Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

U Zagrebu je u svečarskom raspoloženju obilježen rođendan Hrvatskog radija i televizije

Ljudi koji vole biti gledani

HRT je još u svečarskom raspoloženju: slavi se 80 godina Radio Zagreba i 50 godina TV Zagreb. Slavlje je kulminiralo svečanošću točno na dan kad se 15. svibnja 1926. u 20.30 sati iz bivše konjušnice u zagrebačkom Gornjem gradu na radio valovima oglasila književnica Božena Begović: "Halo, halo, ovdje Radio Zagreb...".

U domu HRT-a na Prisavlju čulo se te večeri mnogo nazdravičarskih govora. Među njima i trojice naših vrhunskih državnih predsjednika. Doista nadahnut i dobro pripremljen bio je onaj predsjednika države Stipe Mesića. U jednom dijelu poimenično je naveo imena osoba koje su za njega predstavljale pojam TV Zagreb. Među njima naveo je i našu sugrađanku – Jelenu Lovretić.

Zanimljivo je da te slavljeničke večeri, kao ni svih tih dana, nitko nije izustio ime Jelene Lovretić. Osim predsjednika. A gospođa je sigurno odigrala značajniju ulogu u povijesti naše televizije, od mnogih koji su te večeri, ali i prije i poslije paradirali ekranom kao značajne ličnosti tadašnje i današnje televizije. Sjećam se Jelene Lovretić još kao lijepe i šarmantne djevojke, kad je počela kao najavljivačica u TV-studiju u Šubićevoj ulici. Ponekad bi razgovarali u šminkernici ili jednom sobičku, gdje je čekala vrijeme svojeg nastupa pred kamerama. Rijetko je sudjelovala u razgovorima sa svojim kolegicama. Najčešće je kratila vrijeme pletenjem. I djelovala je malo preozbiljno za svoje godine i zbog toga nedostupno. Obrazovana i neprestano učeći, napredovala je. Postala je spikerica pa zatim i novinarka. To ju je izdvojilo iz grupe spikerica. I, zvuči paradoksalno, smanjilo njenu popularnost kod širokog kruga gledatelja. Spikeri su uvijek bili među najpopularnijima. Ali, to je istodobno povećalo njen ugled kod zahtjevnijih gledatelja. To potvrđuje i svojevrsno odavanje priznanja predsjednika. Idućeg dana nazvao sam gospođu Lovretić.

- Nisam vas vidio na svečanosti.

- Niste me ni mogli vidjeti, kad nisam bila pozvana.

Požalila mi se kako nije nigdje spomenuta ni u prigodnoj knjizi koja je izašla ovih dana.

Na svečanosti nije se mogao vidjeti niti naš sugrađanin, još uvijek izuzetno popularni Oliver Mlakar. Kako ne bismo pomislili da je razlog tome njegova pozlijeđenost nekorektnim postupkom njegove TV-kuće na kraju karijere, objavljena je njegova snimka i objašnjenje da je odsutan iz obiteljskih razloga. Otputovao je u Englesku, na promociju svoje kćeri na sveučilištu u Cambridgeu.

Naravno, propusti su mogući. Velik je broj onih koji su stvarali hrvatsku televiziju i još je čine. I bili su prisutni na svečanosti. Također i naš izuzuzetni glumac Špiro Guberina. Napokon je izašao iz sjene. Priznanje struke dobio je počasnom dužnošću domaćina Festivala glumca, koji se upravo događa u Vinkovcima. I od tamo se iskrao na jedan dan, došavši na rođendansku svečanost televizije. Uspoređujući nekadašnju produkciju drama i serija TV-Zagreb i glumački potencijal s današnjom domaćom produkcijom, priznao sam mu da sam često znao tada biti prekritičan u svojim ocjenama. Kratko mi je objasnio.

- Nekoć se sve radilo temeljitije. Bilo je više vremena za pripreme i za snimanje. Danas se, nažalost, sve radi na brzinu. Kvalitetu ograničava troškovnik produkcije.

Tako se za neku TV-seriju jedna epizoda i pola druge snimi u jednom danu. Tekstovi se naručuju od nekih u svakom pogledu jeftinih autora. Sve se radi površno. Ništa čudno da onda i dobri glumci ispadaju šmiranti. Ali, ima prođu kod TV-publike. Izgleda da je pala i razina gledateljskog ukusa - rekao je Špiro.

Omiljeni Josip Marotti, popularni Bobi, bio je prisutan samo prikazanim isječcima svojih uloga. Na rehabilitaciji je u Krapinskim toplicama. Amputirana mu je jedna potkoljenica. Ali ipak je na jedan dan "pobjegao" i došao na snimanje jednog filma.

- Ma nije mi važan honorar. Važno mi je da igram - rekao je tom prilikom.

Rođeni Mariborčan, naturalizirani Zagrepčanin, u punom smislu slovenske riječi "igralec": igrač, glumac, svirač, plesač... Još je lani plesao s mladenkom na svadbi na kojoj se slučajno zatekao u hotelu u kojem je odsjeo. Mislim da ima 82 godine. U Samobor je znao doći s prijateljem slikarom Nikolom Reiserom. Želja mu je posjetiti udrugu samoborskih vinara, kako bi osobno provjerio kvalitetu vina o kojoj se priča. Poželio je ormoški sivi pinot. Uspio sam ga nabaviti i nadam se da ću ga njime iznenaditi. I ne prestaje se šaliti. Na tuđi, ali i na svoj račun.

- Umjesto Bobi, ubuduće me zovi Robi.. Pa zato, jer imam dva čelična kuka. Uskoro bum dobil protezu za nogu. Sve je više železa u meni, sve više postajem robot - rekao je doktoru koji ga liječi.

Svakom ponekad bude teško. Onda je dobro sjetiti se Bobija. I njegove uzrečice iz "Dvadeset slavnih": Problema nema!

Arhiva 2006

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2005

2004

2003

2002