa zeljem i domaće češnjofke, izvorna jela samoborskog kraja. Nekad je ovo bio dio godine kada su ljudi jeli jaču hranu, konzumirali alkohol i ostala pića, jer se nije radilo na njivama i u prirodi pa su si više dali oduška za stolom. Poslije Fašnika slijedi korizma kada se već jede laganija hrana – pojasnio je Mirko Šintić. Rekao nam je i kako nastoje pratiti trendove u Hrvatskoj, bilo pozitivne ili negativne, pa su u trenutku najave krize i iz službenih izvora ove zemlje snizili cijene kako bi bili pristupačniji na tržištu, uvjereni da je to dobar način i da bi tako i drugi trebali nastupiti. Mato Šipuš
|
Veljko Barbieri ponovno je u Samoboru Kod Gabreka našao nekoliko jelovnika izgubljenog vremenaArhiva 2009
2024202320222021202020192018201720162015201420132012201120102008200720062005200420032002 |