Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Antun Dubravko Filipec, gradonačelnik Grada Samobora

Utrli smo put za budućnost

Više od godinu dana čekali smo na razgovor sa samoborskim gradonačelnikom Filipcem, tražeći pravu priliku i povod. Činilo nam se da su Dan grada Samobora i više od godinu dana odrađenog mandata pravi trenutak za jedan sveobuhvatni intervju, a posljednja događanja u gradu i najava izgradnje strateških infrastrukturnih objekata i društvenih sadržaja poklopili su se s gradskim rođendanom. Dakle, tema nije nedostajalo.

Zadnji puta smo razgovarali prošle godine prije izbora. Evo, sada je prošao i Dan grada, završio je jedan manji ciklus unutar predviđenih četiri godine mandata. Najprije da se osvrnemo na netom završenu proslavu Dana grada i svečanu sjednicu Gradskog vijeća. Kako se Samobor ove godine prezentirao na svoj dan?

Već prošlogodišnja proslava Dana grada bila je, čini mi se, pun pogodak. Ne kitim se tuđim perjem - sve je osmišljeno u uredu gradonačelnika, a uz pomoć pročelnika pojedinih odjela najveći dio odradila je voditeljica ureda Danijela Kalafatić. Ove godine k tomu su i policija i Komunalac odradili zbilja ogroman posao. Posebno zahvaljujem pročelniku Radovaniću koji je vodio brigu o našoj gospodarskoj prezentaciji i općenito o događanjima u šatoru, skupa s njegovim postavljanjem. Tako se Samobor pokazao zbilja u pravom svjetlu, što je oduševilo i razdragalo i naše goste. Cijela priredba nastoji istovremeno biti izlog samoborske ponude, od malog gospodarstva, naših mladih umjetnika, obrta i slično. Istovremeno, moram priznati da sam zapravo razočaran stanjem odnosa između centralne vlasti u državi i našega grada - vrlo smo blizu, a zapravo tako daleko. Mislim da Samobor ima istaknuto mjesto u kulturnoj i gospodarskoj ponudi ove zemlje i da zavređuje s te strane bolju valorizaciju. I ove smo godine pozvali visoke goste iz Sabora i Vlade, a njihov nedolazak i neozbiljni upiti prije početka same svečane sjednice govore nešto i o njima samima. Primjerice, mogao se, upravo s njihove strane, bolje iskoristiti dolazak Željka Komšića iz Sarajeva.

Na svečanoj sjednici Gradskog vijeća ove je godine bilo puno gostiju iz Hrvatske, ali i svijeta.

Rezultat je to naših "putešestvija" po inozemstvu, o kojima se puno pisalo i naklapalo u Samoboru. Kroz njih smo, na primjer, isposlovali da nas francuski partneri prihvate za suradnju unutar pet izabranih gradova iz Hrvatske. U Chassieu, našem vjerojatnom budućem gradu-partneru koji se nalazi kraj Lyona, organizira se drugi po veličini gospodarski sajam u Francuskoj i ima gospodarsku zonu veličine 800 ha. Dakle, tamo smo pozvani da besplatno prezentiramo Samobor i Republiku Hrvatsku na neograničenom prostoru, što je i više nego prijateljska gesta, jer već na našem Zagrebačkom velesajmu 1m2 prostora košta i više od 100 eura. Sada je na nama, na našem Poduzetničkom centru, Udruženju obrtnika i ostalima da organiziramo dostojnu prezentaciju. S Mađarima smo u standardno dobrim odnosima, koji se, dapače, mogu jedino poboljšavati na svim planovima. Odnosi s Wirgesom su trenutno, rekao bih, na prekretnici, jer su ih najviše održavali tamburaši koji su sada već stariji ljudi, obzirom da ta suradnja traje već tridesetak godina. Sada se, u doba interneta, očekuju pomaci i ostvarit će se suradnja mladih Wirgesa i škole u Rudama, što je već dogovoreno. Dakle, svi ti ljudi, sve te delegacije boravile su ovih dana u Samoboru i puno je toga učinjeno. O svemu ovome izaći će i neka vrsta promemorije iz koje će se vidjeti da mi naše zadatke i ostvarujemo.

