Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Predstavljamo samoborske obrtnike - Zlatko Korenčić vlasnik je Krčme Lovcu

Domače je domače

Tko god češće jede po ugostiteljskim objektima zna koliko je vrijedno naići na mjesto gdje se može konzumirati nešto što je "naj". U našim mapama u glavi neuronskim markerima zacrtane su lokacije na kojima smo pojeli najsvježiju pastrvu, najveći bečki, najsočniji steak, najfiniju kremšnitu, najbolje štrukle... Jedna od tako zacrtanih lokacija svakako je i Krčma Lovcu, u Rakovom Potoku na Staroj karlovačkoj cesti. Tko je bio, zna – Lovac ima najbolje odojke. U čemu je tajna i kako je tekao njegov ugostiteljski put popričali smo s vlasnikom krčme Zlatkom Korenčićem.

- Koliko dugo ste u ugostiteljstvu?

- Obitelj se tradicionalno bavi ugostiteljstvom. Prvu krčmu otvorio je djed Slavko 1930. godine, nastavio je otac Marijan, a tradicija će ići dalje, jer je sin Tomislav završio ugostiteljsku školu u Zagrebu i radi sa sestrom Katarinom u objektu.

- Znači, cijela obitelj je zaposlena. Tko je glavni?

- Pa, za sad još ja. Većim dijelom sve držim pod kontrolom. Uz mene, sina i kćer još pomaže i žena, a malo se i mati uključuje.

- Ime Lovcu datira još od djeda?

- Točno. Djed je bio osnivač lovačkog društva, tata je bio lovac, ja sam lovac i tako je ostalo ime Lovcu. Nekad smo imali i lovačke specijalitete u lokalu. Sad oni idu slabije, jer se manje traže.

- Što sada nudite u krčmi?

- Krčme inače nude tradicionalna jela svoga kraja. To je u našem objektu odojak s ražnja i domaći sir. Nudimo i dobru graševinu Sirovica.

- Je li ta hrana iz vašeg domaćinstva?

- Snabdijevamo se od kooperanata koji imaju krave za sir i par kooperanata koji hrane odojke domaćom hranom.

- O odojcima pripremljenima u Lovcu priča se puno i svi će reći da su stvarno vrhunski. U čemu je tajna?

- Odojak ne smije biti hranjen smjesom, nego travom i žitaricama. Nakon toga mora se znati nasoliti, napacati i dobro ispeći. Nije to tek tako. Ako se u bilo kojem segmentu pogriješi, onda finalni proizvod nije kako treba.

- Nudite ih od prvog dana?

- Odojke je moj otac uveo prije 40 godina. On je inače bio i mesar pa je išlo jedno s drugim. Od njega sam i ja naučio kako se pripremaju dobri odojci.

- Kad ste vi preuzeli krčmu?

- Prije dvadesetak godina, kad je otac otišao u penziju. Proširio sam terasu, uredio zimski vrt i preuredio cijeli objekt malo modernije.

- Koliki je kapacitet Krčme Lovcu?

- Sala ima oko 40 mjesta, zimski vrt 40 mjesta, oko točionika pića i u separee stane desetak ljudi. Jedna i druga strana su odvojene točionikom tako da baš nije prikladno za glazbu ili za veće fešte. Znači, orijentirani smo prema prolaznim gostima. Mi smo na Staroj karlovačkoj cesti, a sada svi putokazi vode na autocestu, pa onda stari gosti skrenu na Staru cestu, a novi teže nađu lokal.

- Stara karlovačka cesta je bila poznata po čitavom nizu lokala u kojima se dobro jelo?

- Da. Primjerice, naši susjedi, lokal Vilibald, nude isključivo janjetinu, a mi odojka. Tako smo malo podijelili posao, a i da bude nešto za svakoga gosta. Obzirom na lokaciju, bitno nam je bilo osigurati i parkirališni prostor koji je ispred lokala. Sada ima mjesta za 20-ak vozila.

