Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Anamarija Fofonjka, jedna od najperspektivnijih hrvatskih rukometašica

Rukomet protiv matematike i fizike

Anamarija Fofonjka rođena je 1990. godine u Požegi. Učenica je 1. razreda Gimnazije A.G. Matoša u Samoboru. Rukometom se počela baviti još u Orahovici, a ozbiljnije počinje trenirati tek dolaskom u Samobor.

Baviš li se još kakvim aktivnostima izvan škole osim rukometom?

Svakodnevni treninzi, uz školu, ne ostavljaju mi puno slobodnog vremena za bavljenje još i nekim drugim aktivnostima, tako da je rukomet na prvom mjestu. Rukomet mi je vrlo važan, volim igrati i trenirati i nikad ne izostajem s treninga.

Popularnost muškog rukometa je posljednjih godina velika. Što je sa ženskim rukometom? Je li i on tako popularan?

Počela sam se baviti rukometom i prije njegove ovako velike popularnosti. Uslijed odličnih rezultata muške reprezentacije i naših klubova puno roditelja u zadnje vrijeme upisuje svoju djecu upravo na rukomet. Mislim da je to dobro, jer važno je u sportu imati mlade snage.

Kakvo je stanje u samoborskom rukometu? Gdje se sve natječu naše ženske ekipe?

Seniorke se natječu u II. hrvatskoj ligi - sjever, a mi kadetkinje igramo u državnoj i županijskoj ligi. Seniorke, za koje i ja nastupam kad nam se utakmice ne preklapaju, su sezonu završile na 8. mjestu ljestvice, a sezona za kadetkinje još nije gotova, utakmice se još igraju.

U čemu je tajna uspjeha muškog rukometa?

Izgleda da se kod njih poklopilo nekoliko stvari. Dogodilo se da je uz starije, dobre i iskusne igrače, izrasla i perspektivna generacija mlađih igrača, koji uz dobro vođenje ostavaruju vrlo dobre rezultate. Ne mogu procjenjivati kako je u ženskom rukometu, ali mislim da se i kod nas stvara jedna dobra generacija.

Kako usklađuješ školu i zahtjevne treninge i utakmice? Ima li u tvojoj školi još ovakvih primjera?

U razredu se jedino ja bavim sportom na ovako intenzivan način, iako u samoj školi ima još takvih primjera. Ponekad je teško, jer nemaju baš svi profesori razumijevanja za moje obaveze u rukometu. Možda će sada biti lakše, jer je i naša Gimnazija, rukometna ekipa, prošla na županijskom natjecanju. Uspjeh je tim veći, jer mi i nemamo dvoranu, trenirali smo vani.

Sportska dvorana se tek gradi...

Rečeno je da bi ova dvorana koja se gradi trebala biti gotova kroz dvije ili tri godine, ali nisam sigurna da će tako i biti i da ću ja tada još polaziti ovu školu. Nekako mi se čini da to ide presporo.

Kakve ambicije imaš u sportu i životu inače? Hoćeš li se posve posvetiti rukometu?

Možda je još malo rano o tome govoriti. Voljela bih se posvetiti rukometu, jer me to zabavlja i volim igrati. No, kako sada stvari stoje, planiram ići i na fakultet. Volim i matematiku i fiziku, tu sam dobra i bila sam treća na državnom natjecanju, a to bih htjela i studirati. Još imam vremena do takve važne odluke i nadam se da neću morati birati između sporta i zahtjevnog fakulteta. Bilo bi mi teško napustiti rukomet.

Pomaže li ti uspjeh u sportu u ljubavnom životu? Kaj vele dečki?

Nemam puno vremena za izlaske. Treninzi su svaki dan, a utakmice se uglavnom odigravaju za vrijeme vikenda. Dakle, ljubavni život je zasada u drugom planu.

Pratiš li i druge sportove? Što više voliš, individualne ili kolektivne sportove?

Prije sam trenirala i tenis, pa sada mečeve pratim na televiziji. Osim rukometa pratim i nogomet. Više volim kolektivne sportove, jer uvijek se ljepše veseliti pobjedi kad imaš još nekog u ekipi. Ovako si sam. Istina je da se u inidvidualnom sportu više ističeš, svi znaju za tebe ako si dobar, ali i odgovornost za neuspjeh je samo tvoja. U kolektivnom sportu dijeli se i veselje i odgovornost.

I u ekipnim sportovima postoje nositelji igre.

Istina, ekipa također ovisi o nekoliko jačih igrača koji povuku one druge, koji grade igru. Tu je i odgovornost za rezultat, jer, ako, primjerice, mene "ne ide", to se vidi kroz slabiju igru i lošiji rezultat ostatka ekipe. Ipak, u ekipnom sportu se uvijek može pronaći i neka zamjena, dok u individualnom sportu toga nema. Pritisak odgovornosti je posebno velik za igrače u onim prvim ekipama, od kojih se i najviše očekuje.

Je li teže igrati sa seniorkama ili kadetkinjama?

Teže je igrati u ligi s kadetkinjama, gdje sam jedna od vodećih igračica i ta odgovornost je veća. S druge strane, veći izazov je igrati sa seniorkama, gdje se uvijek moram iznova dokazivati u igri. Ipak, kadetkinje su moja generacija, zajedno treniramo i igramo, pa mi je zasada ljepše igrati s njima.

Predstoji nam europsko prvenstvo u rukometu za muške i za žene. Kakve su tvoje prognoze za našu reprezentaciju?

Mislim da će naša muška reprezentacija osvojiti jedno od prva tri mjesta na prvenstvu, ali cure neće biti tako dobre.

Robert Škiljan

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (3)