Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Pokušaj glazbenog pokoravanja Europe propao je, ali mi se i kod kuće imamo čime zabavljati

Frankenštajnska glazbena čudovišta

Propao nam je još jedan pokušaj osvajanja Europe. Ovaj puta zabavnoglazbene Europe. U Ateni je neslavno pukla naša Štikla. Šarm i ljepota Severine bili su nedjelotvorni. Niti su ruralni zvuci šijavice i momaka iz pratnje bili dovoljno zastrašujući za većinu glasača iz dvadeset i četiri zemlje. Oni su se nedvosmisleno velikom većinom izjasnili za frankenštajnska čudovišta, ali za ona iz Finske. Glazbeni uradak prihvatljiv za poklonike koji ozbiljno shvaćaju rock, kao i za one koji su ga shvatili kao njegovu parodiju. U zbroju glasova neupitna pobjeda. A Hrvatska će iduće godine u sljedeći razred tek ukoliko položi popravni ispit. Nešto slično poput ponovnog ponavljanja ispita u jesen za ulazak u EU.

I dok se ta cijela glazbena glasačka priča odigrala na 38. paraleli, onoj istoj koja dijeli Sjevernu i Južnu Koreju, dan kasnije životno ozbiljno glasanje odigralo se sjevernije. Na području između 42. i 43,30-te paralele. Odigravao se šesti čin drame Raspad Jugoslavije. Nadajmo se da će ovaj čin ostati samo na komadu s pjevanjem. Dođe li do pucnjave, kojoj neće biti razlog puko veselje zbog neovisnosti, odjeknut će u cijeloj Europi. I ode naša turistička žetva od koje toliko očekujemo. A veselo je bilo gledati i cjelonoćni prijenos Radiotelevizije Crna Gora. Neslužbeni izvještaji o rezultatima glasanja imali su dramski naboj napetosti, unatoč slika slavlja na ulicama i vatrometa pristaša samostalnosti već u ranim večernjim satima. Napetost neizvjesnosti ublažavao je voditelj i koordinator prijenosa, inače sportski novinar. Svojim izgledom, ponašanjem i komentarima podsjećao je na Kramera iz komične TV-serije Seinfeld. Između ostalog, gospodin je kao za predah gledajući u kameru naručivao televizijskoj režiji pjesme. Tako je izvedena BiH - Lejla, ali i nesuđena eurovizijska kandidatkinja Srbije kao i ona Crne Gore. Zatim se sviralo nešto što se naziva turbofolk.

Istog dana u TV-emisiji Nedjeljom u dva imali smo priliku upoznati tvorca pojma "turbofolk". Inače Novljanina, ali iz Hercegnovog (grad u kojem su unionisti bili u većini). S prebivalištem u Beogradu. Gospodin si je nadjenuo ime Rambo Amadeus. I uvjeren je da ga ta dva imena, izgovarana neodvojeno, u potpunosti definiraju. Osobno sam ga doživio kao zanimljivu, pametnu, pa i duhovitu ličnost. Između ostalog rekao je kako su pametni i obrazovani uvijek manjina. Ništa novog, ali dobro je to ponavljati. Stoga, rekao je Rambo Amadeus, on je za prosvijećenu diktaturu. To isto rekao je svojedobno Zlatku Kramariću objašnjavajući svoje stavove i naš gradonačelnik A.D. Filipec:

- Ja sam za prosvijećenu diktaturu.

- Htjeli ste reći "prosvijećeni apsolutizam" - odvratio je Kramarić, aludirajući na termin iz vremena K.und K. i cara Franje Josipa. Nisam čuo odgovor, a nije ni bitno za ovu priču.

Vratimo se turbofolku. Ovih dana pohodio nas je tu na rubu Europe, u Samoboru, glavom Mišo Kovač. Postariji gospodin oduševio je i mladu publiku, koja se okupila na otvorenom prostoru discokluba Luxor. Pošteno je odradio svoj posao. Pjevao je još iza pola noći. Naravno, s agresivnim ozvučenjem, koje se nadaleko čulo, nisu bili jednako oduševljeni stanari i udaljenijih kuća, željni noćnog mira i sna. Pogotovo ako još nisu Mišini obožavatelji i u toj glazbi vide i čuju sve najgore.

Mnogi Mišu Kovača doživljavaju kao svojevrsnog rodočelnika zabavne glazbe koja se kasnije sasvim izrodila u ono što se danas naziva turbofolk. Hrvoje Hegedušić, skladatelj, pjevač i vrsni tonski snimatelj rekao mi je jednom prilikom:

- Za sve je kriv Stjepan Mihaljinec. On ga je forsirao kao urednik na Radio Zagrebu. Kad sam mu rekao da Kovač falš pjeva, rekao mi je: "Ma pusti, publika danas traži takav način pjevanja". Da je onda još bila urednica Danica Markulin, ne bi Mišo Kovač pjevao na Radio Zagrebu.

Danas legendarna glazbena urednica Danica Markulin, koja nigdje nije bila spomenuta u ovim prigodnim rođendanskim emisijama 80-godišnjeg Radio-Zagreba, imala je vrlo stroge kriterije pri puštanju pjevača u eter. No, moram priznati, ja ih nisam imao. Moram jednom prilikom to priznati i Hrvoju Hegedušiću: uz Mihaljinca i ja sam sukrivac. U okviru redakcije tjednika Studio pokrenuo sam produkciju gramofonskih ploča. Ekskluzivni pjevač bio nam je Mišo Kovač. Bio je duboko nesretan kad sam, u okviru propagandne akcije, objavio da je nesuđeni tapetar i da se pravim imenom zove Mate. Uzalud sam ga uvjeravao da će se baš zbog toga mnogi s njim moći poistovjetiti, da će im baš zbog toga biti simpatičan. Bio je uvjeren da sam ga na startu upropastio. Snimili smo prvu ploču, pa sljedeću... Razbio je luksuzni citroen, čuvenu "žabu". Kupili smo mu još čuveniji SM, citroen - maseratti. I to se čitalo. Ali, snimanja ploča nisu bila jednostavna. Još danas zvuči mi u ušima "zalij to cvijeće suzama sreće..." i "odvest ću te na vjenčanje...". Ponavljalo se u beskraj, jer glazbeni urednik nikako nije bio zadovoljan pjevanjem. Vješti tonmajstor spretno je lijepio najbolje dionice u uspješnu cjelinu za ploču. Stvarate glazbenog Frankensteina, predbacio nam je jedan muzičar. No, zvijezda je bila rođena. Uspjesi su se izmjenjivali s padovima. Na estradnoj sceni i u privatnom životu. Nije bitno koliko puta je pao, već da se uvijek uspio podići. Mišo Kovač, moje poštovanje!

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (4)