Već se priča da je ovo zadnji Dan grada u jesenskom terminu. Je li to točno?

Da. Nakon svih promjena, pitali smo građane putem njihovih mjesnih odbora što bi oni željeli. Velika većina je odgovorila da se Dan grada vrati u srpanj, za svetu Anu. Za taj datum se vječno spočitavalo da je to vrijeme godišnjih odmora i da tada nema ljudi u Samoboru. Mislim da se ljudi moraju odrediti prema jednom takvom datumu kao što je to dan njihovog grada - hoće li tomu prisustvovati po službenoj dužnosti ili po slobodnoj volji. Već sada, odmah nakon završetka ovogodišnjeg Dana grada, počeli smo razmišljati što ćemo dogodine. Tako mogu odmah reći da ćemo nastojati građane iznenaditi još bogatijom ponudom, a sve u sklopu uređenja tanz-placa na Anindolu i onoga što uz to ide. Ne mogu sada reći hoće li se i koliko ljudi odazvati. Znam da većina ljudi ide na dopuste i godišnje sve više u kolovozu, pa se nadam da će ovoj proslavi 26. srpnja prisustvovati na bilo koji način.

Vratimo se politici. Najčešće vas kritiziraju zbog neispunjenih predizbornih obećanja. Nakon godinu i nešto mjeseci na čelu Samobora, kako možete prokomentirati onaj vaš letak "3 x 25%"?

Svakako ne bih htio doživjeti sudbinu mađarskog premijera, čiji se slučaj pretvorio u mađarski sindrom. Što se tiče obećanja političara, naravno da se nijedan od njih ne može u kunu ili postotak odrediti prema biračima, već nastoji obećati moguće. Kad govorimo o obećanjima stranaka, ovih stranaka koje od zadnjih izbora upravljaju Samoborom, moram reći da smo ostvarili i napravili ono što je u međustranačkim pregovorima i dogovoreno. Neke stvari su napravljene sa zakašnjenjem, što je uvelike bilo uvjetovano stanjem u gradskim poduzećima i općim stanjem na tržištu usluga. Kad govorimo o prijevozu, uveli smo olakšice za prijevoz i to ne 25%, nego 27%. Naravno da se te olakšice ne odnose na sve kategorije građana, nego na studente, đake, starije osobe, invalide... Neke od tih povlastica nastojimo ostvariti i za različite udruge koje djeluju u našoj lokalnoj samoupravi i koje rade u naše ime. Kamen smutnje je bio i odvoz smeća. Trebalo je najprije napraviti neke promjene unutar samog Komunalca. Stanje u Komunalcu još uvijek nije idealno, jer smo imali jako dobrih ideja, ali nisu sve realizirane. Od 1. siječnja počinje drugi način obračuna i drugačiji način zbrinjavanja kućnog otpada, što ide prema onom našem cilju da se ekološki svjesni građani nagrađuju i manjom cijenom odvoza otpada.

Nisu li, obzirom na datum početka novog načina obračuna i odvoza otpada, građani premalo s time upoznati? O tome se u javnosti nije puno govorilo.

Cijela procedura, koja zahtijeva brojne izračune i projekcije, je dugo trajala unutar Poglavarstva i samog Komunalca. Prosječno će građane odvoz smeća po novom obračunu koštati oko 20% manje nego do sada. Kada se s takvim izračunom suglasi i Udruga potrošača, što nas traži i zakon, novim načinom odvoza i obračuna bit će postepeno zahvaćani dijelovi grada, od centra pa nadalje, dok se ne obuhvati cijeli grad.

Nedavno se saznalo i da Antun Bišćan odlazi s mjesta direktora Komunalca.

