Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Josip Jambrač, zamjenik župana Zagrebačke županije

Samobor i Sveta Nedelja - nositelji razvoja

Josip Jambrač, zamjenik župana Zagrebačke županije, rođen je u Vrbovcu 1957. godine, gdje i danas živi u obiteljskoj kući sa suprugom, kćerkom i sinom. Prije nego što je postao dožupan obavljao je poslove direktora druge po veličini zanatske zadruge u bivšoj državi, bio je samostalni projektant u Opremi Vrbovec, a nakon toga i privatni poduzetnik. Svoju sadašnju poziciju vidi kao izazov i pokušaj da, s gledišta poduzetnika, politiku pretvori i primijeni kroz realna ostvarenja. Ovo mu je drugi mandat na funkciji zamjenika župana i prema dosadašnjim pokazateljima vjeruje da su se uloženi trud i energija isplatili na korist građana županije.

Kako na na temelju konkretnih pokazatelja ocjenjujete stanje gospodarstva u Zagrebačkoj županiji?

Najvažnije je napomenuti da Zagrebačka županija već niz godina bilježi gospodarski rast i to brži od drugih županija. Prema podacima za prošlu godinu nalazimo se odmah iza Zadarske županije, koja je imala 5%-tni porast u prošloj godini. Dakako, ne treba uspoređivati ulaganja države u te dvije županije, jer je to nesuporedivo i njihov rast je rezultat upravo tog ulaganja. Međutim, držim da su i naše kontinentalne županije zaslužile daleko veća ulaganja, jer kad bi u Zagrebačku županiju bilo toliko uloženo, mi bismo bili daleko naprijed. Pritom mislim i na turistički i na gospodarski segment. Inače, prihod naše županije raste iz godine u godinu, a u 2005. godini zabilježen je porast od gotovo 26%. Taj podatak govori o dvjema činjenicama: porastao je broj zaposlenih, a porasle su i plaće zaposlenih. I jedan i drugi podatak su kvalitetni, jer nam pokazuju da smo kroz naše projekte, programe i uvjete općenito stvorili i omogućili pozitivno gospodarsko okruženje. S druge strane, ovi podaci pokazuju da je efikasnost naših tvrtki porasla, jer je temeljem toga porastao i porez na dobit pa je tako i prihod županije s te pozicije porastao za 5 milijuna kuna, što je porast od gotovo 33%. Kroz anketu koju smo proveli među našim gospodarskim subjektima, čak 90% njih očekuje da će zadržati isti ili čak povećati broj zaposlenih, a s druge strane, kroz tu anketu gotovo isti postotak ispitanih ocjenjuje rad županijske uprave dobrim. To znači da idemo u pravom smjeru i da donosimo prave mjere. Nama to predstavlja još veći izazov.

Koje proizvodne grane su najpropulzivnije i u čemu su temelji županijskog gospodarstva?

Moram reći da je najuspješniji prvenstveno zapadni dio Zagrebačke županije. Dakle, tu spadaju Samobor, Jaska, Sveta Nedelja i Zaprešić, što se vidi i prema prihodima ovih lokalnih samouprava, koje također bilježe rast. Pogotovo je tu velik skok u prihodima Općine Sveta Nedelja, koja je po tom rastu jača čak i od nekih gradova. U posljednjih nekoliko godina je, što se gospodarskih grana tiče, nažalost, prevagnula trgovina. U trgovini je i najviše zaposlenih, čak oko 20000 ljudi. Taj podatak je na neki način zabrinjavajući utoliko što ne pridonosi našoj težnji da deficit uvoza i izvoza robe u našoj županiji pretvorimo u suficit, odnosno da stvorimo uvjete povećanja proizvodnje prema izvozu, što znači i otvaranje radnih mjesta u proizvodnji. Od ostalih branši jake su metalna, prerađivačka i poljoprivreda, ali trgovina je ta koja prednjači.

Kakvo je stanje u poljoprivredi? Znamo da nismo Slavonija, ali u nekim dijelovima županije imamo razvijenu poljoprivredu.

