18.02.2009.

Veljko Barbieri ponovno je u Samoboru Kod Gabreka našao nekoliko jelovnika izgubljenog vremena

Hladetina po receptu iz 1929.

Veljko Barbieri ponovno je u Samoboru Kod Gabreka našao nekoliko jelovnika izgubljenog vremena

Poznati hrvatski gastronomski ekspert Veljko Barbieri po treći je put posjetio Samobor u posljednje četiri godine u svojoj potrazi za jelovnicima izgubljenog vremena. Ovaj put razlog su bili fašnički specijaliteti, a domaćin je ponovno bio restoran K Gabreku 1929. Gospodin Barbieri okupio je prvo na glavnom gradskom samoborskom trgu fašničke likove i fašničke žive vinjete koje su ove godine osmislili članovi Udruge likovnih umjetnika Samobor, a nakon toga krenuo i na glavni zadatak – na pripremu jela. Tijekom boravka na Trgu kralja Tomislava rekao nam je kako dobro poznaje gastronomiju Samobora, jer je kao gimnazijalac popularnim Samoborčekom često dolazio ovdje pa mu je sve blisko i drago. Osobito gastro ponuda.

- Kad već govorimo o gastronomiji, ono što mi je ostalo u sjećanju bile su pastrve iz okolice Samobora, kremšnite u Hotelu Livadić, divljač na samoborski, koljenice iz restorana K Gabreku i u Samoborskoj pivnici set jela koja su karaktreristična za ovo područje, a tu su, naravno, i samoborski kolači. No, sada je prigoda da se ne govori o Samoboru kao mjestu isključivo gastronomske naravi, već i kao mjestu u kojem se održava najveći Fašnik u nas, koji po svom obliku ima europske razmjere koje, uostalom, ima i Grad Samobor. Kroz gastronomiju i pokladne običaje predstavit ćemo krpice sa zeljem, hladetinu, fašničke pečenke, kokošju juhu i na taj način ispričati povijest Samobora kroz povijest karnevala pa možemo reći da će to biti alternativna povijest ovoga grada – rekao je Veljko Barbieri.

Restoran K Gabreku 1929 sinonim je tradicije i gastronomske kvalitete u Samoboru pa ne čudi što je Mirko Šintić ugostio i Veljka Barbierija. Rekao je da kao restoran koji radi od 1929. i restoran Slobodne Fašničke Republike delegaciji iz susjedne Hrvatske predstavlja fašničke specijalitete i hranu koja se nekad konzumirala.

Dakle, radi se o hladetini koja se radi na starinski način još od otvaranja restorana 1929. godine, sa svinjskim nogicama, ušima, rilcima, povrćem i grincajgom, a priprema traje od tri do četiri sata. Poslije toga slijede krpice sa zeljem koje se vežu uz ovaj dio godine. Mi nastojimo zadržati tu tradiciju i poslužujemo još čvarke i fileke, buncek sa zeljem i domaće češnjofke, izvorna jela samoborskog kraja. Nekad je ovo bio dio godine kada su ljudi jeli jaču hranu, konzumirali alkohol i ostala pića, jer se nije radilo na njivama i u prirodi pa su si više dali oduška za stolom. Poslije Fašnika slijedi korizma kada se već jede laganija hrana – pojasnio je Mirko Šintić.

Rekao nam je i kako nastoje pratiti trendove u Hrvatskoj, bilo pozitivne ili negativne, pa su u trenutku najave krize i iz službenih izvora ove zemlje snizili cijene kako bi bili pristupačniji na tržištu, uvjereni da je to dobar način i da bi tako i drugi trebali nastupiti.

Mato Šipuš

 

Veljko Barbieri ponovno je u Samoboru Kod Gabreka našao nekoliko jelovnika izgubljenog vremena

Arhiva 2009

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002