Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Tzv. "veliki Hrvati" nikad nisu velikom pjevaču oprostili ignoriranje HDZ-a

Klevetanje Vice Vukova

Vjerovao sam da su neki doživljaji iz mojih "predživota" odavno izbrisani iz pamćenja. A onda se dogodi nešto što me uvjeri da je sve bilo samo duboko potisnuto u podsvijest. Otponac za oživljavanje mojih sjećanja bio je ovih dana poziv novinarke HTV-a s molbom za intervju sa mnom. U prvi mah sam odbio razgovor. A onda mi je sinulo kako sam i sâm često bio u neugodnoj situaciji da nekoga nagovaram na razgovor i pristao sam. TV-ekipa je došla u Samobor, terasa pred Lavicom, slikovita pozadina parka i zgrade muzeja (Livadić!)...

Povod za intervju bila je 50-godišnjica Hrvatske televizije i prvi hrvatski televizijski tjednik Studio, čiji sam bio jedan od suosnivača davne 1964. godine. Bio je to vrlo popularni tjednik na tadašnjem jugoslavenskom prostoru. U jednom periodu svog trajanja tjednik je dosizao nakladu od 420.000 primjeraka! O njegovoj materijalnoj snazi svjedoči i dvomotorni avion Morava, kojeg je redakcija imala u trajnom najmu za svoje akcije. Ćaskajući u pripremi za tv-intervju, ispričao sam kolegici kako sam u listu započeo kao reporter, a završio kao zamjenik glavnog urednika. U dva navrata po više mjeseci samostalno sam vodio Studio, dok je bio bez glavnog urednika. Sâm nisam bio podoban da bih bio imenovan glavnim urednikom. Između ostalog i zbog toga što sam bio član uredničkog kolegija kada smo 1971. objavili kartu Jugoslavije s označenim područjima u kojima Vice Vukov ne smije pjevati. Bila je to svojevrsna podjela Jugoslavije, objavljena uoči "glavosječe" u Karađorđevu. Imao sam i mrlju kao organizator Postirskih fraja. Jer, da su se izrodile u nacionalistički festival nakon nastupa Vice Vukova i njegovog "showa" s jednim mladim pjevačem, koji je na grudima nosio veliki zlatni križ. Nakon što ga je upitao, tobože ne znajući, što mu to visi oko vrata, Vice se okrenuo publici i rekao:

- Križ nosi. To je ono "Bog i Hrvati", u boj u boj, mač iz toka braćo...

Vice je već i bez toga imao debeli dosje u Udbi. Između ostalog i onu priču s "Pesmom leta". Bio je to putujući festival zabavne glazbe i pjevača po jugoslavenskim republikama. Publika je glasala u svakom mjestu gostovanja, a novine su izvještavale o vodećim i favoritima. U dijelu turneje po Srbiji vodio je zbrojem glasova tada tamo popularni pjevač Đorđe Marjanović. Znalo se da je srpski nacionalist, ali nije to medijski eksponirao poput Vice Vukova. Srpski novinari izazivali su Vukova s Marjanovićevim vodstvom. Vukov im je odvratio:

- Čekajte dok dođemo u Hrvatsku!

Na koncertu u Tučepima opet je pobijedio Đorđe Marjanović. Što sad kažeš? - provocirali su Vukova srpski novinari.

- Naravno da je tako ispalo kad je moj narod bez prava glasa, iza žice - odvratio je Vukov.

Puknuo je skandal. Vukovu je prijetila tada teška optužba razbijanja bratstva i jedinstva, raspirivanja nacionalne netrpeljivosti. Jedva se izvukao braneći se kako se priredba održavala u žicom ograđenom prostoru vojnog odmarališta, u koje "civili" nisu imali pristupa, pa su stanovnici tog područja priredbu doista pratili iza žice bez prava glasovanja. Ali, bila je to samo odgoda trenutka kada će zaglaviti. Kasnije se ispostavilo, da je čovjek zvani "Makedonac", koji je figurirao kao neke vrste njegovog osobnog tajnika, zapravo bio doušnik Udbe.

U to vrijeme Vice se preselio u stan na Mažuranićevom trgu u Zagrebu, pa me tim povodom pozvao u posjetu. I dok su naše supruge u dnevnoj sobi razgovarale, nas dvojica smo nešto pripremali u kuhinji. Iskoristio sam priliku da mu kažem:

- Vice, nemoj više s pozornice govoriti i davati izjave. Svi znaju tko si, što si i što misliš. Pjevajući više ćeš koristiti stvari, nego ako te potpuno ušutkaju i još završiš u zatvoru.

- Čuješ što ti Ivan govori. I ja mu to kažem – iznenadila nas je neprimjetno došavši njegova supruga Diana. Nije poslušao. Ali, srećom, poslušao je čovjeka koji mu je, za turneje po Australiji javio da se ne vraća u domovinu. Čovjek je i danas živ, ali bez njegove privole ne mogu mu objaviti ime.

- Zahvalna sam što ste mi to ispričali, jer govori se kako je Vice Vukov otišao na studij u Pariz, a cijelu priču o progonstvu izmislio – rekla mi kolegica tv-novinarka razgovarajući prije snimanja intervjua.

Meni je jasno odakle ta klevetnička fama. Razgovarajući početkom 90-tih pitao sam Vukova kako to da sada nije politički angažiran u tada vodećoj stranci.

- Okupili su se tu ljudi, sve "veliki Hrvati". A gdje su bili kad sam ja istupao kao Hrvat? Mašu nacionalnom zastavom radi vlastitih probitaka. Ne sviđa mi se kako se razvijaju stvari – rekao mi je tada Vice Vukov.

Naravno, imperija je uzvratila udarcem. Izmislili su priču kako je razočaran što nije dobio fotelju ministra kulture. I druge klevete. Nisu mogli podnijeti Vicinu kritičnost prijetvornosti i pretvorbe.

Gospođa Diana Bulat-Vukov rekla mi je da se stanje njenog supruga poboljšava, ali je još uvijek teško.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (4)