O poljoprivredi nije lako govoriti, bilo dobro ili loše, jer to je onaj vid proizvodnje koji bi zaista trebao biti planski definiran i organiziran. Pogotovo stoga što poljoprivreda u europskim zemljama nije prepuštena stihiji, niti je prepuštena globalnom tržištu. Europske države dugoročno planiraju svoju poljoprivrednu proizvodnju te definiraju količine i cijene. Nama predstoji prije svega organiziranje poljoprivrednih proizvođača, vjerojatno kroz zadruge ili sličan vid organiziranja kao što je to i u Europi, bez obzira što naziv zadruga nosi sa sobom određene konotacije iz bivše države. Dakle, od države treba očekivati zakonsku regulativu i da resorno ministarstvo napravi realne planove koje može prenijeti na jedinice lokalne samouprave. Najveći problem je što zemlja nije u funkciji i tu treba mijenjati stvari ne samo s pozicije izvršitelja, dakle županije, već i zakonsku regulativu. Zemljište ne smije i ne može biti predmet trgovine, već predmet upotrebe ili korištenja. Smatram da je zemlja prirodno blago, a time prirodni resurs i prirodni monopol kojim država, a i županije kao jedinice regionalne samouprave, moraju upravljati. Dakle, predstoji nam prije svega stvaranje "zemljišne banke", okrupnjavanje poljoprivredne proizvodnje i stvaranje uvjeta da poljoprivredni proizvođači zaista to i postanu, da se bave poljoprivredom i da od toga mogu živjeti kao i svi ostali. To se ostvaruje prije svega državnim i županijskim poticajima, ali i kroz ulaganja u infrastrukturu kako bi se poljoprivredna zemljišta privela svrsi. U tom dijelu se očekuje korak naprijed.

Upravo od te poljoprivrede se kao finalni proizvodi očekuju robne marke. Zagrebačka županija dosta ulaže i puno radi na tim projektima. Čime se sve možemo pohvaliti?

Uvijek je puno lakše se odrediti prema onome što bi mi htjeli, a puno je zapravo teže taj isti proizvod stvoriti. Dakle, lako je odrediti brand, ali je teško stvoriti proizvođača i plasirati ga na zahtjevno tržište. Izuzetno smo zadovoljni Samoborskom salamom, koja, unatoč tome što je vjerojatno jedna od najskupljih salama koje se nude, izvanredno dobro kotira i prodaje se na tržištu. Očito je da kontinuirana kvaliteta i standard proizvodnje, bez padova i oscilacija, imaju svoje tržište i kupce. Tu je i naš polusuhi sir Dragec, koji je također našao svoje tržište. To su nam dva najjača proizvoda i sada će, osim u Mercatorovim centrima, ići i u manje trgovine. Uz ovakve proizvode i oko njih vežu se i proizvođači. Slijedom povećanja potražnje širi se i proizvodnja, a njihova proizvodnja uzrokuje čitav lanac, od uzgoja mesa, zatim ratarstva, bez kojeg pak nema obrade zemlje, a tek onda je tu krajnji proizvođač. Taj lanac već samo za ova dva proizvoda dugoročno definira odnose i proizvodnju u poljoprivredi, što je jako važno. Neki naši uzgajivači svinja direktno su vezani uz proizvodnju Samoborske salame, dakle, oni znaju da su dio tog procesa koji iziskuje i određenu kvalitetu. To vam je slično kao i u auto-industriji. Kvalitetni dijelovi daju i kvalitetan automobil. Tu svi imaju koristi. Takva ciljana proizvodnja daje i najbolje rezultate. Slijedi nam ista priča oko vina, stvaranje marke, okupljanje vinara i vinogradara. Jer, ne mora svatko tko je proizvođač grožđa i ima vinograd biti i vinar. Možda se to nekome i neće dopasti, ali mi moramo okrupniti proizvodnju i naši sadašnji mali proizvođači će morati odlučiti što će raditi.

Što je s brdsko-planinskim područjima županije? Posebno nas zanima Žumberak, kojem svi, barem načelno, žele povratak života.