Što se tiče direktora Antuna Bišćana, prvo bih mu se zahvalio, jer je došao u Komunalac u jednom vrlo delikatnom trenutku, među delikatne odnose, ali je krenuo u pravom smjeru. Promjene možda ne idu i ne događaju se onom brzinom kojom bi mi htjeli da idu, ali Komunalac danas posluje pozitivno i gubici se više ne akumuliraju. Osim toga, Komunalac je u ovom zadnjem periodu odradio puno više zadataka, jer napravljena je priključna cesta za Smerovišće i cesta u Otruševcu. Dakle, radi se puno više, a smanjeni su prekovremeni sati i sati bolovanja zaposlenika, koje zapravo nitko nije mogao platiti. Jer, budimo pošteni, firma sa 183 zaposlena ne može kompenzirati 25.000 sati bolovanja. Pogotovo one vrste kad se radnik na bolovanju uhvati kako igra nogomet. Dobro, možda je to bilo na preporuku liječnika... Nadalje, zadovoljan sam s idejama i stupnjem realizacije nove upravne zgrade, a Sajmište i Tržnica dobro posluju. Pozitivne ideje direktora Bišćana svakako će se iskoristiti kroz novo vodstvo Komunalca, od kojeg ćemo zahtijevati da bude još efikasnije u ostvarivanju zadanih ciljeva. Osobno sam tražio direktora Bišćana da ostane do kraja ove godine kao direktor poduzeća, a možda će se i nakon odlaska s direktorske funkcije htjeti uključiti u neki od projekata koje je pokrenuo u Komunalcu. Također mislim da je jako važno da Grad Samobor unutar Komunalca dobije neku vrstu ureda za izgradnju grada. Komunalac se mora razvijati zajedno s gradom, njegove djelatnosti se moraju diferencirati, što mora biti praćeno i ljudskim potencijalima, odgovornim ljudima za pojedine segmente djelovanja. Grad je tu da Komunalcu da podršku na svim tim razinama.

Konačno smo pred donošenjem novoga GUP-a. Bez obzira na komentare i mišljenja građani ipak mogu odahnuti, jer on više ne dopušta višestambenu komercijalnu gradnju na obroncima Giznika, Stražnika, Anindola i u centru Grada.

Svi jako volimo naglašavati i pričati o tome kako volimo ovaj grad, filozofiramo o domoljublju i ljubavi prema rodnom gradu, a sve to prestaje u onom trenutku kada se počne raditi o privatnim interesima ili o vlastitom džepu. Jer, kad se radi o gradnji, Samobor je postao jedno od onih mjesta za koje je, što se tiče atraktivnosti u smislu življenja, interes jako velik. Čak smo, po nekim istraživanjima, drugi na toj ljestvici atraktivnosti u Hrvatskoj. S gradnjom željeznice ta atraktivnost će se još i povećati. Zemlja se u Samoboru dobro prodaje i svi nastoje zaraditi, a teško je uskladiti interese nečijeg džepa i one vizure grada koju bi mi htjeli da nam u jednom dijelu ostane. Zato je trebalo odrediti područja u kojima će se živjeti, kao i ona u kojima će se raditi. Naravno, tu uvijek netko bude zakinut, na bilo koji način, jer nije isto prolazi li po tvojem zemljištu samo cesta ili će se na istom moći i graditi. No, vodili smo se prije svega urbanističkim uvjetima i zakonitostima, dakle struka je rekla svoje. Kako se i struka sama ponekad teško dogovori, jer različiti arhitekti i stručnjaci predlažu različita rješenja, svoje je rekla i politika.

Konkretno, hoće li se više moći ponoviti, sa svim važećim dozvolama, gradnja tipa one zgrade bačvastog krova na Gizniku ili sličnih u Samoboru?

Ne. Mislim da će i samog g. Pavlovića, koji je to izgradio i koji hoće u takvoj kući živjeti u Samoboru, jednog dana biti sram zbog toga. Ponavljam još jednom da takva izgradnja više neće biti moguća, jer ćemo mi preuzeti izdavanje građevinskih dozvola, a to je u vezi s ovlaštenjima koje Samobor dobija kao veliki grad. Nama se sada, kao i nekima drugima, događa ono najgore - mi sami odredimo što želimo i odradimo velik dio posla, a onda centralna vlast i državne institucije ne odrade svoj dio. S time su povezane i druge stvari, jer mi smo voljni, kada dobijemo status "velikoga grada", preuzeti i zdravstvo i školstvo i druge važne segmente, ali se tu država mora financijski izjasniti. Tamo gdje je Grad barem i djelomično preuzeo brigu, gdje nije sve ostalo na državnim ili županijskim jaslama, poput osnovnog školstva, osjeća se napredak.

