Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

300 umirovljenika na sportskom druženju u Otoku Samoborskom

Bregana ukupno najbolja

Na sportskim terenima nogometnog kluba iz Otoka 25. svibnja okupilo se oko 300 umirovljenika iz svih podružnica samoborske Udruge umirovljenika, kako bi po drugi put iskušali svoju spretnost i izdržljivost u nekoliko sportskih disciplina.

Nakon Galgova ovaj put su organizatori bili članovi Podružnice Bregana, a nakon pozdravne riječi predsjednice Udruge Katarine Frketić počelo je odmjeravanje snaga u potezanju užeta za žene i muškarce, pikadu i igranju belota, a strijelci zračnom puškom nastupili su izvan konkurencije.

U potezanju užeta za žene nastupilo je 7 ekipa (Pavučnjak, Samobor 1, Samobor 2, Bregana, Galgovo, Kladje i Rude. Pobijedila je Bregana, ispred Samobora 1, Kladja i Ruda.

U potezanju užeta za muškarce vodila se žestoka bitka. Najuspješnija je bila ekipa iz Podružnice Samobor Vanjski, koja je pobijedila sve svoje protivnike. Druga je bila ekipa Podružnice Bregana, a u pripetavanju za 3. mjesto ekipa Ruda nadvukla je Samoborce.

U pikadu je najbolja bila Dragica Janžić s postignutih 307 poena iz Podružnice Samobor 1, ispred Franjice Jenić s postignutih 227 poena i Štefice Žitković s postignutih 219 poena. Ugodno iznenađenje ove godine bila je ekipa Podružnice Kladje koja se sa svojih 5 natjecateljki uvrstila među 7 najboljih.

Uzbudljivo je bilo i u belotu, gdje je u pripetavanju ekipa Podružnice Bregana zauzela prvo mjesto ispred Kladja i Samobora 3.

Po završetku natjecanja sve su tri prvoplasirane ekipe dobile priznanja i pokale, a za cjelokupni najbolje postignuti rezultat Podružnica Bregana dobila je po drugi put Prelazni pehar.

Uz odličan grah s kobasicama i zajedničko druženje uz glazbu i ples zabava se nastavila do kasno u noć.

G.a.Ga.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

4. Dani Samoborskih kremšnita ove će godine ponuditi najbolje od prijašnjih izdanja

Prosim jednu kremšnitu!

Iako svojom tradicijom kratki, Dani Samoborskih kremšnita od svog prvog pojavljivanja 2001. godine pa do najaktualnijeg, ovogodišnjeg izdanja, postali su prepoznatljiva manifestacija. Ne samo kao jedna od onih koja obogaćuje vikende u Samoboru, nego i po specifičnom štihu koji se može doživjeti u Samoboru tih dana.

Tako su prvi Dani Samoborskih kremšnita nastali na tragu želje da se turistička ponuda Samobora obogati i digne na višu razinu te da joj se da nova težina. I to doslovno – prvi Dani Samoborskih kremšnita ostali su upamćeni po najvećoj svjetskoj kremšniti, teškoj više od tonu!

Drugo izdanje, održano 2006. godine, ponudilo je pak, uz ostalo i još jedan svjetski kuriozitet – prvi gastro haiku. Naime, organizatori su priredili haiku natječaj za školarce u kojemu se od malih autora tražilo da se u prepoznatljivoj haiku formi izraze na temu Samoborske kremšnite.

Prošlogodišnji Dani Samoborskih kremšnita još su jednom Samobor učinili prijestolnicom kremastog hedonizma vrativši brojne okupljene u, mnogi će reći, zlatne, starogradske dane uz nastupe Big banda Gradske glazbe Samobor te Stjepana Jimmya Stanića i Barbare.

Ove godine nastavlja se s prokušanom formulom – natječaj za najbolji haiku je u tijeku u svim samoborskim i svetonedeljskim školama, priprema se i natječaj za sve kuharice-domaćice koje misle da mogu napraviti kremšnitu najsličniju samoborskoj, a glazbeni program ponovno će biti ležerni, starogradski, uz Paganini bend. Uz to se sprema i Sajam samoborskih slastičara, tako da ne treba sumnjati da će 30. i 31. svibnja te 1. lipnja na središnjem samoborskom trgu "prosim jednu kremšnitu!" biti ponovno najčešće izgovarani izraz.

Pobjednički haiku 2. Dana Samoborskih kremšnita

Podnevno sunce

Oblizuje se iznad

Slatke kremšnite.

Ema Valentić, 5. e

Pobjednički haiku 3. Dana Samoborskih kremšnita

Malene oči

pred velikom kremšnitom

tri puta veće!

Tena Kranjčec, 8.d

Lukačićev recept

Ocem samoborskih kremšnita smatraju se Marko i Đuro Lukačić. Đuro je u Samobor došao 1923. godine i slastičarski zanat učio kod svog brata Marka, koji je svoju prvu slastičarnicu u Samoboru otvorio 1922. godine. U njoj se mogla i pojesti prva kremšnita u Samoboru. Obojica su svoja slastičarska iskustva stjecali i u zagrebačkim slastičarnama (Kostinčer, Hajoš) i naučeno su pretočili u majstorski recept za kolač koji danas poznajemo kao Samoborsku kremšnitu. Riječ je o kombinaciji nekoliko odličnih majstorskih recepata, a najprepoznatljiviji je po svojoj pjenatosti i tome što se Samoborske kremšnite, za razliku od ostalih, konzumiraju tople.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)