Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Vrijeme je visokih temperatura, nogometa i reklama za pivo

Razina ispod svake razine

Naravno, naslov je paradoks. U skladu sa sve paradoksalnijim situacijama oko nas. Pa i vrijeme je svojevrsni paradoks. Dogodilo se nezapamćeno: zimsko ljeto. Početkom lipnja, u mjesecu u kojem počinje meteorološko ljeto Zagrepčani su se žalili da im toplana ne uključuje grijanje!? Noćne temperature bliže nuli, a dnevne jedva iznad deset. U Münchenu je pred desetak dana padao gusti snijeg. A onda odjednom vrućine podcrtane nesnosnom vlagom. Kao da smo i oni i mi u suptropskom, a ne u kontinentalnom pojasu. Da li i takvo vrijeme izaziva paradoksalno ponašanje kod ljudi?

Mnogi ovih dana i na našim ulicama hodaju u majicama s nogometnim porukama. Među njima nemali broj onih zrelijih godina. A one koji su si to mogli platiti, viđamo na tv-ekranima kako se u Njemačkoj krevelje klaunovski odjeveni, a mnogi i namazani bojama. Jedna gospođa među njima ipak nije htjela pjevati reporteru u mikrofon. Bila je samokritična: "Meni je slon prdnul v uho." Ali većina s očito tako oštećenim sluhom, nema tih kompleksa. Ori se tako nešto promuklo i neartikulirano, kao navijačko i rodoljubno.

Oni pak koji se u Njemačkoj, po pivi čuvenoj zemlji, okupljaju na Karlovačkim kornerima i tu piju samo hrvatsku pivu, doista maksimalno svjedoče svoje rodoljublje. Ja to ne bih izdržao. Probao bih njemačku pivu, spravljenu po onom čuvenom zakonu koji obvezuje proizvođače piva još iz vremena bavarske kraljevine. Pivo se po tom propisu smije spravljati samo od ječma, hmelja, pivskog kvasca i čiste vode. Hrvatska piva, osim jedne, spravljaju se dobrim dijelom i od kukuruznih klica.

Kad je Laško pivo u doba Jugoslavije počelo osvajati austrijsko i, vidi vraga, čak i njemačko tržište, ugrožena konkurencija lako ga je eliminirala iz utrke. Objavili su da Pivovarna Laško u proizvodnji koristi kukuruzne klice. Tako spravljeno pivo, navodno, izaziva kiselinu kod osjetljivih želudaca, pa da čak može izazvati čir iliti vrijed na želucu. Na jednom našem internetskom portalu nedavno su objavili rezultate ankete među domaćim proizvođačima pive. Pitanje je glasilo: što bi pisalo na pivskoj boci, kad bi proizvođači bili obvezni objaviti na etiketi sve sastojke sadržaja boce. Neki su naveli da koriste kukuruz i aditive za čvršću pjenu. Drugi su se jednostavno oglušili na anketu.

A pivo se i dalje pije. Jer pivo može i bez nogometa. Ali nogomet bez piva? To je danas gotovo nemoguće. U mojem susjedstvu čuo sam neki dan skandiranje "Žuja je zakon". I pljeskanje u pravilnom ritmu. Bilo je to troje malih navijača predškolske dobi. Oni su već svjesni neraskidive veze nogometa i piva. Sigurno malo srknu iz tatine čaše kako bi poput njega bili veliki navijači. Ma kako piva gorka bila za osjet okusa u njihovoj dobi. Svaki je početak težak. U ovom slučaju tv-spot našeg sugrađanina Olivera Mlakara, u kojem preporuča pijenje mlijeka malom slavljeniku i njegovom društvu u nekom očito otmjenom restoranu, po svemu sudeći gubi bitku s agresivnom pivskom industrijom. Osim toga, u tom spotu Oliver Mlakar je dostojanstven, a djeca uglađena i svečano odjevena. Ah, to danas više nije "cool". Pristojnost i uljudno ponašanje nije već odavno "in".

Mnogo veće zanimanje kod djece pobuđuje striptiz Davora Gobca. U svojoj hit-pjesmi između ostalog poručuje "najprije me razmazi, a onda me razdraži". Zdvojni otac jednog prvoškolca upitao je voditelja jedne radioemisije, kako da objasni sinčiću što i zašto to radi striček Gobac. A mali inače jako voli tog pjevača, pa ga i imitira.

Ali vratimo se na pivo. Meni je osobno žao onih jadnika iz tv-spotova, koji moraju nešto otpjevati, e da bi dobili bocu karlovačkog. Jedan čak i Lijepu našu. Kao da su autori tih reklamnih spotova bili inspirirani okrutnim zabavama s takozvanim ridikulima u jadranskim malim mistima. Pa i u velom mistu Splitu. A neugodno me podsjeća i na svjedočenja zatvorenika u prošlom ratu, o tome kako su ih četnici tjerali pjevati njihove pjesme.

Ovaj tekst predajem uoči za mnoge sudbonosne utakmice Hrvatska : Australija. Znam samo da će dva Hrvata igrati u australskoj reprezentaciji protiv Hrvatske. Mark Viduka i Josip Skoko. Hoće li ih rodoljubni navijači smatrati janjičarima? Što će tek biti ako nekim slučajem, ne daj Bože, zabiju gol? Naš ih je tv-reporter čuo kako na treningu sa suigračima razgovaraju na engleskom, ali psuju im na hrvatskom. Obojica priznaju da su hrvatske psovke izražajno neusporedivo bogatije od onih u engleskom jeziku. A naučili su hrvatski psovati i svojeg trenera. Inače, kao učitelji psovki dobro bi se u inozemnim klubovima mogli prodati Zdravko Mamić i Ćiro Blažević. Bogatstvo i sočnost njihovog izričaja odlično za svoje jinglove koristi Radio 101. U jednoj pak ženskoj reviji jedna novinarka je prigodno svjetskom prvenstvu intervjuirala suprugu jedne nogometne zvijezde. Oduševljena njome novinarka je napisala kako je gospođa inventivna: sama smišlja i koristi potpuno orginalne psovke.

Ne, stvarno ne treba žaliti za izgubljenim svjetskim prvenstvom. U psovanju smo apsolutni prvaci svijeta. Razina ispod svake razine.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)