Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Koje je to čarobne riječi Marco Materazzi rekao Zinedineu Zidaneu

Zidaneova i biskupske tajne

Još nije raskrivena velika tajna u trenucima dok predajem ovaj tekst u tisak. Još se nagađa, kako u svijetu tako u Samoboru. Ta i naš je gradić nesumnjivo dio globalnog sela. Koje je to čarobne riječi rekao talijanski reprezentativac Marco Materazzi francuskoj nogometnoj megazvijezdi Zinedineu Zidaneu, da bi ga ovaj, izazvan, udario glavom i oborio na zemlju. Talijan je tako u ključnom trenutku uspješno eliminirao najopasnijeg protivničkog igrača i time doprinjeo pobjedi. Umjesto predviđenog slavnog završetka karijere, "Veliki Zizou" je pognute glave izašao deset minuta prije završetka utakmice. Da je koristio glavu, čemu ona normalno služi, sigurno ne bi to učinio.

Talijanski su pak prvaci svijeta dočekani u Rimu kao trijumfatori. Kao u dobra stara cezarska vremena. Čak je kao trijumfalna scena korišten Circus Maximus. Nekoć najveća rimska arena iz vremena kad je skovana uzrečica "panem et circenses". U tri riječi recept za vlastodršce, što činiti da bi puk bio miran i poslušan: daj mu kruha i igara. I ovaj veliki nogometni cirkus i svi oni manji služe danas istoj svrsi.

I baš nekako u vrijeme dok su talijanski nogometni trijumfatori ulazili u Rim, naši su ga biskupi napuštali. Završili su svojevrsno hodočašće "Ad limina apostolorum". Naški rečeno: na apostolske pragove. Ovo hodočašće na apostolske pragove svecima Petru i Pavlu, zapravo je biskupima obaveza. Svake pete godine moraju papu pismeno i usmeno izvijestiti o stanju u svojim biskupijama. Posljednje je pak bilo 1995. godine. Pred sedam godina. To izvještavanje se naziva "referat ad limina". Papa Benedikt je najprije sa svakim biskupom ponaosob razgovarao oko pola sata, a zatim sa svima zajedno. Izrazio im je snažnu podršku i u njihovim nastojanjima da Hrvatska uđe u europsku zajednicu. O čemu je pak papa ponaosob razgovarao s biskupima, to ostaje do daljnjeg tajna. Nagađa se o "glavopranju" onima koji su već više puta disonantno zazvučali od određenog im vatikanskog tonaliteta. Izgleda da je ključna riječ bila Europa. Činjenica je da je većina hrvatskih biskupa jedno vrijeme otvoreno izražavala euroskepticizam, da bi svoj apriorni stav u posljednje vrijeme ublažila. Ustvrdili su kako i oni smatraju da je mjesto Hrvatskoj u Europskoj Uniji. Samo, rekli su, ne treba žuriti, već treba o svemu dobro promisliti. Festina lente, rekli bi stari Latini, žuri polako. Naravno, to se nikako ne sviđa premijeru Sanaderu, inače vjerniku koji svoju vjeru redovito iskazuje i dobiva vjersku utjehu u zagrebačkoj crkvi Majke Božje Lurdske.

Tko zna kako je pak u crkvenim krugovima odjeknula emisija ovog našeg televizijskog Latina. U svojoj emisiji posvećenoj godišnjici užasnog genocida u Srebrenici, jedan od gostiju bio je profesor teologije Kuzmić. Mnogima je sigurno zazvučao heretički. Vjerojatno ne toliko zbog tvrdnje kako vjera može prosvjećivati, ali i zaglupljivati. Mnogo više kao hereza zazvučat će mnogima njegovo mišljenje o novoizgrađenim bogomoljama. Putujući Bosnom i Hercegovinom vidio je mnogo novoizgrađenih crkava i džamija. Mnogo raskošnih, predimenzioniranih, sa zlatnim kupolama i križevima. Velebne bogomolje. A narod je nezaposlen, nema gdje raditi. I pita se profesor Kuzmić nije li pametnije bilo taj novac uložiti u programe i projekte koji bi proizveli nova radna mjesta. Jer, Bog je posvuda, pa Mu se i moliti može svuda.

No, kontroverziju će sigurno izazvati neobična teza profesora Kuzmića. Umjesto da blagoslivljaju tenkove koji su išli na Vukovar i mladiće i ljude koji su se s križevima na krunicama oko vrata ovima suprotstavljali, obje crkve trebale su nešto drugo poduzeti. I katolička i pravoslavna crkva. Ali, i islamska vjerska zajednica. Trebali su mobilizirati svoje čete svećenika i poslati ih na žarišta mogućih sukoba, da bi se tamo zajedničkim molitvama suprotstavili ludilu rata te da su tako mogli spriječiti krvavu klaonicu. Teza implicira svećeničkim vrhovima, ali i nižem svećenstvu, u najmanju ruku – grijeh propusta i nečinjenja. Dojmljivo i znakovito bilo je nedavno vidjeti velikodostojnika Crnogorske pravoslavne crkve kako se klanja sjenama pogubljenih zarobljenika na Ovčari i pred Križem poginulim braniteljima u Vukovaru. I moli za oprost. Možda je molio i za oprost grijeha propusta i nečinjenja. Ostali se još očekuju na poklonstvo. U Vukovaru i na mnogim drugim mjestima. Ali, ostat će gorak okus vječitog pitanja: je li to sve baš tako trebalo biti?

Svojevrstan oprost zatražio je ovih dana na svečanosti u Smiljanu i predsjednik Stipe Mesić od Nikole Tesle. I svega onog što taj čovjek u užem smislu svojim porijeklom simbolizira na ovim prostorima. Izuzetni čovjek i genije Nikola Tesla doživio je mnoga posthumna priznanja. Ali i posthumni atentat. U Domovinskom ratu neki su svoju rodoljubnost iskazivali i na taj način. Gospode Bože, koja mržnja i primitivizam! No, Tesla sigurno nije time iznenađen. Kad su ga svojedobno neki uzalud huškali protiv Hrvata, rekao je:

- Kolika mržnja u vama. Kad bi se mogla u struju pretvoriti, osvjetljavala bi jedan cijeli grad.

Kad bi se pak sva mržnja i primitivizam na ovim prostorima mogli pretvoriti u električnu energiju, svi bismo je mogli u neograničenim količinama koristiti. I još k tome izvoziti.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (2)