Rajka Križanac
S DRUGE STRANE GRANE
Tri primjera direktne demokracije
Referendumski optimizam
U životu bi modus operandi i modus vivendi trebao biti optimizam, jer on nas svojim pozitivizmom vodi ka razvoju i napretku. Možda ću zvučati gorko i pesimistički, ali, kada se okrenem s jedne pa s druge strane grane, svaka mi se tema čini crna i neperspektivna, kao i da promišljanjem sve dublje zapadamo u neku "iju": recesiju, depresiju, anarhiju... Dilema je koju temu izabrati, a da ne pišemo s okusom gorčine.
Vrlo često radimo u ovoj kolumni usporedbe i projekcije o tome kako se neka tema ili pojava u našim društvima tretiraju s obje strane grane. Pitanjem referenduma općenito smo se ovdje već bavili, ali me nedavna odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske da se ne raspiše i ne provede referendum na temelju valjanih potpisa, ipak iznenadila, kao i veći dio hrvatske javnosti. Pojašnjenje je da referenduma neće biti zato što su, prema stajalištu toga suda, pretpostavke za njegovo raspisivanje prestale postojati 3. rujna ove godine, kada je Vlada iz procedure povukla prijedlog Zakona o izmjenama Zakona o radu. Suci Ustavnog suda su tako stavili točku na referendumsku inicijativu koju je podržalo 717 149 građana s pravom glasa, odnosno 15,95 posto upisanih u biračke popise. Očito je da bi nešto trebalo promijeniti - referendumski zakon? Ljude? Politiku? Pravo?
Istovremeno je, s druge strane grane, prošli tjedan Vlada Republike Slovenije donijela odluku da 12. prosinca ove godine opet pohodimo glasačka mjesta, jer ćemo se izjašnjavati, već po drugi puta, o Zakonu o Radioteleviziji. Opozicija koja je provela zakonski propisanu proceduru za provođenje referenduma tražila je da se udruže dvije inicijative, jer još jedan aktualni prijedlog za raspisivanje referenduma čeka u predvorju parlamenta – Zakon o malom radu. Sve te različite inicijative već su dovele do brojnih kalkulacija da ćemo druge godine, kada nema izbora, ipak pohoditi birališta o referendumskim pitanjima, i to tri puta. U doba recesije svakako je značajan i bitan financijski moment troška jednog takvog instrumenta.
Jesu li brojni referendumi znak političke zrelosti, direktne demokracije ili pak politički disonantnih tonova? Pitanje ostaje za šire politološko istraživanje. Činjenica je da smo u Sloveniji imali, odnosno da ćemo imati u 14 godina zakona isto toliko referenduma. Prvi se dogodio 1996. godine, a, eto, za manje od mjesec dana će biti i referendum rednog broja 14. Građani su tako o brojnim pitanjima sami odlučivali, ali je na neke od njih odaziv bio i više nego slab. Posljednji ovogodišnji referendum je bio o arbitražnom sporazumu i digao je dovoljno prašine, bura i oluja, a provukao se sa ZA vrlo tijesno. Neke inicijative, sadržaji i teme koje se pojavljuju na referendumu, mogu biti, dakle, i vrlo osjetljive prirode, mogu imati životne, ali i financijske posljedice, prije svega za državu ili institucije. U nekim primjerima odluka može biti upitna zbog posljedica, odnosno upotreba instituta direktne demokracije je možda za neka pitanja neprimjerena.
Kao primjer referendumske zemlje se kao školski primjer u politološkoj literaturi navodi Švicarska. Jedna od odlika švicarskog sustava je upravo ta direktna demokracija i stotine referenduma, na kojima građani direktno odlučuju o svim važnim pitanjima. Iako nama to može zvučati čudno, Švicarci su na referendumu glasali i o brojnim manje bitnim pitanjima, poput alternativne medicine i biometrijskih putovnica. Što se tiče uvrštavanja alternativne medicine u sustav zdravstvene zaštite, gdje bi svaki Švicarac mogao otići i liječiti se, primjerice, tradicionalnom kineskom medicinom, većina se izjasnila ZA. Malo veći problem bilo je uvođenje biometrijskih putovnica, gdje je izglasano njihovo uvođenje, ali je ZA glasovalo tek 50,1% birača koji su izašli na referendum. Razlika je bila u tek nešto više od četiri tisuće glasova. Izjašnjavanje, pak, o tome da se švicarskom Ustavu pridoda rečenica u kojoj će se izričito zabraniti gradnja minareta, imalo je buran odjek diljem Europe.
Teško je usporediti sva tri primjera direktne demokracije, ali razlika je očita i jasno je da je razvojni put svake demokracije dug i trnovit. Budimo optimistični.
- Registrirajte se za komentiranje
- Pregled komentara (0)