Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Predstavljamo samoborske obrtnike - Trgovina Trešnja okićka Brankice Sovulj

Samoborski kušlec za zaljubljene u Samobor

Tek nešto više od dvije i pol godine stara trgovina u Gajevoj 5 svakom prolazniku obavezno primami pogled. Bilo svojim izlogom, odnosno stvarima izloženima u njemu, bilo neobičnim imenom koje čak i za neupućene ima neki neobjašnjivi, tradicijski prizvuk. Trešnja okićka trgovina je autohtonim samoborskim i hrvatskim proizvodima, slatkišima, finom belgijskom čokoladom i aroma kozmetikom. No, pitate li vlasnicu Trešnje okićke Brankicu Sovulj što bi vam ona od ponuđenog preporučila, znajte da će naglasak biti na samoborskim gastro suvenirima. Gosti Samobora, kao i Samoborci koji odlaze u goste, već su itekako prepoznali Okićku trešnju kao mjesto za idealan poklon koji će biti poseban, a opet odisati nečim što bismo slobodno mogli nazvati autentičnom samoborštinom. Osim sve većeg broja zadovoljnih kupaca, Brankici Sovulj nedavno je stiglo i svojevrsno priznanje struke – na 4. Samoborskom proljetnom sajmu upravo je njen štand između njih 70-ak proglašen najboljim.

- Na početku, čestitke na pobjedi na Proljetnom sajmu!

- Hvala. Nismo očekivali pobjedu, ali smo je željeli, jer se trudimo da ambalaža koju osmišljavamo i proizvodi koje nudimo budu u duhu Samobora i da ih se prezentira onako kako mislimo da treba.

- U neku ruku ova nagrada niti ne čudi, obzirom na ponudu u Okićkoj trešnji?

- Da, dio dućana su autohtoni tradicijski proizvodi, ali se samo od toga ne može živjeti. Međutim, njegovati jednu policu tih samoborskih proizvoda i držati na njoj sve samoborske obrtnike, uz moje vlastite proizvode koje smo počeli raditi, je u svakom slučaju zadovoljstvo. Samobor stvarno ima što ponuditi.

- Kako ste uopće krenuli u ovaj posao?

- Prije sam radila u uredu. Ekonomist sam po struci, no otpuštena sam na kraju kao tehnološki višak. Ovo je zapravo bilo najprirodnije, da ostvarim ono što sam uvijek željela. Kao dijete sam odrasla u okolici Samobora i dosta znam o tradiciji i običajima. Vidjela sam tu dosta potencijala da bi se od toga mogao napraviti nekakav posao. No, puno faktora se za to mora poklopiti.

- Na primjer?

Kapital, znanje, edukacija, razne pomoći i poticaji... Nije baš jednostavno samo tako realizirati nešto što si čovjek zamisli. Od ideje do proizvoda na polici treba dosta dugo.

- Što se točno nudi u Trešnji okićkoj?

- U Trešnji okićkoj su obuhvaćeni skoro svi samoborski obrtnici osim salama, za čije držanje bih trebala nabaviti dodatnu opremu pa ih za sada samo nudim za Božić kada radim darovni program za tvrtke. Znači, tu su rakije, likeri, bermeti, medenjaci, ukrasne boce, poklon boce, džemovi iz okolice. Radimo na vlastitom džemu od okićkih trešanja, tu je oslikana keramika, vina, čokolade... Tek kad sam otvorila dućan shvatila sam koliko ljudi toga žele ponijeti iz Samobora i koliko traže isključivo samoborske proizvode. Tu ne prolaze etikete izvana; traže samo samoborsko i prepoznatljivo opremljeno. Važan dio su i božićni pokloni, darovni programi za tvrtke, što radimo van dućana, sklapamo ugovore i prilagođavamo se kupcima kako bismo im ponudili ono što oni traže po cijeni koju žele, a nastojimo da to bude samoborski proizvod, jer ljudi jako vole Samobor.

- Naglasak je, koliko se može vidjeti u ponudi, na nečemu što bismo mogli nazvati gastro-suveniri?

- Tako je. Željela bih što više promovirati gastro-suvenire i uključiti u tu priču što više proizvoda te na taj način pomoći okolnim domaćinstvima koji takve stvari proizvode da ih se stavi na policu i da ih se može ponijeti iz Samobora. Naravno, bilo bi u ponudi i puno više toga, no problem su rokovi trajanja, načini transporta i čuvanje ponuđenog, pa smo se za sada bazirali na onome za što imamo uvjete – pića, medenjake, likere, džemove i Samoborski kušlec kojeg smo promovirali na Sajmu.

- Što je Samoborski kušlec?

