Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Brojnim europskim TV-kanalima žare i pale voditelji koji više nisu u cvijetu mladosti

Povratak otpisanog

Oliver Mlakar, naš i izvan Hrvatske čuveni sugrađanin, vratio se na velika vrata TV-scene. I to opet u glavnoj ulozi oživljene, a nekoć izuzetno popularne emisije Kviskoteka. Osobno sam sentimentalno vezan za tu emisiju, jer sam zajedno s autorima Lazom Golužom i Mirom Mahečićem radio na pripremi pitanja prvih godina njenog emitiranja. U to vrijeme, upravo za trajanja jedne emisije saznao sam da mi se rodio sin, a kako nisam imao pripremljeno ime za njega, njih dvojica su ga prozvali Kvisko. Kasnije je to ime dobio lutak, zaštitni znak emisije, kojem sam i ja kumovao.

Ali Olija, kako smo ga zvali, poznavao sam i prije suradnje s njim u ulozi voditelja Kviskoteke. Kao novinar nekoć u Jugoslaviji najtiražnije revije Studio pratio sam njegov rad u mnogobrojnim drugim emisijama. Čitao je vijesti u informativnom programu, pa i u Dnevniku. Često smo se sretali i na festivalima zabavne glazbe. Uz njega je uvijek bila tada djevojka, danas supruga Dunja. Kako su se iza scene stalno držali za ruke, peckali smo ga da ga Dunja očito više ne ispušta iz ruku. Jednom prilikom palo mi je na pamet da objavim sve spikere slikane iz profila, budući da ih je TV-gledalište poznavalo samo en face. Objavili smo i Olijev profil. Nije bio baš oduševljen, ali šale na račun svog nosa dobro je podnosio. Stekao sam dojam da je dobroćudan. Uvijek odmjerene rječitosti. Uvijek profesionalan i dobro pripremljen, a s vremenom je postajao sve spretniji u nužnim improvizacijama u nepredviđenim situacijama koje se događaju u emisijama "uživo". Diskretne elegancije i u kretnjama i u odijevanju (Dunja!). Nikad samodopadan zbog umišljene veličine, osobine koje "krase" voditelje suvremene TV-scene. Zbog toga ga je voljelo TV-gledalište.

A onda je kao grom iz vedra neba pukla vijest da je njegova karijera na HTV završila! Navršio je godine kad po sili zakona mora ići u mirovinu. Tako je objasnila Jasna Ulaga Valić, tada nova i mlada (kratkotrajna) glavna urednica. S njenim tadašnjim rezoniranjem kao da se i danas slaže naš samoborski gradonačelnik, koji često objašnjava svoja nastojanja kadrovske politike bezrezervno totalnog pomlađivanja primjerima kako je to on činio u firmama koje je ranije vodio. Stari su mozgovi "ciknuti", voli reći A.D. Filipec, premda ni sam nije baš u cvijetu mladosti.

- Čini mi se da su vrijednosti malo zamijenjene kada se govori o godinama, a ne o kvaliteti. Iskreno mislim da ne bi trebalo biti najvažnije koliko netko ima godina, nego kako obavlja svoj posao – kaže o toj temi Mlakar. Pritom kao primjer navodi popularne talijanske voditelje, svojeg vršnjaka Pipa Bauda i deset godina starijeg Mikea Bongiorna i njihove emisije koje još uvijek pune TV-gledalište pa nikom ne pada na pamet da ih gura u mirovinu.

Tome u prilog naveo bih nekoliko primjera i s njemačkog govornog područja.

U Njemačkoj izuzetno popularni Nizozemac Rudi Karell (isto i Carell), čije su se emisije svojedobno i u nas emitirale, radio je na televiziji doslovno do posljednjeg daha. Njegovu karijeru nije prekinula neka nadobudna urednica. Iako na pragu 70–ih bio je i previše popularan u gledalištu, da bi se to usudili učiniti u uredništvu. Čak i kad bi bili tako bedasti da zakolju kokoš koja nosi zlatna jaja TV-marketinga. Učinio je to neumoljivi rak 7. srpnja ove godine.

Istina, poznati njemački pjevač Andy Borg imao je ovog rujna premijerni nastup za voditeljskim kormilom izuzetno popularne zabavnoglazbene emisije Musikantenstadl. Zamijenio je legendarnog Karla Moika, koji je prije 25 godina pokrenuo tu emisiju u okrilju austrijskog ORF-a, da bi se uskoro u koprodukcijsko kolo s njim uhvatili njemački prvi program ARD i švicarski SF. Javna snimanja ove emisije održavaju se u najvećim sportskim i sajamskim dvoranama. Iako cijene ulaznica nisu male, sve je uvijek ispunjeno do posljednjeg mjesta. Emisija se emitira mjesečno subotom, počinje iza osam i traje preko dva sata. Prenose je mnoge članice Eurovizije. Gostovali su i u deset gradova na četiri kontinenta. Prijenos iz Moskve pratilo je 245 milijuna, a iz Pekinga 816 milijuna gledatelja. Šarmantni 68-godišnji Moik bio je nesmjenjiv sve do proljetos, kad ga je na karnevalu u Kölnu pogodio srčani infarkt. Oporavljen, vodio je proljetos jubilarnu emisiju u 25. godini emitiranja i svojom se voljom oprostio od svoje publike.

Ali zato još uvijek njemačkim TV-kanalima žari i pali izvanredni Alfred Biolek. Užitak ga je slušati, ma u kojoj ga se vrsti emisija sluša. Izvanredno pametno i duhovito vodi razgovore s prominentnim domaćim i stranim ličnostima s područja kulture, znanosti, umjetnosti i politike pa ih ležerno navodi da ispričaju mnoge pojedinosti iz svoje biografije. I sam ima zanimljivi životopis - od izgnanog sudetskog Nijemca do jedne od nesumnjivo najpopularnijih TV-ličnosti Njemačke. Dijapazon mu je fenomenalan: od predavača na Kunstschulle für Medien do serije emisija "Alfredissimo" u kojima kuha zajedno s poznatim osobama predavajući tako nenametljivo kulturu jela i pića, ali i opću kulturu u tobože ležernoj konverzaciji sa sugovornikom. I da ne zaboravim ono bitno: tek su mu 72 godine. Gospodin Đelo Hađiselimović učinio bi nam veliki poklon kad bi te emisije odabrao za naše TV-gledalište. A pogotovo bi učinio veliku uslugu svojim kolegama na televiziji. Mogli bi naučiti kako se to radi.

Bude li mi dopušteno, nastavak ove teme u idućem broju.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (2)