Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Zoran Rudeš dobio veliko priznanje za inovacije u gospodarstvu

Zlatna kuna doselila u Samobor

Zlatna kuna je priznanje za doprinose u gospodarstvu koje se dodjeljuje već trinaestu godinu zaredom u nekoliko kategorija. Uz nagrade za uspješne tvrtke, banke, osiguravajuća društva, životno djelo, kao i ustanovljavanja znakova Izvorno hrvatsko i Hrvatska kvaliteta, svake godine se dodjeljuje cijenjeno i važno priznanje za Inovaciju godine. Ove godine, 20. veljače, ta je Zlatna kuna dodijeljena Zoranu Rudešu za dijetetski proizvod Broccolin. U opisu te nagrade se kaže: "Zlatnom kunom za inovaciju nagrađuju se pojedinci čija je inovativnost bila jedan od osnovnih čimbenika njihova uspjeha na globalnom tržištu. Upravo se poticanjem inovativnog rada mogu i moraju pronaći proizvodi – ono što hrvatskom gospodarstvu u ovom trenutku najviše nedostaje."

Nagrađeni Zoran Rudeš rođen je 2. veljače 1942. u Zagrebu, gdje se školovao i diplomirao na Tehnološkom fakultetu te stekao zvanje diplomiranog inženjera kemijske tehnologije. Bavio se primjenom repromaterijala u procesima kemijske industrije i održavanjem tehnoloških postrojenja u gotovo svim granama prerađivačke i kemijske industrije širom bivše Jugoslavije kao zaposlenik tvrtki Kemoboja i Kemikalija. Tadašnje gospodarske prilike i male mogućnosti uvoza iz konvertibilnog područja usmjerile su ga na pronalaženje odgovarajućih zamjena za uvoz repromaterijala, poglavito dok je bio predstavnik tvrtke Kemikalija u ondašnjoj Čehoslovačkoj.

Nakon gašenja tvrtke devedesetih godina okreće se vlastitom znanju i iskustvu. Osniva obiteljsko poduzeće Pond d.o.o. i pokreće postupak vakuumskog sušenja povrtnica i ostalog bilja kao najzdravijeg i najjeftinijeg postupka trajnog očuvanja i konzerviranja svih sastojaka. Zoran Rudeš je prvi put u svijetu primijenio takav oblik prerade i zaštitio ga patentom. Među ostalim proizvodima tvrtke Pond na tržištu je i najpoznatiji dijetetski pripravak Broccolin. Proizvodni program tvrtke smješten je u Samoboru kako bi prerada bila što bliže isporučiteljima svježe sirovine. Otišli smo u Pond da nam Zoran Rudeš prokomentira još jednu od svojih nagrada, ovu najnoviju.

U posljednjih nekoliko godina često primate nagrade.

Prošla godina je bila puna nagrada. No, to vam je tako. Kad stvorite neki proizvod ili inovaciju, on treba neko vrijeme "inkubacije" dok ga ljudi ne prepoznaju i dok ga vi sami ne uspijete prezentirati. Onda, u jednom trenutku, naglo izbije do javnosti i prepoznatljivosti. Ta prepoznatljivost može biti ponekad loša i razočaravjuća za onoga tko je radio na tome. Meni se potrefilo da su moj proizvod prepoznali gotovo svi za koje sam i želio da ga prepoznaju. Dakle, ponajprije razne velike inovatorske izložbe na kojima se vrednuje takav jedan proizvod. Tako sam dobio nagrade na izložbama u Pittsburgu i Londonu.

Kakav je značaj i težina ove najveće domaće nagrade?

Hrvatska gospodarska komora moj proizvod nije vrednovala kao inovaciju, već su me nagradili za posljedicu inovacije – za ono što se s mojom inovacijom dogodilo u gospodarskom smislu. Njih je prvenstveno zanimala inovacija koje je zaživjela u gospodarskom i komercijalnom smislu, u smislu njene upotrebljivosti. Zato sam ja, moram reći s pravom, dobio tu Zlatnu kunu. Jer, imam dojam da jednom priznata inovacija u inovatoru stvara osjećaj da sada netko iz društva ili pojedini segmenti društva trebaju tu valorizaciju podržati na način da oni potpuno preuzmu ili barem dobrim dijelom realizaciju i komercijalizaciju tog projekta.

Nije li većina inovatora u pravilu nesklona preuzimanju financijskih rizika koje nosi poduzetništvo?

Istina. Jedno je nešto smisliti, a nešto posve drugo to u praksi realizirati. Pretvoriti nešto u proizvod svakodnevne ili bilo koje upotrebe ide po jednoj posebnoj logici i zakonitostima. Inovatori uglavnom nisu ujedno i dobri menadžeri.

Niste li vi onda izuzetak, inovator koji ima i gospodarsku i poduzetničku crtu?

Nažalost, jesam. Žalosno stoga jer vjerujem da ima puno dobrih izuma i inovacija gdje inovator uzaludno očekuje da će netko nešto pogurati i preuzeti troškove. Ja sam došao iz gospodarstva i znam kako je teško stvoriti proizvod.

Postoje li kod nas agencije koje preuzimaju "tržišno iskoristive" patente?

U Americi, a i drugdje, takve agencije postoje. Kad vani dobijete nagradu odmah vas počnu salijetati agenti i prvo vam, dok ste još u euforiji, patent žele potpuno otkupiti. Ponekad je i to bolje nego ostati ni na čemu. Tako završava mnogo dobrih patenata.

Dokle ste stigli u osvajanju američkog tržišta?

Registracija ovakvog proizvoda za područje SAD-a je više nego mukotrpna. Evo, sada se, nakon godinu dana od kada smo započeli postupak registracije, polako pomičemo naprijed. Pred vratima smo da dobijemo registraciju čuvene FDA (Food and drugs administration). Gotovo je izvjesno da će Broccolin uspjeti na američkom tržištu, ali ne biste vjerovali koliko je točna ona: mala zemlja – mali izgledi.

Na čemu Amerikanci najviše inzistiraju?

Na garancijama kvalitete i održanju stabilnosti te kvalitete. Niti jedna pošiljka robe ne smije biti van propisanih standarda. Jer, s ovakvom vrstom proizvoda nemate pravo na popravni.

Kako je s kapacitetima?

To mi je trenutno zadnja briga. Princip proizvodnje i standard proizvodnje su najbitniji, a kad vam netko dođe s narudžbom koja traži da povećate proizvodnju za to vam je dovoljno da znate tablicu množenja.

Koja je vaša poruka inovatorima i gospodarstvenicima?

Ova nagrada dodijeljena upravo meni, inovatoru koji je sve sam učinio da inovacija zaživi, možda je jedan poziv mladim hrvatskim inovatorima u poduzetništvu, koje možda i jest naporno i riskantno, ali se na kraju isplati. Jer, sve možete, ako stalno o tome mislite.

Nenad Kobasić

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)