Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Zahvaljujući Ivici Šoiću, Samobor je opet u centru pozornosti

Psi laju, a jamitelji prolaze

Da nije bilo našeg junaka Domovinskog rata s biografijom od švercer - šofera do generala, ove neprikosnovene primadone saborske i šire političke estrade, vjerojatno nikad ne bih čuo za regionalizam jamiti. Još manje bih znao njegovo značenje: primiti, uhvatiti, zgrabiti. Ali kad se kaže jamiti se znači: maniti se, ostaviti se, okaniti se. A kad se kaže naglašeno jami! – to ne znači grabi već: Ostavi se toga! Šuti! Ovih dana i javno izrečene poruke nekih na radijskim i televizijskim raspravama, ali i pred remetinečkim zatvorom, kao da su imale ovo drugo značenje te riječi.

Tako je zazvučalo kad je u jednoj jutarnjoj radio-emisiji Andrija Hebrang prekinuo izlaganje generala u m. Martina Špegelja o jamiteljima. U trenutku kad je ovaj rekao kako je bogatstvo stečeno na prodaji oružja samo manji dio u odnosu na ono jamljeno prodajom hrane i opreme besplatno dobivene za pomoć stradalima i izbjeglicama, Hebrang je zavapio kao: nemojte dalje, ispast će da je država izrasla na zločinu i kriminalu.

I Špegelj nije više ništa govorio o tome, već su nastavili razgovor o načinima nabavke oružja i o tajnim računima. Ni to nije prošlo bez danas jedinog živućeg, a nekoć jednog od tri potpisnika tajnog računa u Austriji, g. Hrvoja Šarinića. Voditelj ga je telefonom nazvao u Samobor. Naš sugrađanin nije izjavio ništa novog. Rekao je da je radio sve korektno i pošteno te da je njegovom zaslugom preostali novac vraćen Hrvatskoj. Nije ponovio što je rekao ranije u jednoj TV-emisiji, da ga je predsjednik Tuđman nazvao sitničavim primorskim škrcem, kad je opetovano inzistirao da se svedu računi za nekih tri milijuna. A da naš prvi predsjednik nije bio sitničav, barem što se novca tiče, potvrdio je svojim iskustvom dan kasnije u jednoj radio-emisiji g. Neven Šimac. Rekao je kako je i sam iz Francuske u vrećama donosio novac. Kad je predsjedniku Tuđmanu rekao da treba za nadzor novca koji se odsvuda prikuplja ustanoviti posebni saborski odbor, ovaj se naljutio. Prema Šimcu, rekao je: "Što će nam saborski odbor, kad imamo HDZ".

No, Samobor ovih dana nije bio spominjan u medijima samo zahvaljujući g. Šariniću. Zapravo, tematika je bila ista – jamljenje novca. Za drugu medijsku pozornost Samobor zahvaljuje svojem građaninu Ivici Šoiću, direktoru Štedno-kreditne zadruge Kasica. Nakon održane posljednje rasprave u postupku u kojem je bio optužen za prijevaru 89 štediša ove zadruge u ukupnom iznosu od 8,266.000 kuna izašao je iz zagrebačkog Općinskog suda u pratnji svoje za glavu više, mlade i lijepe dugonoge odvjetnice. Imao je dobar predosjećaj da ga nije uspjela obraniti od optužbe pa se nije vratio u dvoranu na izricanje presude. Nije saslušao da je osuđen na pet godina zatvora. Nepravomoćno! Novinarima koji su ga potražili na samoborskoj adresi Zagrebačka 27 rečeno je da je otišao na službeni put, neznano kamo.

Nije to prvi slučaj da ljudi odu nekamo pa da im ni supruge ne znaju kamo su otišli. Snimatelji su uslikali lijepu samoborsku kuću, pitajući se da li je još upisana kao vlasništvo Ivice Šoića i ne bi li se njenom prodajom barem djelomično mogli namiriti prevareni. Kako se sudskim reporterima prezime učinilo poznatim, brzo su ustanovili da je Ivici rođeni brat Josip Šoić, bivši direktor nekadašnje zagrebačke Komercijalne banke iz koje je netragom nestalo 114 milijuna kuna. Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić 2003. godine, prebirajući po dokumentima, ustanovio je da je ta banka dala čitav niz kredita s pravno dvojbenim jamstvima. I, gle slučajnosti, najveći broj tih kredita dobila su poduzeća članova familije Šoić. Nikad dovršena istraga vodila se u Komercijalnoj banci protiv petorice Šoića, među njima i protiv Ivice. Tada predsjednik Gradske skupštine Zlatko Canjuga imao je na neograničenu uporabu automobil banke. Ona je bila i veliki donator HDZ-a. Ali, Josip Šoić nije bio dobročinitelj od jučer. Kao direktor Tiskare Zagreb, svojedobno je zadužio druga Jakova Blaževića besplatnim tiskanjem njegovih djela. Bog mu daj duši lako, čovjeka koji se upisao u hrvatsku povijest kao tužitelj u sudskom procesu tada nadbiskupu Alojziju Stepincu. I dok se drugi jamitelji prave ludi kao da ništa nije bilo, Josip Šoić doista je zatražio potvrdu tome u zagrebačkoj psihijatrijskoj bolnici. I on je prigospodario kuću u Samoboru, mnogo veću i ljepšu od one brata Ivice. Nije čudo da ga je predsjednik Tuđman svojedobno odlikovao za osobite zasluge u gospodarstvu.

Treći koji je ovih dana svrnuo pažnju na Samobor je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić. Gostujući u razredu jedne zagrebačke škole, ispričao je kako je on pravi kuharski Mozart. Ne samo da izvrsno kuha, već će ovih dana izdati i knjigu svojih recepata. A da se uvjere u to, sve ih je pozvao u svoju vikendicu u Samoboru. Zločesta novinarska pera dobila su tako štofa za aluzije na Bandićeve "kuhinje". Posljednja je oko kupoprodaje atraktivnog zemljišta u Savudriji. A Bandić se đacima predstavio kao "sluga naroda". Očiti slogan za predstojeću predsjedničku kampanju, jer u tu priču i mnogi odrasli vjeruju.

Baš me zanima što će biti sa zakonskim prijedlogom prof.dr. Josipovića o ukidanju zastare jamiteljima. I hoće li Crkva reagirati na poziv dr. Nevena Šimca, da ekskomunicira jamitelje. Ili će i dalje, uključivo i mene, psi lajati, a jamitelji prolaziti.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)