- To je pralina koja je proizvedena u Hrvatskoj po našoj recepturi i koja je oblikovana sa samoborskim bermetom da bude gastro suvenir i nosi samoborsku priču. To je nešto čega nema i što nedostaje. Sami smo sve osmislili – ime je Samoborski kušlec, a kutijica je dizajnirana da prikazuje samoborsku narodnu nošnju i to samoborsku mladenku, jer slatko i ljubav idu skupa. Ime smo izabrali imajući u vidu da želimo još dalje razvijati neke stvari vezane uz taj proizvod, ponuditi kao Samoborski kušlec i neka druga autohtona pića koja Samobor može ponuditi i uključiti ih u praline. Kušlec će biti vezan na određene likere; zasad je to bermet, a uskoro će biti i od meda, borovnice i tako redom, ovisno o tome kako će biti prihvaćeno.

- Osim razvijanja Samoborskog kušleca, koji su još planovi?

- Željela bih još dodatno urediti trgovinu i pomalo raditi na dotjerivanju ambalaža, napraviti etikete i prateće tekstove uz proizvode i na svjetskim jezicima da se uz bocu pripadajućeg pića to može ponijeti iz Samobora kao jedna lijepa priča, kao jedan lijep suvenir.

- Pobjeda na Proljetnom sajmu donijela vam je za nagradu mogućnost besplatne prezentacije na štandu na središnjem samoborskom trgu. Kad vas možemo očekivati tamo i s kojom ponudom?

- Do sada nisam željela, dok ne osmislim nekoliko vlastitih proizvoda, izlaziti na štand. No, sad me ova nagrada potaknula na to, ali i druženje tih naših vrijednih ljudi koji se jako trude oko ponude Samobora, od Poglavarstva, Udruženja obrtnika, svih koji su uključeni, Turističke zajednice, škola... Tako s početkom svibnja planiram biti na tom štandu na Trgu s užom ponudom, a nakon toga ćemo vidjeti hoćemo li ići sa širenjem ponude.

Kruno Solenički

Trešnja koja je spasila Okić

- Otkud ime Trešnja okićka za trgovinu?

- Okićka trešnja je voćna vrsta o kojoj se baš puno ne zna i koja je, prema priči, spasila taj kraj u doba kad su vinogradi oboljeli. Prestalo se trgovati vinima, trsje se moralo posjeći i, da bi prehranili svoje obitelji, ljudi su počeli trgovati voćem. A prvo voće koje dozrijeva na Okiću su trešnje pa su počeli njima trgovati. Transportirali su ih Samoborčekom do Zagreba, vlakom iz Zdenčine u Karlovac i dalje i tako je ona pomogla da se ljudi na neki način prehrane dok vinogradi nisu počeli ponovno roditi. U međuvremenu je ta trešnja postala pomalo zaboravljena voćka, koju sada želimo izvući iz zaborava. Za Okićku trešnju, inače, ne postoje sadnice. Radi se o poludivljoj trešnji koja daje tvrde plodove tamne boje, koja tim proizvodima od nje daje specifičnu tamnocrvenu boju.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (2)

U Svetoj Nedelji osnovana Udruga za očuvanje hrvatske kulturne baštine

Za izvorni svetonedeljski kraluš

Sveta Nedelja se može pohvaliti s još jednom novoosnovanom udrugom na svom području. Jučer je održana osnivačka skupština Udruge za očuvanje hrvatske kulturne baštine Kragulj.

Za predsjednicu je izabrana Đurđica Šikac, koja se već dugi niz godina bavi izradom originalnog svetonedeljskog kraluša. Ona je prva na ovom području pokrenula radionice za izradu kraluša i počela svoje znanje prenositi na mlađe generacije. Za dopredsjednice Udruge Kragulj izabrane su Jasminka Mataušić i Željka Šabarić, tajnica je Ivančica Šabarić, a blagajnica Sandra Starjački.

Cilj udruge je poticanje, razvijanje i unapređivanje kulture i čuvanje etno baštine mjesta i šireg zavičaja. Osim izrade kraluša bavit će se i narodnim vezom, očuvanjem legendi i priča, revitalizacijom starih svetkovina i običaja, poticanjem mladih i djece da se uključe u očuvanje baštine i mnogim drugim. Da ovoj Udruzi predstoji svijetla budućnost pokazuje i odaziv na osnivačku skupštinu, kao i učlanjenje dvadesetak zainteresiranih žena.

S.S.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)

HPD Japetić organizirao planinarsku školu

Za siguran boravak u planini

Hrvatsko planinarsko društvo Japetić organiziralo je tijekom ožujka i travnja ove godine Opću planinarsku školu. Cilj ovog programa bio je polaznicima ponuditi kvalitetnu planinarsku edukaciju za siguran boravak u planinama. Za 20 polaznika škole s područja Samobora predavanja su bila organizirana u prostorijama društva u Starogradskoj ulici, a školu je vodila Ana Šoštarić. Broj polaznika je bio ograničen zbog što kvalitetnijeg rada na terenu, gdje su se odvijale praktične vježbe.