Javnost su poprilično uzburkala tri buduća velika projekta koji se u skoroj budućnosti planiraju graditi u Samoboru: povratak Samoborčeka i pruge, obnova Šmidhena i projekt novog kompleksa na Trgu Matice hrvatske. Što sve to za Samobor znači?

Ne treba se daleko penjati; popnite se samo na vrh nove sportske dvorane koja se gradi, okrenite se oko sebe za 360 stupnjeva, i, ako znate što se u Samoboru događa i planira, lako ćete steći buduću sliku Samobora, vidjet ćete kud Samobor ide, kuda želi ići. Samobor se počeo širiti od Gornjeg kraja, spustio se na plac, a širi se na mjesto budućeg kolodvora, nove sportske dvorane i drugih objekata koji će se tamo graditi. A kad se tih nekoliko projekata završi, mi smo Samoboru i za danas i za budućnost utrli put, dali smo mu karakter, udarili smo mu pečat, napravili smo nešto u što smo vjerovali da možemo napraviti, nešto s čime se možemo dičiti. U našoj viziji Samobor treba biti grad kulture, gospodarstva i tradicije i takvim ga želimo napraviti. Posebnu važnost tu ima tradicija, ta stara gradska, urbana jezgra i njezina arhitektura koja bi trebala oblikovati i naš karakter i karaktere budućih generacija. Moramo biti svjesni toga što nasljeđujemo. Što se tiče gospodarstva, ono je u Samoboru ponovno postalo atraktivno. I dalje će se graditi hale i upravne zgrade, ali u točno određenim zonama. I neke sadašnje djelatnosti morat će se seliti iz samog centra - i zbog razvoja samih tehnologija, ali i zbog nemogućnosti koegzistencije gospodarstva i stanovanja u gradskoj jezgri. Mješovita zona pak omogućuje upravo to: "tihe" obrte, servise i uslužnu djelatnost uz kuće za stanovanje. Za sve ostalo tu je gospodarska zona. Upravo sve to predviđeno je novim GUP-om, jer sada su pravila građenja u Gradu Samoboru definirana. Vjerujem da će i dalje biti pokušaja makinacija, jer toga će uvijek biti, ali dobili smo pravila igre koja su vrlo važna za sve građane. Sada još treba probuditi i pobuditi savjest i građana i budućih ulagača. Moram ovom prilikom naglasiti da je lavovski dio posla oko novog GUP-a odradilo povjerenstvo na čelu s Brankom Adamekom, kojima zahvaljujem.

Građani se posebno uzbuđuju oko gradnje na mjestu sadašnjeg kina i njegovog okoliša, gdje bi se gradio kompleks zgrada za društvene sadržaje. Tu bi se po prvi puta koristio princip javno-privatnog partnerstva, gdje, u ovom slučaju, grad daje prostor, a privatni partner kapital kojim se financira izgradnja od koje bi svi trebali imati koristi. Dakle, građani su skeptični, jer sumnjaju da će se na zelenim površinama graditi komercijalni stanovi.

Znam, no na tom mjestu zaista neće nastati nikakvo novo Južno naselje. Ni govora. No, ako se želimo razvijati, i kulturi moramo dati mjesta. Samobor ima nove, veće potrebe. Tu je i kino, koje ne želimo izgubiti, ali najvažnija nam je jedna multifunkcionalna i koncertna dvorana u kojoj bi se održavale priredbe, a koju sada nemamo. A nemamo niti novaca za njenu gradnju. No, zato možemo ići na javni natječaj u kojem ćemo ponuditi zainteresiranim ulagačima da nam na tom prostoru naprave kino, dvoranu i ono što nam je potrebno, a ostalo može biti za tržište. To se odnosi na prostor "stare ambulante", današnjeg Hrvatskog doma i na parkiralište. Dakle, mi moramo osmisliti sadržaj koji će zainteresirati investitora, a da dobijemo koncertnu i kino dvoranu, galeriju i slično. Natječaj i uvjeti će biti javni, pa ćemo vidjeti.

