Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nikola Prlenda, jedriličar, član posade Croatia One

Kako do 500.000 kuna po sezoni

Nikola Prlenda rođen je u Zagrebu, gdje je do 1990. godine i živio. U Zagrebu završava i cjelokupno formalno obrazovanje - osnovnu i srednju školu te Kineziološki fakultet. Od 1991. godine, kada dolazi u naš grad s roditeljima i dvjema sestrama, živi u Samoboru. Otac mu je porijeklom iz mjesta Podace kraj Makarske, a majka iz Gorskog kotara. Sportskim jedrenjem bavi se već niz godina i naš je predstavnik u Match Race jedrenju. Apsolvent je na poslijediplomskom studiju kineziologije, gdje radi i kao vanjski suradnik za sportove na vodi i skijanje. U Samoboru je zaposlen u turističkoj agenciji Nysa Tours gdje vodi pripreme sportaša na Bjelolasici.

Za one koji manje poznaju jedrenje kao sport recite ukratko što je to Match Race?

Jedrenje je uvijek imalo taj problem kako ga približiti publici, javnosti i znatiželjnicima, jer se sve odvija negdje daleko na moru. Match Race je osmišljen upravo zato da se približi gledateljima, da natjecanje bude dinamično, da bude puno regata u kratkom roku, tokom dana, i da bude blizu obale. Počelo je davno, s organizacijom prestižne regate America's Cupa.

America's Cup je ipak najveće i najprestižnije jedriličarsko natjecanje.

America's Cup je zapravo kraljica Match Race utrki, najjača regata u sustavu Match Racea. Razlika između ta dva natjecanja je što mi u ovom Match Raceu jedrimo uvijek na istim brodovima, dok je u America's Cupu dozvoljeno konstruktorima da se "poigraju" s brodovima i naprave ih tako da bi bili što brži, slično kao u Formuli 1. Naši brodovi moraju biti potpuno jednaki, kako bi se svim jedriličarima osigurali isti uvjeti. To je upravo zato odličan vid natjecanja, jer i nama Hrvatima daje mogućnost da se natječemo sa svjetskom klasom, jer kad bi ovisili o našim brodovima tu ne bi imali puno šansi i to bi nam financijski jako otežavalo sudjelovanje.

America's Cup se održava svakih nekoliko godina. Kakav je sustav u kojem se vi natječete?

Pobjednik svakog America's Cupa bira gdje će se i kada održati sljedeće natjecanje, jer ima dužnost u sljedećih sedam godina organizirati tu utrku. Tu, naravno, gotovo sve ovisi o troškovima, interesima i financijama, a obično ispadne da se America's Cup održi svake treće ili četvrte godine. Naš sustav natjecanja, koji se boduje za svjetsku ISAF ljestvicu, možemo usporediti s onim u ATP tenisu. Regate u Match Raceu imaju svaka svoju težinu i koeficijent po kojem se boduju. U toku dvije godine uzima se osam najboljih rezultata koji se boduju. Dakle, naš ciklus traje dvije godine i treba dosta vremena kako bi natjecatelji napredovali na toj ljestvici i kako bi uopće kao natjecatelji postali interesantni organizatorima neke regate. Naše regate su također ograničene brojem brodova koje priprema organizator, tako da se najčešće natječe 10 ili 12 posada. Zato je teško uopće doći do sudjelovanja na nekom Match Raceu. Mi smo u ovom trenutku, nakon dvije godine natjecanja, došli do 46. mjesta na svjetskoj rang listi, što je bio jedan od većih skokova na ljestvici. Tek sada nam se otvaraju mogućnosti dolaska na velike svjetske regate i borbe s najboljim svjetskim jedriličarima.

Tko čini vaš tim Croatia One i koliko ste dugo zajedno?

Standardnu posadu čine Dario Kliba - skiper, Damir Nakrst - glavno jedro i taktika, Slaven Čelić - trimer, Hrvoje Koštić - pitmen i ja. Temelj posade je svakako Dario Kliba, naš skiper i jedan od najboljih hrvatskih jedriličara. Zajedno smo i studirali na Kineziološkom fakultetu. Njegovi dosadašnji rezultati, treće mjesto u svijetu u klasi Optimist, dva Euro Cupa, kandidacija za Olimpijadu i drugo, dovoljno govore o njegovoj klasi.

Što znači biti dobar skiper?

Dobar skiper u Match Raceu mora znati povlačiti prave poteze, kako bi (slično kao u šahu) tek nakon 4. minute startne procedure ostvario barem pola metra prednosti pred protivnikom, jer statistike pokazuju da u više od 75% utrki tih pola metra razlike donosi i pobjedu na regati. Naravno, to nije pravilo. Ovaj vrhunski sport, baš kao i svaki drugi, traži ogroman trud, zalaganje i rad. Sigurno je da mi još nismo na nivou prvih petnaest posada, jer niti si vremenski, a niti financijski možemo priuštiti sve ono što bi trebalo.

Kako pokrivate troškove treninga i natjecanja i što vam nedostaje za najveće domete?