Županija daje puno novaca u vidu poticaja, a jedna od posebnih kategorija su i poticaji upravo za brdsko-planinska područja, u koja spada i Žumberak. Najveći iznos subvencije koju korisnik gosišnje može ostvariti je 100.000 kuna. To nisu zanemariva sredstva, a brdska područja, kao što je Žumberak, ostvaruju i 50% uvećane subvencije. To je samo jedan vid stimulacije. Po meni je daleko važniji vid stimulacije tih poljoprivrednika u dobroj dugoročnoj organizaciji i definiranju njihove proizvodnje. Ovih dana imamo dodatni problem raskinutih ugovora prijevoznika mlijeka Lure i proizvođača mlijeka sa Žumberka, jer su te količine mlijeka jednostavno premale. Tu se radi o ekonomskoj kategoriji koja je, nažalost, takva da svaku vrstu stimulacije i poticaja stavlja u jedan podređeni položaj. Važno je osigurati dugoročnu proizvodnju, s time da proizvođač zna što će sljedećih desetak godina raditi, što mu taj proizvod nosi i može li od toga njegova obitelj živjeti. Posebno je to teško napraviti na područjima kao što je Žumberak, jer tamo prije svega treba osigurati prisutnost žitelja, da se sačuva okoliš i prostor. Tu svakako treba sudjelovati i država s posebnim beneficijama, kao što to radi Slovenija. Naši županijski poticaji i subvencije slabo vrijede, ako ih nemate kome ponuditi i dati. Tu ne vrijede ni rasprave što treba prije - poticaje ili ljude - treba i jedno i drugo, ali usuglašeno, kontinuirano i dugoročno definirano. A danas je vrlo teško uvjeriti ljude da to možete riješiti u određenom vremenskom roku. No, jedino tako se mogu vidjeti i osjetiti pomaci.

Turizam je važan dio gospodarstva Zagrebačke županije. Što se u tom segmentu nudi zainteresiranim ulagačima i što se inače radi na razvoju turizma u županiji?

Za razvoj turizma u Zagrebačkoj županiji se samo s pozicije turističkih zajednica kroz Upravni odjel za gospodarstvo, a putem naše Turističke zajednice, koja je smještena u Preradovićevoj ulici u Zagrebu, izdvaja 4 milijuna kuna. Tu se prezentiraju i sva događanja svih turističkih zajednica županije, a ove godine se dio tih manifestacija podigao i na županijsku razinu, a neke čak i na nacionalni nivo. Pritom se radi prije svega o tradicionalnim događanjima kao što je i Samoborski fašnik, zatim Kaj su jeli naši stari, natjecanja vinara kontinentalnog dijela Hrvatske i tako dalje. Tako županija ne potiče samo turističke manifestacije, već se stvara i štih koji je vezan ne samo uz klasičan turizam, nego i uz dio proizvodnje u kojoj smo dobri. Kako se uvijek može napraviti i korak više, tako i mi radimo na tome da odredišta u našoj županiji ne budu destinacija tipa "za 4 sata" ili jedno poslijepodne, već da se posjećuju na nekoliko dana ili preko vikenda. Stoga je naš zadatak potencijalne ugostitelje u svim dijelovima županije pokušati navesti da svoje lokale pretvore u male obiteljske hotele kako bi povećali smještajne kapacitete. Sljedeći korak na kojem radimo je upravo objedinjeni program smještajnih kapaciteta malih obiteljskih hotela u županiji, kakvih vani u okolici velikih gradova ima koliko hoćete, a nadamo se da će biti gotov do kraja godine. Tu ćemo stimulirati i potencijalne ulagače, a onda cijelu priču vinskih cesti i drugih proizvođača vezati uz takve objekte i tour-operatore. Želja nam je da sadašnji pristup turizmu, u kojem agencije šalju ljude van naših destinacija, okrenemo naopako. Dakle, želimo okrenuti priču, da mi postanemo ti koji će prihvaćati turiste. Agencije moraju imati što ponuditi svakomu tko dođe u Zagreb, i to program cijele Zagrebačke županije i naše vrijednosti.

Robert Škiljan

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)