Rajka Križanac
S DRUGE STRANE GRANE

Sto smo se puta sastajali na ovome mjestu i shvatili da život na granici i nije tako "opasan i grub"

Red kritike, red sarkazma

Brojka 100 je svakako ugodna prigoda da čestitamo Glasniku i da budemo malo analitični, malkice samokritični, ali i sentimentalni, pa da se osvrnemo pogledom unatrag, na ideje "S druge strane grane".

Prije desetak godina smo na ovim prostorima, s ovu stranu grane, razmišljali vrlo ozbiljno o osnivanju društva hrvatsko-slovenskog prijateljstva, jer smo smatrali da treba nešto učiniti na lokalnom nivou, ne bi li se ublažila uvijek vruća kuhinja međudržavnih odnosa. U medijima smo vidjeli da u drugim krajevima uzduž grane takve udruge aktivno rade i ne pokušavaju biti "guske u magli", nego promotori pozitivne klime i toplih vjetrova na graničnim prostorima. Ideju smo promovirali s Jožetom Avšičem, članom Liberalne demokracije Slovenije i u tom razdoblju zastupnikom u Parlamentu. Razgovarali smo i inicirali neke mehanizme, ali udruga na ovim posavskim prostorima nije zaživjela. Velik je broj ljudi iz različitih sfera povezano rodbinskim, profesionalnim i inim vezama na ovom prostoru i zasigurno bi se ta sinergija mogla pretvoriti u neke dobre ideje.

Prije četiri godine, kada mi je urednik Glasnika Samobora Robert Škiljan predložio pisanje kolumne, čiji je radni naziv bio "S druge strane grane", ideja mi se odmah svidjela. Igra riječi i simbolika samog naziva kolumne je bila izazov, a presudni moment je bio: sloboda u izboru teme i diskursa. Kolumna ima svojih 70-tak izdanja, jer smo i u razdoblju izlaženja Glasnika tjedno ostali na dvotjednom ritmu.

Živjeti na granici dvije države vrlo često izgleda kao da doista i visimo na nekoj grani između dva razmišljanja ili dvije politike. Hrvatsko - slovenski "prijepori", kako ih neki nazivaju, spadaju u ikonografiju i scenografiju koja se svakih nekoliko mjeseci pojavi na političkoj pozornici, samo u drugačijoj formi, boji ili obliku.

Teme koje smo pokušali opisati i približiti vam bile su različite: od onih lokalnih, aktualnih za nas koji živimo na prostoru između Brežica i Samobora, poput gužva na granici, uvođenja Schengena, plavljenja potoka Bregane ili općinskog praznika. Neke teme su bile "državne", poput predsjedničkih izbora, traženja lokacije odlagališta nuklearnog odpada, uvođenje pokrajina, funkcioniranje eura ili pak multikulturalni dijalog. Potrudili smo se pojasniti neke pojmove iz politološkog diskursa ili pojedine jezične distinkcije istih pojmova u slovenskom i hrvatskom jeziku, kao što je razlikovanje pojma župan ili pak što je to "viharjenje" ili "čezmejni vpliv".

U nekim kolumnama smo htjeli biti kritični, ponekad smo vas samo informirali, ponekad smo bili i cinični, sarkastični, a dosta često i kritični, bez obira na stranu grane kojoj je ta kritika bila namijenjena.

Nemamo namjeru promijeniti politiku države, ne mislimo da ćemo utjecati na oblikovanje javnog mnijenja, niti na čudesne izjave ministra Rupla, niti će ton pl. Zmage biti manje grub, niti će Riba 1 i Riba 2 manje puta krišiti ZERP, a bome neće niti kumice na samoborskom placu reći: "Joj, kak su dobri ovi Janezi" ili će pak samoborski gradonačenik Filipec biti oduševeljen Schengenom – jednostavno smatramo da su neki projekti, neki ljudi i neke ideje zaslužili svoj medijski prostor.

Sve, dakako, ostaje na pokušaju i doista na pozitivnim namjerama, a da li u tome uspijevamo nećemo ni pokušati procjenjivati - to ćemo ostaviti vama.

Sve i uvijek počinje lexisom – riječju, ali bi trebalo završiti dijalogom ili dogovorom.

U prvoj kolumni smo zapisali pa ćemo samo ponoviti: Ako želimo promijeniti okolnosti, moramo najprije promijeniti sebe, a da bismo promijenili sebe moramo prvo promijeniti svoja razmišljanja na "grani".

Arhiva 2008

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2007

2006

2005

2004

2003

2002