Grad je kupio i dva relativno velika objekta: stari Allnochov dvorac i bivšu SAMU. Kako procjenjujete te poslovne poteze i koliko je to isplativo za Grad? Tko će te objekte održavati?

Allnochov dvorac, koji sada koristi Samoborski muzej, do sada nije ni mogao biti dio kulturne ponude grada, jer je to više ličilo na štalu, a zapravo bi se iznenadili kako su to lijepi prostori. Najprije smo Allnochov dvorac namjeravali dati mladima na korištenje, za njihove potrebe. No, u međuvremenu se pružila prilika da kupimo i bivšu SAMU, a k tomu je Allnochova zgrada ipak i jedno povijesno zdanje. Tako je zapravo na kraju planirano da obje knjižnice, dječju i odraslu, premjestimo u SAMU, u prostoru atomskog skloništa koncentrirat će se arhiv Grada Samobora i dio državnog arhiva, a na katu bivše robne kuće, na otprilike 600 m2, bit će prostor za mlade i udruge mladih. To nam se činilo nekako primjerenijim, prvenstveno za mlade. Naravno da je to sve vezano i uz troškove, da loša arhitektura i gradnja trebaju izmjene i to nam tek predstoji. Za Allnochov dvorac, obzirom da u proračunu zasad više nema novaca za njegovu obnovu, tražimo partnera koji bi ga uzeo u najam, prvenstveno nešto iz područja obrazovanja. Obavljeno je nekoliko razgovora i sve opcije su otvorene.

Otvara se i pitanje samoborske vojarne...

Cijelo vrijeme govorimo kako želimo da Samobor bude i grad kulture i da mu u tom smislu želimo udariti pečat. Tako smo, između ostaloga, u pregovorima i s Katoličkim sveučilištem u Zagrebu, a ujedno lobiramo i kod državnih institucija koje su za to ovlaštene i koje će sudjelovati u odlučivanju sudbine sadašnje samoborske vojarne, za ideju da na tom mjestu osnujemo sveučilište. Pratimo što se događa s takvim objektima i u drugim hrvatskim gradovima. Na kraju krajeva, nama je važno da se to dogodi, da Samobor dobije sveučilište. Prema našoj zamisli na tom sveučilišu slušale bi se discipline kao što su fizika, kemija, mikrobiologija, medicina i slične, a sveučilište bi pod upravom Katoličkog sveučilišta, koje se danas nalazi u bivšoj vojarni u Ilici, imalo status kao i sva druga sveučilišta u Hrvatskoj. Još kad se obnovi Šmidhen, Samobor će postati vrijedan toga da se tu skrene s autoceste i svakako posjeti.

Dotaknuli ste se i Šmidhena...

Šmidhen je bio zapravo tako daleko... Ipak, moj zamjenik Tomislav Masten, koji se puno vremena bavio Šmidhenom, uspio je konačno raspetljati dugogodišnju zavrzlamu oko vlasničkih odnosa. Prva prezentacija o budućoj viziji Šmidhena predstavljena je upravo za Dan grada. Mi ne možemo i ne trebamo govoriti u ime investitora, pa se planira i druga prezentacija o obnovi kompleksa, na kojoj će se javno predstaviti i neki detalji. Izgradnja i obnova ovog kompleksa je ogromna šansa za Samobor, jer bi, prema dosada viđenom, trebao nadmašiti sve slične komplekse ne samo u našem susjedstvu, nego i šire. A tada bi Samobor trebao postati prava meta za sve naše goste koji putuju na more ili su na drugi način u tranzitu našom zemljom. Dakle, imali bi svakako razloga skrenuti u Samobor, jer isplatilo bi se vidjeti i Šmidhen.

Malo se stišala bura oko čuvene obilaznice. Što se sada događa s tim projektom, u kojoj je fazi?

