Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Rajka Križanac
S DRUGE STRANE GRANE

Epitaf posvećena osobi koja svakako još jednom zavređuje naći mjesto u ovom medijskom prostoru - Joži Avšiču

Čovjek s velikim Č

Teško je svakoj osobi kada se suoči sa životnim istinama i neumitnostima, kada shvati da su vrijeme i prostor prolazni, a tijelo jedna materija koja je ranjiva i nije vječna. Svaka osoba, svaka individua ostavlja neki trag iza sebe, ostanu njegova djela, njegove riječi, rečenice, misli i njegova nastojanja, ali i neispunjene želje, snovi.

Ova kolumna je nekrolog ili epitaf i posvećena je osobi koja svakako još jednom zavređuje naći mjesto u ovom medijskom prostoru. Jože Avšič je svojim radom i djelom dokazao i pokazao da je Čovjek s velikim Č i osoba "za obje strane grane". U nedjelju nas je napustio Jože, političar kojeg i brojni Samoborci znaju, možda ne toliko kao političara, već više kao uvijek nasmijanog prijatelja. U njegovoj biografiji će ostati zapisano da je bio ekonomist, župan Brežica, zastupnik u dva mandata u Parlamentu, član Općinskog vijeća, suradnik na brojnim projektima... Jedna od njegovih značajnih zadaća, dok je bio zastupnik, je bila predsjedanje u Odboru za vanjsku politiku, u kojem je vodio posebnu brigu o odnosima s Republikom Hrvatskom u onom dijelu koji zovemo civilno društvo.

Inicijative o društvima koja surađuju i provode zajedničke projekte i programe "s obje strane grane" naišle su na plodno tlo u Metliki, Črnomlju i prostoru uz Kupu, pa se tamo već neki rezultati uspješne međudržavne suradnje i vide. U Brežicama je, nažalost, sve ostalo na inicijativi za osnivanje društva slovensko-hrvatskog prijateljstva, a i za tu inicijativu je bio zaslužan Jože Avšič. Uspio je održati i druženje zastupnika i političara iz obje države na "političkom tenisu", koji je postao tradicija na Bizeljskom svake godine. Neformalno, ali vrlo žustro, se svake godine igra politička tekma, koja ne stremi visokim sportskim dometima, već je važno biti prisutan i sudjelovati.

Brojni su drugi projekti na kojima je surađivao; od zakona o njemu posebno dragom "dolenjskem posebnežu" cvičku, kojega je i sam proizvodio, pa sve do državnog projekta hidroelektrana na rijeci Savi, vodovoda, kanalizacije Obrežje, obilaznice... Ostat će zapisano da je bio aktivan u jednom vrlo intenzivnom razdoblju razvoja Občine Brežice i njenom pozicioniranju u prostoru regije i države.

Rado se sjećamo njegova gostovanja na samoborskom radiju u emisiji Ivane Kabaj, Pozor, žena u eteru, u kojoj je progovorio o svim otvorenim pitanjima, iznio brojne ideje i potvrdio činjenicu da živimo u "enovitem" prostoru, koji je povezan rodbinskim i prijateljskim vezama te da nam granica ne smije biti prepreka ili "ovira".

Mnoge prepreke je savladao u životu i radu, mnoge je ideje još imao, želio je još brojne boce svog cvička pokloniti prijateljima, ali, nažalost, bolest je bila brža i jača. Bitku za zdravlje i tešku bitku sa zloćudnim tumorom nije dobio. O takvim bolestima razmišljamo slušajući izvještaje i gledajući vijesti u medijima, ali drugačije je kada se to dogodi nama ili nekom našem bližnjem. Broj zloćudnih i raznovrsnih tumora je u porastu pa ćemo jednu od sljedećih kolumni posvetiti i tom važnom pitanju.

Svi mi koji smo surađivali s našim dragim Jožetom sjećat ćemo ga se kao vedre osobe koja je znala dobro slušati druge, ali i koja je znala uvjerljivo govoriti. Komemoracija i sahrana su pokazale svu širinu njegove osobnosti, kulture dijaloga i prijateljstva sa svima. Brojni prijatelji i suradnici, svih političkih opcija, su došli odati mu počast i pokloniti mu se.

Ciril Zlobec je zapisao da su razlozi za život i tada, kada je života sve manje i manje.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)