Teme predavanja Opće planinarske škole sastavljene su u skladu s programom Hrvatskog planinarskog saveza i podijeljene u dvije cjeline: teoretski i praktični dio. Tako je edukacijom u devet termina obuhvaćeno 16 različitih predavanja, a tijekom 5 tematskih izleta praktično se primjenjivalo stečeno znanje. Predavanja su pokrila osnove planinarstva, od pripreme i boravka u planinama, meteorologije, pravilne prehrane, zaštite prirode, prve pomoći, pa do specijalističkih grana kao što su orijentacija, alpinizam i speleologija.

Kako bi se smanjili novčani izdaci polaznika, veći dio izleta održavao se u Samoborskom gorju i Žumberku. Zahvaljujući iskusnim predavačima, većinom članovima HPD Japetić, te gostima iz PK Scout i Špiljarskog kluba Samobor, polaznici škole stekli su dovoljno znanja za siguran boravak u planini koja nije uvijek tako pitoma kako se čini.

Završni dvodnevni izlet i ispit održan je na najvišoj planini Hrvatske, Dinari, gdje su na njenim vrletima polaznici pokazali što su sve naučili tijekom mjesec dana intenzivnog učenja i rada. Za uspješan završetak škole primili su diplome HPS-a.

Opća planinarska škola je temelj nakon kojeg se planinari, ukoliko to žele, mogu upisati na neki od specijalističkih tečaja: alpinizma, speleologije, a i preduvjet je za pristup Gorskoj službi spašavanja, odnosno obuci za člana GSS-a.

Darko Dömötörffy

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)

Godišnja skupština Gljivarske udruge Sunčanica – Samobor

Uskoro gljivarijada i u Samoboru!

Prva redovna godišnja skupština Gljivarske udruge Sunčanica - Samobor održana je 26. travnja. Skupštinu je otvorio i vodio predsjednik udruge Božidar Laušin, koji je i podnio godišnji izvještaj za prvu godinu rada udruge.

Od brojnih aktivnosti izdvojio je posjete raznim gljivarijadama, od Umaga, Čakovca, Delnica, Zeline (u organizaciji zagrebačkih gljivarskih društava), do Vrbovskog, Jakovlja (organizacija gljivarskog društva Zet-Zagreb), Našica i Karlovca. Osim zajedničkih druženja, razmjene iskustava i proširivanja znanja o gljivarskom svijetu, udruga je ostvarila i zapažene uspjehe u znanju i branju gljiva te je osvojila nekoliko nagrada. Treća mjesta su osvojena u Vrbovskom i Jakovlju, a prvo mjesto u Našicama, gdje je osvojena i nagrada za najljepšu ubranu gljivu! U Vrbovskom se udruga natjecala i u spremanju gljivarskog kotlića i zauzela 5. mjesto od 12. natjecatelja.

Održana su i dva stručna izleta u Samoborsko gorje i Gorski kotar te jedno stručno predavanje, a Sunčanica je priredila i dvije izložbe gljiva koje je posjetilo više od 2000 ljudi. Javilo se puno interesenta za gljive i gljivarstvo, a time i podosta potencijalnih članova udruge.

Podrška u donaciji i pomoć u radu udruge stigle su, naveo je Laušin, u prvom redu od Grada Samobora, Zagrebačke županije, Hrvatskog mikološko-gljivarskog saveza, Vinogradarsko-vinarske udruge i pojedinaca, članova Sunčanice. Na skupštini je tako prihvaćen i blagajnički izvještaj, obzirom da je prošla godina završena u plusu, a što se plana rada za 2008. tiče, on će biti obilniji i radno i financijski, jer se članstvo povećalo, a planira se organizacija jedne gljivarijade i u Samoboru.

Skupštinu je pozdravio pročelnik za gospodarstvo Željko Radovanić, koji je podržao plan rada i iskazao zadovoljstvo dosadašnjim radom, potom glavni tajnik HMGS Branko Bartolić, te dopredsjednik HMGS i predsjednik Gljivarskog društva Zet-Zagreb Ivan Kočet. Predstavnici svih gljivarskih udruga u Hrvatskoj poslali su pozdrave i zaželjeli uspješan rad Sunčanici.

Budući se već počeo ostvarivati plan rada za 2008. godinu, Sunčanica bilježi nastupe na Smrčkijadama u Umagu i Čakovcu. Naravno, nastavilo se s dobrim rezultatima te je Sunčanici u Umagu pripalo 3. mjesto u konkurenciji čak 28 udruga iz Hrvatske, Slovenije, BiH, Italije i Srbije. Sljedeći nastup je na Marohlinijadi, 3. svibnja u Delnicama.

Inače, za zainteresirane postoji oglasni ormarić udruge (prolaz između Samoborske banke i tržnice), a potreba za češćim okupljanjem članova u prvi plan je gurnula problem prostorija pa se planira najam nekog prikladnog prostora za barem jedno okupljanje mjesečno.

Skupština je nastavljena uz obvezan gljivarski kotlić kulinarskog majstora Rude te sokove, vino, domaće kolače (specijaliteti članica) i nezaobilazne samoborske kremšnite.

S.S.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (2)