Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Hrvatska čeka svoj red pred Jankomirskim mostom

Za Jankomir spremni!

Bi li se igdje na svijetu mogao provesti test u kojem bi ljudi iskreno sami sebe svrstali u jednu od ove tri grupe:

A grupa - civilizirani i kulturni ljudi,

B grupa – podmuklice i prijetvornici te

C grupa – primitivci, neotesanci, bestidnici i nasilnici?

Naši ljudi čine to svakodnevno, očito svojevoljno. Test se odvija na desnoj obali Save pred Jankomirskim mostom u pravcu Zagreba. Pojašnjenje za one koji srećom nemaju iskustvo spoznaje što se tu događa: u špicama prometa dvostazni Jankomirski most postaje usko grlo, jer se tu osim iz pravca Bregane slijevaju i vozila iz pravca Krapine (sjever) i pravca Lučko (jug). Krkljanac je neopisiv. Civilizirani vozači iz pravca Bregane pristojno i propisno čekaju u koloni svoj red na prelazak mosta. Oni "promoćurni" prave se kao da na čvoru skreću u pravcu Krapine, ali se zatim opet prestrojavaju i uključuju se s desne strane kao da su došli iz pravca Krapine te dolaze pred most zaobišavši dugačku kolonu. Trećima se takva gluma čini sasvim izlišnom. Iako je pretjecanje kolone prekršaj, ovi treći to čine bez straha od policije. I što je još gore, bez stida od sugrađana koji civilizirano čekaju na prelazak mosta. Divljaci se nasilno guraju vozilima ispred automobila uljuđenih vozača, riskirajući i sudaranje i oštećenje vozila. Naravno, računaju s onom da pametniji popušta. A sve se na kraju svodi i na onu izreku: ma pusti budalu...

Čekajući svoj red za prelazak mosta u srednjoj stazi, uvijek pomišljam koliko je slika ove prometne gužve simbolična za stanje u suvremenoj Hrvatskoj. S jedne strane guraju se naprijed varalice, a s druge strane drski nasilnici. Policije nigdje na vidiku. Nezaštićena sredina civiliziranih i kulturnih potisnuta zaostaje. Sve se svodi na nemoćni uzdah: ma pusti budalu! I budale napreduju na svim pozicijama.

I čekajući tako u redu za prelazak Jankomirskog mosta, svašta mi pada na pamet. Jedno od pitanja koja si postavljam: gdje je ona Hrvatska s početka devedesetih već prošlog stoljeća? Mladima sigurno pripovijedanje o tom vremenu zvuči nevjerojatno, kao bajke koje počinju "tako vam je nekoć bilo". A stariji će moći posvjedočiti istinitost ovih navoda. Bila je to posebna društvena atmosfera u tim danima stvaranja neovisne Hrvatske. Ljudima kao da je ovladalo neko blaženstvo. Svi su bili tako dobri, ljubazni jedni prema drugima. Na poslu, u ustanovama, dućanima, na ulici, na cesti... Mahali smo srdačno našim policajcima i oni su nam isto tako odmahivali. Bilo je to upravo nekakvo pobožno ozračje, kao da je svaki dan bio Božić. A onda su se počeli proguravati. I oni podmuklo na prijevaru s desna i oni bestidno nasilni s lijeva. I pobožno ozračje nepovratno je nestalo. Pa i, čast izuzecima, ni svećenici nisu više ono što su nekoć bili. Sada je jasno da su najjači bili, kad su najslabiji bili. Jer ojačani vlašću gube snagu vjerodostojnosti.

Čekajući u redu na prelazak Jankomirskog mosta prisjetio sam se i intervjua s Vladom Gotovcem. Bilo je to također početkom devedesetih. Prije svih je upozoravao na sve ono što je loše u stvaranju Hrvatske. Rekao mi je tada onu rečenicu, koja je kasnije često citirana: "Hrvatska DA, ali ne bilo kakva Hrvatska". Budale su mu tada osporavale ne samo smisao za politiku, već dovodile u pitanje njegovo hrvatstvo. A bio je moralni autoritet izuzetno briljantnog uma i neusporedivog govorničkog dara, čiju razinu teško da će tko dostići. Možda bi u Hrvatskoj neke stvari drugačije krenule, da je dulje poživio. Kao što bi drugačije bilo da je svojedobno Savka Dabčević Kučar bila za kormilom u burnim vremenima Hrvatske. Savku je kasnije potisnuo u stranu samoljubivi Čačić. Zlatko Kramarić kao Gotovčev nasljednik uspio je samo dokazati koliko je minoran u odnosu na prethodnika. Uništio je Gotovčevu ostavštinu, umjesto da ju je iskoristio za reinkarnaciju stranke. Da, Vlado je imao i grešaka. Jedna mu je bila Zlatko Kramarić.

Čekajući tako na prelazak Jankomirskog mosta upalio sam radio. Iz zvučnika je zatreštao refren naslovne pjesme novog albuma Prljavog kazališta – Moj dom je Hrvatska. Nije mi jasno radi li se to o himničkoj ili sarkastičnoj pjesmi. Promukli se glas dere poput pijanca u krčmi. Glazbeni kritičari specijalizirani za ovu glazbu kuju ga u zvijezde. Ludnica.

Jankomirski most je dobio ime po Jankomiru, nazivu tog predjela Zagreba. Ali kad Zagrepčani hoće reći da s nekim nešto nije u redu, reći će "on je za Jankomir". Naime, u Jankomiru je umobolnica. A u prometnim špicama Jankomirski most je doista ludnica. Kad sredinom godine proradi četverostazni most, hoće li nestati i društvena ludnica ili samo njena simbolika? Treba nam doista mnogo sreće u novoj godini.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)