Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Novi način naplate odvoženja otpada građane bi trebao približiti recikliranju

Naši ljudi su takvi...

Pišem ove retke na Svjetski dan okoliša. Globalna tema dana bile su svjetske pustinje. Nas na samom rubu Europe lokalno nešto drugo tišti. Smeće i otpad naš svagdanji. Prisustvovao sam jednom skupu u Samoboru na kojem se i o tome raspravljalo. Naime, mjesečna cijena računa poduzeća Komunalac za usluge odvoza otpada i smeća već sada u domaćinstvima nadmašuje iznos koji ona plaćaju za jednomjesečni utrošak struje. Odnosi se samo na domaćinstva i druge korisnike na području Grada Samobora. Sveta Nedelja je otkazala ljubav Komunalcu.

Navodno je Komunalac tražio odobrenje i veće cijene. Logično. Negdje je trebalo nadoknaditi izmakli prihod iz Svete Nedelje. Jer, pogon ostaje s istim brojem osoblja i troškovima mehanizacije. Prihodi se kalkuliraju na troškovnom principu: toliko nam novaca treba da pokrijemo sve materijalne troškove i plaće zaposlenih. Ukupna potrebna svota preraspodijeljena je na preostalu klijentelu Komunalca. Od tuda visoki iznos povišenja cijena, čije je odobrenje zatražio Komunalac.

U Gradskom su poglavarstvu zahtjev prepolovili. Nisu li u Komunalcu u kalkulaciji novih cijena unaprijed ukalkulirali i pedesetpostotnu redukciju zahtjeva? S novom upravom očekivana je bila i reorganizacija Komunalca. Najavljivane su bile mjere racionalizacije poslovanja. Što više, najavljivano je poslovanje na dohodovnom principu, u kojem će se značajni prihodi ostvarivati od prodaje korisnog otpada. Najavljivane su i druge posebne usluge, čija naplata bi donosila i posebne prihode. Nije zvučalo nevjerojatno, jer posao s korisnim otpadom nije lukrativan samo u razvijenoj Europi, već je to postao i u Hrvatskoj. Ovih dana objavljena je kao senzacionalna vijest, da je Zdenko Ružička iz Pakraca među obrtnicima s najvećim ostvarenim prihodom od 3,66 milijuna kuna. Njegov uspješni business zove se – sekundarne sirovine. To znači da se bavi skupljanjem i prodajom korisnog otpada. Veliki su mu kupci sisačka i splitska željezara. Izvozi u Italiju i Bosnu i Hercegovinu. Ali, nije on jedini koji se bavi tim poslom u nas. U Kinu se izvozi plastični otpad. Usput, Hrvatska uvozi stari papir!

Po svemu sudeći, stanovnike samoborskog područja ipak očekuju neke novosti u načinu naplate odvoza smeća i otpada. Za neke bi to trebalo biti jeftinije. Hoće li to doista tako i biti?

Naime, sadašnji princip naplate odvoza po kvadraturi stambenog prostora svakako je nepravedan. Jednaki iznos plaćaju i dvočlana kao i višečlana domaćinstva, bez obzira na količinu smeća i otpada koji proizvedu. Dok jedni nemaju ni pola ispunjene kante, drugi uz punu kantu naslažu ispunjene plastične vreće. Kao rješenje trebalo bi biti ponuđeno na izbor korištenje kanti raznih zapremnina: 80, 100 i 120 litara. Samo ove verificirane kante bi se praznile, a "dodatci" u kutijama i plastičnim vrećama ne bi se odvozili.

No, problem je u tome što bi prema još neformalnoj cijeni takvih usluga mjesečni iznos naplate za 100-litarsku kantu bio skuplji od korištenja 80-litarske tek za 8 kuna. Nimalo stimulativno za one čija je proizvodnja otpada i smeća manja ili ekološka osviještenost veća pa odlažu korisni otpad na sabirna mjesta u gradu. Pogotovo nedovoljno poticajno za ekološki neosviještene, koji bi na taj način shvatili da se ipak isplati korisni otpad izdvajati i posebno odlagati.

Na spomenutom skupu, na kojem se o toj temi raspravljalo, navedeni su primjeri drugačijeg rješenja koje se sve češće primjenjuje i u Hrvatskoj. Radi se o sortiranju vrste otpada, već prilikom samog odlaganja. Navedeni su primjeri drugih zemalja u kojima se to već dugo vremena uspješno primjenjuje. Na primjer, u Njemačkoj građani koriste vrećice na koje obavezno moraju staviti ceduljicu s imenom i adresom, kako bi se pri eventualnoj provjeri odmah znalo tko je u nju ubacio nešto što tu ne spada. Vrećice za smeće određene zapremnine moraju kupiti. Ali, izgledom drugačije vrećice, one za korisni otpad dobivaju besplatno i ne plaćaju njihov odvoz. Što više, ima i poduzetnika koji plaćaju građanima određene vrste otpada kao korisne sekundarne sirovine u procesu reciklaže u nove proizvode. Zašto se to ne bi i u nas primijenilo? Plaćali bi samo troškove odvoza stvarnog smeća.

- Zato jer je to kod nas neizvedivo – rekao je gospodin koji nam je objašnjavao probleme odvoza samoborskog smeća. – Kad bi naši ljudi morali kupovati posebne vrećice, onda bi radije punili one obične koje besplatno dobivaju u trgovinama. I bacali kraj ceste. Ili čak na ceste. Naši su ljudi takvi.

Sigurno tako misli i autor teksta edukativnog pjesmuljka "Lijepa naša Hrvatska" sa stihom "više cvijeća, manje smeća". Uvijek sam se pitao čemu i malo smeća u lijepoj Hrvatskoj. No, i poeta je očito mislio: naši su ljudi takvi. Potpuno shvaćam naše eurofobe. Težak je put u Europu.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (9)