Kamionska obilaznica zaživjet će sredinom sljedeće godine. Gradimo dionicu do Otruševca i imamo sve dozvole. Na proljeće nas čeka dio koji pripada Županijskim cestama, a to je rekonstrukcija križanja u visini Ludvića, skretanje s ceste za Smerovišće prema Dubravi i prema serpentinama, koji dalje vodi do Otruševca. Dakle, premostit ćemo Ludvić, rekonstruirati to križanje i otprilike u kasno proljeće stižemo do županijskih cesta.

Što je s onim problematičnim dijelom - Mala i Velika Jazbina i Lug?

Tu se već osjeća politika. Jer, kad se dođe na županijsku cestu, gdje županija određuje režim prometa, mi ne možemo razgovarati, a ja sigurno više i neću o tome razgovarati, hoćemo li mi to ili nećemo napraviti. Mi ćemo svoje napraviti. O tome se govori godinama i mi ćemo to konačno izvesti. O onom drugom dijelu, tu možemo razgovarati o tome hoćemo li to raditi zajedno ili ćemo to prepustiti županiji. Prema tome, izjava župana koji je kazao da to nije njegov problem ne stoji, jer to je apsolutno samo njegov problem. Može to postati samoborski problem, ako se oko toga usuglasimo. Ono što mi u Samoboru ne možemo napraviti je to da zaštitimo koridore, ekološke koridore. To možemo napraviti u Jazbini, ali u Samoboru, nažalost, ne možemo. K tome, stvar je i dobrog odgoja da se pokaže građanska solidarnost, jer mnogi su se naši sugrađani, kao i ja, rodili uz cestu i trpe ju cijelog života, i cestu i pripadajući promet. Seoski mir i idilu pronalazit ćemo negdje drugdje, a ne više na ovom mjestu, jer ono je postalo sastavni dio Grada Samobora. Dakle, možemo razgovarati samo o tome da dalje zajednički radimo, jer najgore je takvu gradnju opstruirati, tužiti se po sudovima, pa se tu onda uključe i oni koji su tu gradnju i započeli - a to je politikantstvo. Želimo li pomoći ljudima kojih se ova obilaznica neposredno tiče, tada treba poštivati pravila igre i napraviti vrhunski izvedene zaštitne mjere, od koridora za pješake, zvučne zaštite i svega ostaloga što može olakšati život građana uz takvu prometnicu. Još jednom ponavljam, to se sve može napraviti i na tom spornom koridoru, a u samom Samoboru, u centru, nažalost, ne.

Vaša omiljena tema je i parkiranje u Samoboru. Stupići su napravljeni, stigao je i pauk, nova regulacija i cijene na prakiralištima... Što dalje?

Sljedeće godine očekuje nas rekonstrukcija parkirališta Komunalca na Sajmištu. Sajmište se u tom smislu mora urediti. Sve predradnje su gotove, jedino još nije raspisan natječaj. Dakle, i tomu će se na proljeće prionuti, a onda ćemo imati još jedno uređeno parkiralište.

Nije to parkiralište baš u centru...

Nije baš u centru, ali je važno parkiralište. U samom Samoboru, u centru, u Starogradskoj 15, htjeli smo iznajmiti dvorište da smanjimo nered parkiranja u tom dijelu grada. No, želje vlasnice tog dvorišta koje smo htjeli preurediti za parkiralište nadilaze naše financijske mogućnosti. Mi bi tamo trebali uložiti jako puno novaca i naša ponuda je u okviru onoga što si mi možemo priuštiti. Ta ponuda stoji i dalje i prepiska još uvijek traje. Tamo bi se moglo napraviti četrdesetak ili pedesetak parkirališnih mjesta, čime bi olabavili pritisak na sam centar.

Već smo govorili o Trgu Matice hrvatske i potpuno novom rješenju, a uz to novo rješenje ide i podzemno parkiralište. Također, planira se i izgradnja, možda i najviše zgrade u Samoboru, na starom autobusnom kolodvoru, gdje se također planira podzemno parkiralište.

