Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Brodogradilišta idu iz ruke u ruku, a novac iz džepa u džep

Na dokovima Graza

Čitam u novinama, slušam na radiju, gledam na televiziji: sve same pohvale za koncerte Samoborske glazbene jeseni. Žao mi je što sam bio odsutan. Tih dana bio sam u epicentru hadezeovskog potresa, bio sam u Splitu. A gdje će vulkan proraditi i koga će sve izbaciti na površinu? Dok ovo pišem, to još nije sasvim izvjesno.

Magistar politologije Marin Jurjević svojevrsni je junak ovih dana. Osobito na ulicama velog mista. U razgovorima s novinarima ne propušta podsjetiti kako ga je premijer Sanader dva puta žestoko prostački izvrijeđao spominjući mu i obitelj, kad mu je kao izabrani narodni zastupnik u Hrvatskom saboru postavio pitanje prvo nestanka šest milijuna dolara iz Splitskog brodogradilišta, a zatim o čudnoj putanji tog novca na relaciji Split-Cipar-Graz-Zagreb.

Doista, teško da, još uvijek duhom Splićaninu, Sanaderu netko može tako tlak dići kao što to može Splićanin Jurjević. Tada u sabornici razgalamio se premijer na gospodina Jurjevića kao da se ne radi o magistru znanosti u saborskoj, već o nekom šmrkavcu u školskoj klupi. Pa i u tom slučaju krajnje je neukusno spominjanje obitelji. Činjenica je da se premijerova karakteristika poslovične dalmatinske sangviničnosti sve češće očituje i u njegovim javnim nastupima, otkrivajući tako koliko je tanka glazura "bečke škole" stečene u gastarbajterstvu i naukovanju u Austriji. Čak je o tome pisala i Slobodna Dalmacija, iako su glavni urednik Mladen Pleše i dr. Ivo Sanader stari prijatelji. Još iz vremena kad je gospodin Pleše kao urednik tjednika Start kupovao od gospodina Sanadera slike golišavih ljepotica za svoj list.

Naravno, gospodin Jurjević ne propušta ni podsjetiti na dopis kojeg je nakon svojeg okršaja s premijerom dobio od potpredsjednice Vlade Jadranke Kosor. Izvijestila ga je da šest milijuna dolara nije nestalo, a da je transakcija obavljena prema uobičajenoj praksi. A sada Sanader poručuje kako će se, naglašava Jurjević, "istražiti nepravilnosti".

Splitske ćakule odavno su bile obznanile kako je hadezeovska garnitura bila smijenila esdepeovsku. U smijenjenim krugovima govorilo se kako su maknuti, da ne bi ometali izvlačenje novaca. Ali sada su upravo bivši podvrgnuti rigoroznom ispitivanju istražnih organa. Ispitivani tvrde da se pitanja odnose samo na period poslovanja bivše uprave. Materija koja bi se mogla odnositi na poslovanje nove uprave, navodno, pažljivo se zaobilazi. Kao da se grčevito traži protuteža u malverzacijama esdepevske strane. Takvo nastojanje balansiranja krivnje bilo je očito kad je u TV-emisiji Otvoreno ministar Vukelić predbacivao Slavku Liniću stare grijehe u riječkom brodogradilištu. I prijetio rigoroznim ispitivanjima poslovanja bivših brodogradilišnih uprava. A time nije pobio optužbe na svoj račun, već kao da je samo priznao svoje grijehe.

Druga brodograditeljska tema u Splitu je buduća jahta tajkuna Željka Keruma. Gradi se u talijanskom Viareggiu. Cijena? Prava sitnica – 8,5 milijuna eura. A imat će idućeg ljeta najveću jahtu među domaćim tajkunima. Vjerojatno mu je već stigao novi automobil, Lamborghini. Rekao je: "Ne znam koliko košta, nemojte me to pitati."

Ne opterećuje se čovjek sa sitnicama. Tko zna što je s njegovim Maybachom. Superluksuznim, rukom rađenim automobilom na osnovi Mercedesa. S 12-cilindričnim motorom rukom sastavljen od 750 dijelova. Možda ga je dao "staro za novo". U svjetlu tih činjenica malo je nezgodno bila zazvučala vijest da se sprema poslati na čekanje i minimalac radnike jedne od svojih firmi Diokom Novi. A i plaće radnica u njegovim trgovinama zvuče vrlo minimalno. Možda je kod nekih popravio utisak svojom donacijom od 100.000 eura u dobrotvorne svrhe.

Nedavno sam sa Željkom Kerumom imao "bliski susret". U Supetru na Braču, u jednoj uskoj kali. Išao sam sa suprugom, a ususret su nam dolazila dvojica. Jedan sav u crnom, duge kovrčave kose. Drugi nimalo manje uvjerljivog izgleda. U crnom sam prepoznao Keruma. Išli su ravno na nas. Drugi je mogao biti Kerumov tjelohranitelj. Pa da ne bi ispao moj tjeloranitelj, radije sam se pripio uza zid. Takvi ljudi idu naprijed bezobzirno gazeći sve pred sobom. Promarširali su između supruge i mene. Kerum je vrtio nekakav ključ u ruci. Možda od motora velike jahte na privezu dolje u luci znakovitog imena JOKE.

Kasnije mi je supruga prigovorila zašto joj nisam odmah rekao tko je taj čovjek. Pitala bi ga zašto je u njegovom supetarskom dućanu jedna žena dobila knjižicu dan nakon što je slomila nogu. Žena s kronično bolesnom kćerkom. I nezaposlenim mužem, koji je postao invalid padom s građevine. Ali, tako je to u životu, nekoga ide karta, a nekoga ne ide karta. Revizija, a time i priča o dvjesto najbogatijih familija je završena. Nekima je u tranzicijskoj Hrvatskoj život postao joke (zabava), većini dobar dan tugo. Među njima i radnicima splitskog škvera.

A ako se ovi drugi zaraze budimpeštanskim sindromom? Koliko smo daleko u zgušnjavanju potrebne kritične mase?

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (3)