Nismo jedini sportaši u Hrvatskoj koji imaju velikih problema. Kod nas možda tek svaki peti sportaš ima riješene financijske i ostale poteškoće pa može redovito i pravilno trenirati i natjecati se. Kod nas se radi o vrlo velikim troškovima i novcima, jer je prva najbliža regata u Riminiju, 600 km dalje, a sve ostale su još i dalje. Naša ekipa broji od najmanje 3 pa do 5 osoba za koje treba osigurati troškove putovanja i smještaja, tako da su ti troškovi zaista za nas ogromni. Uz sva moguća snalaženja i "kresanje" troškova, spavanja kod prijatelja i slično, sezona nas košta ipak najmanje 100.000 kuna. Kad bi se sve profesionalno pokrivalo i kako ne bi imali nikakvih briga trebalo bi nam otprilike 500.000 kuna po sezoni. Naravno da bi tu veliku ulogu trebali odigrati i sponzori.

Pomaže li kad se natjecanje organizira "doma"? Povod ovom razgovoru je i vaša pobjeda protiv Petera Gilmourea na posljednjem Match Raceu u Rovinju.

Nama održavanje regate u Hrvatskoj znači jako puno. Ne samo zbog manjih troškova, već i stoga što je to zapravo prilika da za nas čuju ljudi upravo u Hrvatskoj, da saznaju što se u tom jedrenju događa. Ova regata u Hrvatskoj je jedna od 9 najjačih na svijetu i ulazi u World Match Race Cup, kako se od ove godine naziva to natjecanje. Ove godine je zbog priprema za Svjetsko nogometno prvenstvo bilo manje medijske pompe, ali svejedno je to jako svjetsko natjecanje i naša pobjeda nad Gilmourem je svakako odjeknula u tim krugovima.

Tko je Peter Gilmoure u svjetskom jedrenju? S kime biste usporedili njegove sportske domete?

Teško mi je to uspoređivati, mada mislim da je dovoljno reći da je do sada Peter Gilmoure sudjelovao u 5 kampanja America's Cupa te da je osvajao 3 puta svjetsko prvenstvo. U vrhu je svjetskog jedrenja već 20 godina, a već više od godinu dana je i broj 1 i nitko ga ne uspijeva maknuti s vrha. Do sada smo se s njim ogledali četiri puta i sada je rezultat 2:2. Prvi puta pobijedili smo ga prošle godine u Splitu, kada smo se i prvi puta s njime natjecali. Mi smo tada za njega bili potpuni autsajderi. Moram svakako reći da je zaista poseban čovjek koji jako voli Hrvatsku, a ove godine je i cijela njegova posada prišla k nama, pozdravila nas, pitali su nas kako smo i malo smo porazgovarali, što dovoljno govori koliki su sportaši i džentlmeni. Vrlo je pristupačan i konstantno nas je isticao u svojim izjavama za medije, kako bi dao do znanja da i Hrvatska ima veliku posadu koja može puno toga napraviti. Nama je to puno značilo, jer njegove riječi imaju daleko veći značaj od naših, a najveću čast smo doživjeli kada je, otprilike na sredini samog natjecanja ove godine, pozvao Daria i mene da s njime sudjelujemo na jednom natjecanju u Njemačkoj. Nažalost, zbog već unaprijed dogovorenih obaveza sudjelovanja na jednoj regati u Italiji, taj poziv nismo realizirali. Još i danas se pitamo jesmo li pogriješili što nismo otišli s njim u Njemačku.

Vidite li se i u budućnosti kao profesionalni jedriličar ili imate druge planove?

Bez daljnjega želim ostati u profesionalnom jedrenju, a jednog dana želja nam je sudjelovati na America's Cupu i drugim sličnim natjecanjima. Međutim, kod nas je vrlo teško od ovog sporta profesionalno živjeti. Evo, i nakon dobrih rezultata, svatko od nas radi još i drugi posao; ja sa svojim privatnim poslom plaćam bavljenje jedrenjem, a Dario pak isto to radi baveći se dodatno trenerskim poslom u Poreču. Za sada još možemo tako, ali je pitanje što će biti kroz nekoliko godina, jer obaveze su velike.

Idete li i u slobodno vrijeme, kad nema natjecanja, na more?

Naravno. Na moru sam koliko god mi vrijeme i obaveze to dopuštaju. Plovim i kada se ne natječem, ponešto zaradim kao skiper, a uvijek je gušt brodom posjetiti prijatelje ili zaploviti s njima.

Kako gledate na sve veći broj nautičara i brodova u Hrvatskoj? Je li to samo pomodarstvo i što nam to može donijeti?

Mislim da nautički turizam u Hrvatskoj što se tiče prirodnih uvjeta nema granica, jer Hrvatska je obala neprocjenjiva. Obzirom da sam dosta toga vidio, zaista mogu reći kako, pogotovo Europa, ne može nautičarima nešto slično ponuditi, pogotovo što se tiče jedrenja. Vani kad malo jače zapuše svi se moramo sklanjati, natjecanja se otkazuju, a ovdje kod nas se samo malo skrati ili povuče regatno polje iza nekog otočića i može se cijeli dan jedriti. Druga je priča ta što bi Hrvatska tek trebala postati prava pomorska zemlja i na taj način brinuti o našem moru i tom blagu.

Sljedeći cilj?

Nećemo se zadovoljiti prosjekom. Napravit ćemo sve da uđemo u prvih 10 svjetskih posada u jedrenju. Napravio je to Tomislav Bašić i bio je 2 mjeseca sedmi, a onda se cijeli projekt, u koji je bilo uloženo jako puno novaca, "ispuhao". Najveći problem ovog sporta kod nas je zapravo u premaloj medijskoj pozornosti. Mi tu zaista ovisimo o dobroj volji novinara i koliko će nam pozornosti posvetiti. Sramota je da naše domaće novinare gotovo moramo moliti da o nama nešto napišu.

Robert Škiljan

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (2)