Tu se kao problem postavlja pitanje vlasništva...

Točno. Tu smo u pregovorima s Gradom Zagrebom, koji malo krenu pa stanu, jer neke stvari treba raščistiti. U tim pregovorima želimo steći poziciju, doći do razine da možemo argumentirati ono što nudimo ili tražimo, a i gradonačelniku Bandiću smo rekli da je nama gotovo svejedno tko će graditi, jer želimo da se budući autobusni kolodvor izgradi. Njegova gradnja trebala bi početi na proljeće sljedeće godine, a tada će se nametnuti i pitanje izgradnje ovog parkirališta u samom centru grada.

Vratimo se malo politici. Kakvo je stanje među koalicijskim partnerima? Mnogi građani bili su skeptični oko koalicije HNS-HSLS-HDZ, a neki pak birači tvrde da su iznevjereni...

Ništa se kod mene promijenilo nije u političkom smislu od mojeg prošlog mandata, kada sam bio nezavisni kandidat i volonter, do danas. Imao sam tu sreću da sam bio gradonačelnik u, nazovimo ih tako, najsretnijim momentima naše države, kada se dobivao rat, pa ovakvih stvari koje danas opterećuju političku scenu Hrvatske nije ni bilo. Tek danas se saznaje o mnogim krađama i prisvajanjima za vrijeme rata, no, to je druga priča. Danas mogu reći da je moja odluka, kao potencijalnog mandatara na prošlim izborima, o pregovorima s HDZ-om, bila prava. Bivši samoborski HDZ dosta je opteretio našu lokalnu političku scenu i tada se nije moglo u zajedništvo, u bilo kakvu koaliciju. Sada, nakon godinu i pol dana, treba naglasiti da, barem za sada, nije bilo disonantnih tonova. Možda zvuči previše idilično, ali činjenica je da se tu okupila jedna mlada ekipa, a ja sam tu najstariji, koja radi zaista dobro i odgovorno. Za sada još nismo došli u situaciju da idemo preispitivati svoje stranačke odluke ili osnovna načela odluke o ovoj suradnji stranaka u sadašnjoj vlasti.

Ne mogu ne pitati o posljednjem "skandalu", koji se plasirao upravo uoči Dana grada, a radi se o članku i naslovnici u jednom samoborskom glasilu, gdje vam se imputira veza s voditeljicom ureda gradonačelnika Danielom Kalafatić. Kakav je vaš stav o svemu tome?

Cijela priča ima dublju i dužu povijest. To nastojanje od strane dotičnog glasila da me se diskreditira na bilo koji način traje već duže vremena. Kada se nije mogla diskreditirati politika stranke i koalicije, probalo se onda diskreditirati mene osobno i sve se to već duže vremena provlači kroz medije. Tako se u proljeće u istom glasilu objavilo da imam nekakav sudski spor i još koješta. I ja sam ljudsko biće od krvi i mesa i imam privatni sudski spor, kao što ga u ovoj državi ima, iz različitih razloga, mnogo građana, ali ne mislim da je to posebno spomena vrijedno. Međutim, mene se uporno u tom glasilu pokušava diskreditirati kao osobu, primjerice, hipotetičkim pitanjima vijećnicima, a ovaj članak o toj navodnoj vezi je toliko bespredmetan da se tu nema što komentirati. Ne kanim mijenjati svoje navike, a niti suradnike, jer oni su moj svjestan odabir, a mislim da radimo i funkcioniramo jako dobro. Tu su i gradski vijećnici, koji uvijek mogu potegnuti pitanje povjerenja gradonačelniku. No, čuvajući dignitet obitelji Kalafatić, a i svoje obitelji, želim iskazati svoje žaljenje što je moj politički angažman njima izazvao neugodnosti. Svjestan sam da se je teško "oprati" od takvih napisa, no i to je dio politike, bolje rečeno politikantstva društveno marginalnih osoba.

Želio bih da građani i mediji prvenstveno ocjenjuju moj rad i ono što je u gradu napravljeno, jer to je ono što trajno ostaje.

Robert Škiljan

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (31)