Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Naš sugrađanin Nikica Vuković priključio se časnoj skupini onih ljudi koji su dali krv više od 100 puta

A – negativan, a posve pozitivan

U dvorani stare Gradske vijećnice u Zagrebu 25. listopada 2006. godine dodijeljena su odličja darivateljima krvi koji su tijekom života krv darovali sto i više puta. Među 150 humanih odličnika iz cijele Hrvatske bio je i Nikica Vuković, jedini Samoborac koji je tog dana s ponosom primio zasluženo visoko odlikovanje reda Danice hrvatske, koje dodjeljuje predsjednik Republike Hrvatske.

Nikica Vuković Samoborac je iz Gornjeg kraja. Jedno je vrijeme živio u Žumberačkoj ulici, a kada je mirovina zakucala na vrata kupio je s obitelji kuću u Perkovčevoj, gdje danas umirovljeničke dane provodi sa suprugom Emilijom i uživa u druženju s unucima Tinom i Lucijom.

Kad nije zauzet unucima koristi svaki trenutak za radove u Gornjem kraju, u svom vinogradu i voćnjaku. Nikica je i aktivan član udruge vinogradara, a pune 42 godine je svirao prvi bas u Gradskoj glazbi Samobora. Taj strojobravar s majstorskim ispitom i dugogodišnji poslovođa na održavanju u Veterini, pogonu biše Plive u Samoboru, krv je počeo davati još dok je 1963. godine bio u vojsci u Somboru, gdje su nakon jedne nes(p)retne eksplozije mine bili ranjeni ljudi za koje je tražena baš određena krvna grupa i tu je sa svojom A – negativnom krvnom grupom uskočio Nikica.

Poslije vojske zaposlio se u Plivi, gdje je, kako kaže, bilo jako puno davatelja krvi, te je od tada postao redoviti davatelj, što znači da je krv davao tri do četiri puta godišnje. Tako je bilo sve do ožujka ove, 2006. godine, kada je Nikica krv dao posljednji put. Naime, više ne može davati krv niti zbog dobnog ograničenja koje za davatelje iznosi 65 godina života, a u to vrijeme je i završio na operaciji kuka.

Što vas je najviše motiviralo na davanje krvi?

Odgajan sam u uvjerenju da treba pomagati drugima i napraviti neko dobro djelo u životu. Jer, bilo je ljudi koje je motiviralo to što su dobivali dva dana slobodno, no ja dajem krv i zadnjih 15 godina kada više takve pogodnosti u Hrvatskoj nema. Uvijek sam smatrao da je potrebno i važno dati krv.

Zadnjih destak godina raširen je i strah od zaraza prilikom davanja ili primanja krvi. Jeste li se kad bojali?

Da, ima ljudi koji kažu da se boje zaraze, međutim, takvo što je kod nas nemoguće, jer su sve igle sterilizirane i nove. Postoji jedino obrnuta, i to minimalna, mogućnost da onaj koji daje krv ima zaraženu krv. No, i to bi trebalo biti nemoguće, jer se svačija krv testira prije nego se nekomu daje.

Jeste li vi kada primili nečiju krv?

Ne, nikad mi nije trebalo. Čak ni sad, kad sam imao operaciju na kuku – rekao nam je skromni Nikica, a u očima mu se mogla vidjeti ona iskra života koja nikad ne umire, jer zna da je davanje puno važnije od primanja.

N.K.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (3)