- Kakvo je radno vrijeme?

- Radno vrijeme je od 7 do 23 sata, svaki dan, a vikendima, kad ima potrebe, produžimo i do ponoći. Inače, po zimi je slaba sezona, jer nakon kolinja svi doma imaju svinjetine. Više posla ima ljeti.

- Majstori ste odojaka, no, kao obrtnik prisiljeni ste baviti se i papirologijom, zakonima, propisima. Kako ste se tu snašli?

- Papire mi vodi knjigovodstveni servis u zgradi Udruženja obrtnika Samobor. A papira je sve više, porezi rastu, promet pada. Mislim da će opstati oni koji imaju vlastiti objekt. Jer, ako netko plaća tisuću eura za najamninu, toliko je manje za dohotke.

- Najava zabrane pušenja vas dira ili ne?

- Dira. Srećom, imam i dio vrta u sklopu objekta pa ljeti ne bude problema, no, za zimu ne znam. Obično uz kavu gost voli zapaliti, barem većina njih. Do sada nisam imao problema, jer imam dvije prostorije od kojih je jedna bila za pušače, druga za nepušače, a imam i dobru ventilaciju tako da po tom pitanju do sada nije bilo problema.

- Aktivni ste i politički. Tu je sigurno pomoglo i to što ste vlasnik lokala. Ako ništa drugo, svi dolaze k vama, ne morate vi ići od kuće do kuće.

- Može biti. Član sam Gradskog vijeća, zatim predsjednik Komisije za mjesnu samoupravu, predsjednik Mjesnog odbora Rakov Potok, gdje se najviše bavimo komunalnim problemima, jer bismo htjeli da nam mjesto ljepše izgleda i da bude bolje komunalno opremljeno.

- Sve stignete?

- Dosta je posla, ali nastojim sve obaviti.

- Kad se sve zbroji i oduzme, kako ste zadovoljni svojim poslom?

- Kako kada. Bila su za ugostiteljstvo i bolja vremena. No, ja sam ugostitelj, završio sam ugostiteljsku školu, završio sam hotelijersku školu i to mi je životni poziv, životna profesija. Sada u 53. godini ne kanim mijenjati posao.

Kruno Solenički

Specijalna jedinica konobara

- Dosta ste aktivni u Udruženju obrtnika Samobor?

- Obrtnik sam već dvadesetak godina, kao i član Udruženja obtnika Samobor u čijim sam tijelima gotovo cijelo vrijeme. Nekoliko puta sam bio delegat skupštine, Nadzornog odbora, Komisije za licenciranje te Komisije za kontrolne i pomoćničke ispite. Moram istaknuti nastojanje koje UOS čini u pravcu naukovanja za obrtnička zanimanja. Zato se i sam angažiram u spomenutim komisijama, gdje nastojim svoje znanje i iskustvo prenijeti na mlade ljude. Konkretno, kuhare i konobare. Samobor i okolica su turistička meka, a turizam je važan dio gospodarstva pa ovim zanimanjima moramo posvetiti posebnu pozornost. Tu konkretno mislim na konobare koji se prvi susreću s gostima i ostavljaju na njih određen dojam koji je vrlo važan.

Imam licencu za naukovanje konobara, međutim, nema puno zainteresiranih. Stoga pozivam mlade ljude da idu u srednje strukovne škole, da polože majstorske ispite, jer to će im osigurati bolju budućnost. Znanje je bogatstvo, a usavršavanje, kao što vidimo, traje cijeli život.

Udruženje obrtnika Samobor je od prošle godine krenulo i s dodjelom stipendija za deficitarna zanimanja, vlastitim sredstvima. U ta zanimanja se ubrajaju i kuhar, konobar i slastičar. Nakon završetka trećeg razreda poslodavac s tim učenicima sklapa ugovor o radu. I to je doprinos pronalaženju potrebnih radnika, a radnicima osigurava posao.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (8)