Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zagrebački solisti nastupili u samoborskoj franjevačkoj crkvi

Vratili dio starog sjaja

U samoborskoj franjevačkoj crkvi 5. veljače održan je koncert Zagrebačkih solista i njihovog gosta, proslavljenog hornista Radovana Vlatkovića, uz popriličan odaziv publike. Zagrebački solisti nedavno su proslavili 55. godišnjicu djelovanja, a ovaj se ansambl već duže vrijeme silno trudi vratiti dio starog sjaja i prepoznatljivosti. Trud i značajan angažman bili su vidljivi i na ovom, samoborskom, koncertu.

Vrlo zanimljiv program sastojao se od Concertina za rog, gudače, čelestu i udaraljke Brune Bjelinskog, zatim Cherubinijeve Sonate za rog i gudače, Largo te Divertimenta Bele Bartóka, a pokazao je da se Solisti znaju uspješno nositi s kompozicijama različitih tehničkih i muzičkih zahtjeva. Za uspjeh je također bio zaslužan izvanredan Radovan Vlatković, koji je svojom nevjerojatnom lakoćom sviranja jednostavno oduševio.

Početak s Concertinom Brune Bjelisnkog bio je vrlo dobar. Ova, većini nepoznata, kompozicija je kroz sva tri stavka (Allegro, Andante i Allegro con spirito) djelovala vrlo pitko, a izvođači su s vidljivim angažmanom pristupuli njezinoj izvedbi. Solist na rogu Radovan Vlatković pokazao je iznimnu tehničku vještinu, pogotovo u trećem stavku. Dojam je jedino pokvarila akustika crkve, s kojom je ansambl i u kasnijim kompozicijama imao ponešto problema. Upravo se radi akustike rog u Concertinu malo previše isticao, dok je ansambl djelovao katkada pretiho i previše pozadinski. Ipak, cijela je kompozicija djelovala uvjerljivo.

U Cherubinijevoj Sonati za rog i gudače entuzijazam ansambla je malo popustio, što je najviše bilo vidljivo u maloj međusobnoj neujednačenosti. Ova kompozicija postaje podosta tehnički zahtjevna prema svojem kraju, a, iako je Vlatković i tu pokazao svoju tehničku briljantnost, muzikalnost se pomalo izgubila u preakustičnom prostoru. No, vrlo mekan i ujednačen zvuk ansambla puno je bolje pristajao kao pratnja rogu, nego što je to bio slučaj u Concertinu. Nakon snažnog odobravanja publike, kao bis je izvedena i druga Sonata za rog i gudače, Tempo larghetto.

Kao zadnji na programu, Zagrebački solisti izveli su vrlo zahtjevan trostavačni Divertimento Bele Bartóka sa stavcima Allegro non tropo, Molto adagio i Allegro assai, od kojih je ovaj zadnji zasigurno zvučao najimpresivnije. Uz daljnju borbu s akustičnim prostorom i jednim mobitelom iz publike, Solisti su ipak uspjeli održati koncentraciju u izvedbi, iako je dolazilo do poteškoća, najviše na planu sinhronizacije između pojedinih dionica. No, bez obzira što su violine u fortissimo dijelu zadnjeg stavka zvučale mrvicu plaho, dopustivši da ih gotovo pokrije snažan zvuk violončela i kontrabasa, zadnji je stavak uistinu bio odličan. Na radost mnogobrojne publike, Solisti su za bis izveli prvi stavak Holberg suite Edvarda Griega.

Ana Kuštrak

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)