Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nema niš lepšega nek se prešetat po friškom zraku i ogledavat prirodu

Nedjelo umjetnika Iskrcaj Nalivadi

Nema mi ljepšeg odmora nego prošetati poučnom stazom u Otruševcu. Smiruje me tih sat vremena šetnje i vrlo je poučno. Prošle godine tamo sam vidio neobičan način spremanja zimnice - netko je istovario tonu zrelog paradajza usred šumarka. Vidim da sličnih umjetničkih poriva imaju i u dolini Neretve, gdje zelenu boju Neretve ukrašavaju s tek dozrelim mandarinama. No, to je druga i tužna priča. Vratimo se na Otruševec.

Gledam već pola godine na istom mjestu novu izložbu. Mora da je isti samozatajni umjetnik u pitanju. Obišao sam skulpturu sa svih strana, ali nisam vidio potpis umjetnika. Nije bilo potpisa ni na izložbi paradajza. Ali, nedjelo je prepoznatljivo pa ne dvojim da je to potpis istog majstora. Kažu susjedi da je naziv ove nelijepe hrpe Iskrcajgdjestignešigas. Malo čudno zvuči, ali takvi su danas umjetnici.

Sreo sam tamo jučer grupu azijatskih turista kako zadivljeno promatraju prizor na Otruševcu. Okidali su fotoaparatima k'o da su se najeli bunike. Slikam i ja, jer prizor je jedinstven. Nisam imao srca da ih razočaram. Objasnio sam im sve kao pravi lokalpatriot: "Umjetnička instalacija je u pitanju. Intervencija umjetnika u konkretnom prostoru koja mijenja iskustvo promatrača i obogaćuje ga novim značenjem i sadržajem". Škljoc, škljoc... "Radi se o čuvenom lokalnom naivnom umjetniku Iskrcaj Nalivadi", pokazujem gdje stanuje (kuću mog šogora u izgradnji). Japanci ga žele pitati nešto i slikati se s njim. "Manite se ćorava posla! Umjetnik ne radi ponedjeljkom i naplaćuje razgovore. Deset tisuća japanskih jena po satu". Odustali su istoga trena. Ponosan sam na sebe. Bolje to ne bi objasnio ni Želimir Koščević:

"Memento homo, quia pulvis es, et in pulverem reverteris". Objašnjavam im da će instalacija uskoro nestati: "Gorjet će kao Sodoma i Gomora. Umjetnik time želi upozoriti pučanstvo da se prisjete da su prah i da će prah udisati dok ne postanu pepeo". Škljoc, škljoc, škljoc... Ufff... Nije lako uvjerljivo pričati bedastoće, ali nisam ja od jučer. Imam dugogodišnje iskustvo u slušanju.

Otišli su turisti, zadovoljni objašnjenjem, klimali su i klanjali se sklopljnih ruku i otkotrljali se niz brijeg vjerojatno u neku birtiju na kestenje i portugizac.

Romeo Ibrišević

P.S.Poštovani umjetniče, Japance si preveslao, ali mene nećeš! Vužgi, vužgi, vrag te skelil, niko ti nebu niš zameril... Samo budi brz dok je još sunce ovaj tjedan (komunalni su na godišnjem), jer, kad počnu kiše, to će teško gorjeti i jako će se dimiti.

I zato, jablane, kreni...