Niste korisnik? Registrirajte se..
26.04.2004.
Nova izložba u DV Grigor VitezAna Maroević izlaže "na štengama"Već lijepo uhodan izložbeni prostor "na štengama" Dječjeg vrtića Grigor Vitez ugostio je ovih dana djela Samoborke Ane Maroević. Ana Maroević je slikati počela 1999. godine, upisom na tečaj slikanja u "Studiju Tanay" u Zagrebu, a 2002. godine učlanila se je u udrugu Hobi - Art U Samoboru. Polazila je likovni tečaj pod vodstvom učiteljice - mentorice Nade Adamek, te tečaj crtanja u spomenutoj udruzi. Dakle, djeca – polaznici DV Grigor Vitez, njihovi roditelji, ali i djelatnice i djelatnici, imat će nekoliko narednih tjedana priliku uživati u djelima njihove nadarene sugrađanke. I.H.
Nova izložba u Foto galeriji LangZanatska perfekcija i gornjogradski fenjeriU nedjelju, 25. travnja, kao i uvijek točno u podne, otvorena je u samoborskoj Foto galeriji Lang nova izložba. Ova posljednja, autora Čedomila Grosa i Irene Matošević, nastala je temeljem suradnje s Foto klubom Zagreb. Okupljanje ljubitelja fotografije u Zagrebu ima dugu tradiciju. Davne 1892. osnovan je u Zagrebu Klub amatera fotografa u okviru Društva umjetnosti. Od tada pa do danas, amateri, ljubitelji fotografije, predstavljaju grupaciju s kojom svatko ozbiljan tko se na ovaj ili onaj način bavi fotografijom treba računati.
O autorima Ireni Matošević i Čedomilu Grosu autor predgovora u katalogu izložbe, prof. Zdenko Kuzmić, piše: "Umjetnički izazovi Irenu Matošević nedvojbeno usmjeravaju, pa tako i formiraju, kao autoricu koja u svojoj primjeni fotografske tehnike stvara posebno zanimljive slike u boji. ...Kompozicijski čisto i izgrađeno iz vrlo malo elemenata, njeno stvaralaštvo - potpomognuto dominantnom ulogom svjetla, kroz naglašenu poetičnost i promatraču – znalcu pruža osobit doživljaj. Zanatska samouvjerenost i perfekcija potvrđuju da autorica ne samo da se nalazi u području fotografske umjetnosti, već da je i sama stvara proizvodeći djela izuzetne likovne vrijednosti...."
"Čedomil Gros se i na ovoj izložbi otkriva kao kvalitetan fotograf, što više, i kao aktivan sudionik u vlastitoj životnoj sredini. ...Grosova kamera ponaša se u cjelosti poput pješaka, onoga koji se polako kreće, često i zastaje, a u fokusu se javljaju upečatljive pojedinosti i elementi izoštreni njegovim znanjem, senzibilitetom i interesom. ...Grosove fotografije osjećamo kao jednu lijepu i nadahnutu priču, sadržajno vezanu uz drage nam povijesne prostore grada. Prostori su to prepuni detalja – gornjogradski fenjeri, a njegove fotografske slike kao da nam iznova govore kako se ljepota jednoga grada u mnogome potvrđuje u njegovim detaljima. Oni ga oplemenjuju, čine ga humanijim, pa tako i ugodnijim za život njegovih stanovnika." R.Š.
Održani 12. samoborski haiku susretiTradicija za uvažavanje![]() Za Samobor se slobodno može reći da je centar haiku poezije ovog dijela svijeta. Razlog tome je dugogodišnje njegovanje ove pjesničke forme potekle iz Japana, ali i tradicija redovnog godišnjeg susretanja haiku pjesnika. Ove su se godine, ponovno u organizaciji samoborskog ogranka Matice hrvatske i Gradske knjižnice Samobor susreli po 12. put. I ovaj je put taj susret urodio tradicionalnim plodom – zbornikom, u kojem su prikupljeni radovi nastali u proteklom razdoblju, začinjeni s nekoliko vrijednih prijevoda i podsjećanja na pjesnički rad prerano otišlih kolega. U subotu, 24. travnja, u samoborskoj se knjižnici okupio lijep broj samoborskih pjesnika i njihovih prijatelja iz cijele Hrvatske, a posebnu je i zasluženu pažnju prisutnih, kao i uvijek, plijenio Vladimir Devidé, bez kojeg nije prošao ni ovaj haiku skup. Na žalost, nije bilo Darka Plažanina, čiji je entuzijazam nosio posljednje haiku susrete, a koji je nesretno stradao u vrijeme posljednjeg Fašnika. Kolege su mu zaželjele brz oporavak, a u njegovim organizacijskim poslovima zamijenio ga je Milan Žegarac Peharnik. Nakon pozdravnih riječi ravnateljice knjižnice Mirjane Dimnjaković i Milana Žegarca, Vladimir Devidé je govorio o teškoćama pri prevođenju haikua s japanskog, posebno navodeći primjere u kojima iste pojmovi sa sobom nose različite konotacije. Primjerice, pojam kiku – krizantema, u našoj kulturi posjeća na smrt, dok se u japanskoj na spomen krizanteme, cvijeta sa 16 latica, odmah pomišlja na carsku dinastiju u čijem je grbu baš kiku – krizantema! Dakle, osim o lingvistički točnom prijevodu valja voditi računa i poznavati kulturu naroda s čijeg se jezika prevodi, poučno je zaključio Devidé. Dragan Vučetić podsjetio je prisutne na neke od preminulih kolega i pjesničke tragove koje su ostavili za sobom, a nakon toga su sudionici Susreta čitali svoje stihove. Neke od njih donosimo u prilogu, a svi zainteresirani Zbornik s 12. samoborskih haiku susreta mogu kupiti u Gradskoj knjižnici Samobor. Robert Škiljan FOTO: Prisutne je pozdravila Mirjana Dimnjaković (gore); Vladimir Devidé govorio je o teškoćama u prevođenju haikua s japanskog jezika (dolje)
|
Nova izložba u DV Grigor VitezNova izložba u Foto galeriji LangOdržani 12. samoborski haiku susretiArhiva 2004
20252024202320222021202020192018201720162015201420132012201120102009200820072006200520032002 |