Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Mile Vranešić u svojoj redovitoj kolumni piše o javnim raspravama o Prostornom planu Žumberak - Samoborsko gorje

Dođite 12. siječnja u školu u Vivodini

Počela je 2014. godina s jakom južinom. Mi kronični bolesnici teško podnosimo prve siječanjske dane. Nažalost, mnogima je u Lijepoj našoj počelo i tužnije, jer su dobili otkaz ili su im računi blokirani.

Nema više živih koji će se prisjetiti da je pred sto godina počeo veliki i krvavi Prvi svjetski rat i prekrajanje svjetske moći i geopolitičkih karata s milijunskim žrtvama.

U našoj mikro regiji, a nakon bučne proslave dočeka 2014. godine, počelo je vrlo aktivno. Radi se o javnoj raspravi izrade Prostornog plana područja Parka prirode Žumberak – Samoborsko gorje. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode pred nekoliko mjeseci u javnu je raspravu uputilo Prijedlog prostornog uređanja nacionalnih i prirodnih parkova Republike Hrvatske. Među njima je i područje našeg parka. Prema informacijama iz pouzdanih izvora, prva javna rasprava održana je u Zagrebu, u Hotelu International!? Na toj raspravi bio je prisutan, slovima i brojkom, jedan (1) čovjek s područja Grada Samobora.

Drugi sastanak je održan u Gradu Ozlju. Tko je tamo bio i što se tamo odigravalo nitko živ ne zna. Na intervenciju Marijana Lukšića i uz razumijevanje Marija Anušića iz samoborske gradske uprave, dogovoren je sastanak 3. siječnja na Budinjaku. O tom sastanku gotovo nitko nije bio obaviješten. Samo zahvaljujući liturgijskom okupljanju u crkvi svete Petke, na šestu goišnjicu smrti župnika Stjepana Ivanušića, stanovništvo Žumberka bilo je informirano o tom, za ovdašnje pučanstvo važnom sastanku. Predstavljajući nacrt Prostornog plana, sažeto i uopćeno iznijeli su tko bi i kako trebao upravljati navedenim područjem. Nitko od prisutnih nije mogao dobiti cjeloviti tekst predloženog plana. Bilo je umnoženo tek nekoliko primjeraka sadržaja. Javna rasprava je pokazala da u izradi ovog konfekcijskog plana ima puno nedorečenoga, uopćenoga i sasvnm krivo postavljenih hipoteza, ako se područje Parka prirode uopće želi sačuvati u svom izvornom obliku. Gotovo ni jednom riječju nije rečeno da bez radno sposobnih stanovnika od ovog Parka neće biti ništa osim šikare i šume. Ova rasprava je još jednom pokazala kako se i na koji način u ovoj državi donose zakoni važni za boljitak ovdašnjih ljudi i napredak društva.

Procedura je prokušana i jednostavna. U ministarstvu se napravi neki prijedlog od "stručne ekipe". Taj prijedlog se prilično tajnovito uputi u takozvanu javnu raspravu, o kojoj nitko u javnosti ništa ne zna. Forma je zadovoljena i može ići na prihvaćanje u Vladu i na odobrenje u Sabor. Demokratska forma je zadovoljena, a nitko ne zna kakva je korist od toga. Jedostavno rečeno - bahato bacanje prašine u oči ovom narodu. Zahvaljujući stručnim službama Grada Samobora omogućena je javna rasprava te su otkriveni marifetluci u ovoj, za Žumberak itekako važnoj temi, ali i način rada naših dragih "demokrata" na puno važnijim stvarima za cijelu državu.

Ovaj prijedlog je sasvim solidan konfekcijski uradak ekspertne ekipe, što će reći, koji nikoga na ništa ne obvezuje, jer nema nositelja projekta (mo'š misliti kako će neki birokrat u ministarstvu provoditi zaključke!), nema termina u kojem vremenu se taj projekt mora provesti ni tko će to financirati. I, ono najvažnije, koja korist ovdašnjem stanovništvu od svih tih prijedloga? Mogu slobodno zaključiti: još jedna hrpa ispisanog papira u nečijem arhivu pustih obećanja i neispunjenih želja.

Ova rasprava je pokazala da valja uvažavati želju i htijenje ovdašnjeg stanovnitva za boljitak svog zavičaja. Voljni su surađivati, ali i vrlo kritično iznijeti svoja mišljenja. Isto tako, valja uvažiti i njihovo nepovjerenje prema "naparfumiranim gradskim birokratima" koji dođu sa svojim specifičnim načinom komunikacije, koji puno govore, a ništa konkretno ne kažu. Takvih se Žumberak naslušao u minulim desetljećima za idućih nekoliko stoljeća. Da bi upravljačka struktura zadobila povjerenje trebala bi manje govoriti, a više činiti.

Već dva mjeseca nema snijega pa ni aktivnosti zimske službe. Time se može uštedjeti za tako dugo očekivani asfalt na žumberačkom (samoborskom) makadamu.

Tek informacije radi, svakog dana nekoliko kamiona s prikolicama punim drvene mase uredno se odvozi iz ovdašnjih šuma i na svakom trupcu nevidljivom kredom piše (samo treba dobro čitati): cesta, voda i povratak života u Žumberak.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)