Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Na putu prema Evropi današnja gospoda čobani jure automobilima i nasrću poput razjarenih bikova uvlačeći u svoj ruski rulet sve sudionike u prometu.

Oprez, gospoda divljaci na cesti

˝Vozio sam maksimalno dozvoljenom brzinom autocestom, 130 kilometara na sat. Vozači iza mene bjesomučno su mi davali znakove svjetlima, da vozim presporo. Pitam se, gdje je policija? Zar prvo mora doći do nesreće, pa da se počne nešto poduzimati protiv nasilnika i divljaka na našim cestama?˝

Ispričao je to nedavno snebivajući se poznati radio-novinar, književnik i pjesnik Mladen Kušec. Bilo je to samo nekoliko dana uoči užasne prometne nesreće u tunelu Ledenik. Dvadesetčetverogodišnji vozač zgnječio je svojim šleperom dvije žene i dvoje djece u automobilu ispred sebe. Nekoliko dana poslije vidjeli smo u TV-Dnevniku policijsku paradu ˝friziranih˝ automobila i snažnih motorkotača, kojima će policajci kao krotiti divljake na cestama. Valjda s namjerom da im svojom pojavom utjera strah u kosti, a ne zbog vlastite promocije, i ministar MUP-a Kirin zajahao je motor pred kamerama.

Ali ne treba izaći na autocestu, da bi se susrelo s divljacima. Kontakt s njima vrlo se brzo uspostavlja i na lokalnim cestama i gradskim ulicama. Kako u Zagrebu, tako i u Samoboru. Vozač koji se ulazeći u Zagreb pridržava ograničenja označenih na istaknutim prometnim znakovima ubrzo izaziva nervozne reakcije svjetlosnim znakovima, pa i trubljenjem nekoga iza sebe. Jednako tako, ako ulazeći u Samobor ili Svetu Nedelju smanji na propisanu brzinu. Ili ako se Betonskom cestom vozi maksimalno dozvoljenih 80 kilometara na sat.

U redu, za nasilje u obitelji već se zna gdje treba potražiti pomoć. Djeca mogu prijaviti nasilje na «plavi telefon». Postoje adrese za zaštitu od «bulinga», nasilja na radnom mjestu. Ali što kad naletiš na cestovnog bullyja? Usput, taj anglizam nam se uselio u jezik kad jednom rječju tako savršeno opisuje takvog čovjeka: bully – nasilnik, siledžija, kavgadžija, tiranin, izazivač… Bully je i konzervirana govedina, a dolazi od bull, bik, mužjak.

Dakle, što činiti kad naletiš na cestovnog bulija? Ništa. Poklopit se po ušima i što prije odmaknuti se iz njegovog domašaja. Tako savjetuje svojim članovima Hrvatski Autoklub u jednom članku posljednjeg broja svojeg biltena. Prije svega, savjetuje HAK, nasilniku se treba maknuti s puta, kad ovaj silom istjeruje prednost. Ne treba mu objašnjavati da vozi nepropisno, da je prekoračio dozvoljenu brzinu. Na njegovo izazivanje riječima i gestama nikako ne treba odgovarati. Štoviše, treba izbjegavati vizualni kontakt s nasilnikom. Ne primjećivati ga.

˝Vozio sam u skladu s označenim ograničenjima na prometnim znakovima. Vozač iza mene svjetlima i trubljenjem iskazivao mi je svoje nezadovoljstvo. Nastojao sam da me pretekne. Kad mi je to uspjelo, ovaj se zaustavio ispred mene. Izašao je iz svojeg auto, prišao i počeo vikati, psovati. Pozivao me da izađem iz auta. Nisam ga gledao. To ga je još više razjarilo. Lupao je po autu i vikao: ´Vamo gledaj pi… ti ma…, tebi govorim.´˝

Ispričao mi je to svoje iskustvo jedan liječnik. Čuo sam još jednu sličnu priču, samo što je napadnuti vozač na vozilu imao oznake invalidnosti. Neki su pak doživjeli slična iskustva i s nasilnim vozačicama. Osobno sam jednog jutra imao «u repu» automobil mlade dame, kojoj se očito žurilo na posao. Požurivala me svjetlom i ujedno, ne stigavši kod kuće, nanosila šminku ogledavajući se u retrovizoru. Užasavao sam se svakog semafora i kočenja u strahu od njenog naleta.

Držanje odstojanja od vozila ispred sebe, posebna je priča. Pravo je čudo da nema i više naleta. Da li u autoškoli kandidati uče zlatno pravilo najmanjeg odstojanja od vozila pred sobom? Lako je zapamtiti: najmanji razmak između vozila mora iznositi u metrima, koliko iznosi prepolovljena trenutna brzina. Ali ono najbitnije što bi trebalo pod hitno uvesti u autoškole, to je učenje pravila pristojnog ponašanja. Svojedobno je svaka plesna škola poučavala podjednako plesnim koracima različitih plesova kao i pristojnom društvenom ophođenju. Bilo je to u «mračno doba» kad su svjesni predstavnici radničke klase bon-ton proglašavali dekadentnom izmišljotinom buržujske klase. I nisu uspjeli iskorijeniti poučavanje pristojnom ponašanju, makar na plesnom tečaju onih koji nisu imali priliku usisati bon-ton s majčinim mlijekom. Danas bi nekadašnji klasno svjesni aktivisti bili zadovoljni. Pristojnom ponašanju ne poučava se ni u školama, a kamo li u autoškolama. Bon-ton je out. Istina, više nema ni «drugarica», ni «drugova». Sve sama «gospoda», «gospođe», štoviše «dame». Samo što me mnogi ovi naši danas titulirani gospodom podsjete na vijesti Radio-Londona u izvještajima o ondašnjim incidentima na jugoslavensko-albanskoj granici:

˝Sinoć je puščanom paljbom od albanske strane ubijen gospodin Ali Kalimeta, dok je čuvao ovce.˝

Naša pak današnja gospoda čobani jure automobilima i nasrću poput razjarenih bikova uvlačeći u svoj ruski rulet sve sudionike u prometu. I na putu u Europu. Ali samo do granice. Iza nje i oni poštuju propise.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (5)