Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Severinina Štikla izazvala je pravi tsunami ženskog bijesa. Ali ni muške babe nisu bile manje zapjenjene.

Štikla kao ogledalo nacije

Rekao sam gospođi, našoj sugrađanki, da ću to što mi je ispričala prenijeti kolegama u uredništvu Glasnika, pa će to biti objavljeno. Ustrajavala je da to ja objavim upravo u ovoj rubrici, koju ona redovno čita. Uvjerena je da će tada njen apel sigurno polučiti uspjeh. Rekao sam gospođi kako nisam siguran da ovu kolumnu čitaju gospodin gradonačelnik Filipec, niti dogradonačelnici gđa Marica Jelenić i g. Tomislav Masten, pa čak ni oni na nižim razinama gradske uprave. Ali, kad već inzistira, evo njene priče. Možda dopre do ušiju onih koji su voljni i mogući pomoći.

Pred samoborskim Domom zdravlja autobusna je stanica samo u jednom smjeru u Gajevoj ulici. Za vožnju u suprotnom pravcu treba "potegnuti" do ugla Ulice grada Wirgesa i Zagrebačke ulice. Ili platiti kartu od pretposljednje do posljednje stanice, pa onda opet drugu kartu od početne stanice. Oni koji imaju dovoljno novaca neće shvatiti u čemu je problem. Možda tek ako im se kaže da se radi i o nepotrebnom gubljenju vremena, jer razumiju da je vrijeme novac. A i to je pitanje, jer takvi se voze u osobnom, a često i u službenom automobilu. No, možda ipak netko shvati da u Dom zdravlja dolaze većinom bolesni, ali i da ne izlaze iz njega odmah zdravi.

Kad je već riječ o Domu zdravlja, onda i priča druge gospođe. Došla je na šalter rentgena u 12,45 sati. Kako ne bi uzalud čekala, jer se nije dobro osjećala, pokušala je samo saznati može li određeni pregled obaviti u samoborskom Domu zdravlja. Službenica na šalteru nije joj htjela odgovoriti na njeno pitanje, već ju je osorno upozorila da vrijeme rada s pacijentima počinje u 13 sati. Naravno, počela je uredovati oko deset minuta poslije tog vremena. Kad je gospođa došla na red, saznala je od "ljubazne" službenice da takav pregled ne rade u Samoboru. Bilo je to 8. ožujka iliti na 8. mart! Muški šovinisti u tome će vidjeti samo još jedan dokaz cinične tvrdnje da je žena ženi – žena.

Zapravo, tih je dana ta tvrdnja doživjela svoju najbolju potkrjepu u novom slučaju grešnice Severine. Njena Štikla izazvala je pravi tsunami ženskog bijesa. Ali ni muške babe nisu bile manje zapjenjene. Siniša Svilan napisao je u svojoj internetskoj kolumni kako je slušajući razne naše radiostanice čuo gomilu razjarenih komentara, ali da su najžešći bili oni slušateljstva Radio Samobora. Doista, kapa joj dolje kako Seve Nacionale zna dizati prašinu. I pri tome se odlično sama zabavlja. A zna se za kim se diže prašina. Ne razumijem čemu ljutnja. Cijela ta zvučna slika samo je svojevrsno ogledalo pruženo naciji na ogled. Tu smo i takvi smo. I to je vjerojatno mnoge nagnalo na alergične reakcije. A zna se da je alergična reakcija pretjerano reagiranje organizma na neki, u biti bezopasan, podražaj. Organizam alergičara obrambeno reagira topom na muhu. U ovom slučaju benigni pjesmuljak bio je ono zrnce prašine koje izaziva pretjerano burno reagiranje.

A zašto su mnogi tako alergični i na događanja u zabavnoj glazbi? Stoga što plima primitivizma sve preplavljuje. A glazbene predstave, često kao u onim starim srpskim komadima "s pevanjem i pucanjem", samo su jedan njegov vrlo očiti i još čujniji dio karakterističan za naš suvremeni društveni trenutak. Tri kuma neprikosnoveno žare sportskom dvoranom čak i u centru Zagreba, podjarujući neuke šmrkavce, koji s ustaškim obilježjem i uz hrvatsku zastavu dižu ruku na fašistički pozdrav. Što reći kad Dragan Primorac, naš ministar prosvjete i znanosti(!), svojim ponovnim dolaskom na Thompsonov koncert u Zagrebu demantira svaku sumnju da je lani samo zalutao na njegov koncert u Dalmatinskoj zagori. I tako legitimira svoj svjetonazor i dosegnutu osobnu intelektualnu i kulturnu razinu. Ojkavica, rera, ganga i šijavica u obradi nisu brana nadirućem turbofolku, već njegov komplementarni dio i na sceni primitivnih zagrebačkih diskoklubova u kojima se okupljaju urbane seljačine.

A onda se u takvoj društvenoj klimi pojavi Štikla na Dori i pobijedi. Ode u Europu kao zvučna razglednica Hrvatske. Kod mnogih je očito izazvalo zabrinutost kakvu će to ona sliku o Hrvatskoj stvarati i kakav će dojam o Hrvatima izazvati takva zvučna razglednica. Kao da je bilo drugih boljih i pametnijih glazbenih uradaka naših muzičkih pregalaca.

No, nema straha. Štikla na europskoj sceni ne može kod strane publike izazivati iste asocijacije poput onih u dijelu naše publike. Sigurno će biti doživljena kao svojevrsna egzota, ali ne i kao legitimacija primitivizma. Što više, izazvat će pažnju. Sama pak Severina pruža puno materijala, koji će sigurno biti korišteni u predstavljanju europskoj publici. Možda će biti korišteni i oni iz njene filmske aktivnosti. Kod nekih ćudorednih to sigurno pobuđuje strah da će baš taj dio materijala, koji će biti korišteni za promociju njene popularnosti, naškoditi imageu Hrvatske. Drugi tvrde upravo obratno. Očito, malo ih je ravnodušno prema Severini. Neće biti ravnodušni ni kad nastupi na eurovizijskoj sceni. Pobijedi li, bit će zanimljivo opet slušati komentare o njoj i njenoj pjesmi. Osobito slušatelja našeg Radio Samobora.

Nema pak sumnje da će gospođi s početka priče biti bitnija autobusna stanica pred Domom zdravlja. I ne samo njoj.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)