Rajka Križanac
S DRUGE STRANE GRANE

Energetska križaljka nudi nekoliko sinergijskih mogućnosti

Luka na Jesenicama?

Izbori su svake četiri godine pa zavređuju da im damo više prostora nego ostalim temama. Zbog toga ćemo "za uvertiru" opet malo o izborima u Sloveniji. Trudimo se izvještavati vas "fino i friško" po tom pitanju, iz kolumne u kulumnu, pa to sad već izgleda kao serija, no još ipak nije sapunica. Dakle, popis više nije tajan i sad se sve zna – imena su nam obznanjena. Slovenija pod dirigentskom palicom šestog predsjednika Vlade, Boruta Pahora, dobiva devetu Vladu od 1990. godine. Pet žena, sedam nestranačkih kandidata, osam doktora - svakako vas ostavlja bez daha. Doktori su dobrodošli i svakako potrebni, i to svih vrsta, jer neće ni ove naše prostore zaobići globalna kriza i recesija. Brod koji će jedriti usred ovog nemirnog i globalno uzburkanog mora trebat će doista hrabro i mudro voditi. Je li to doista kadrovski optimum glede danih okolnosti - presudit će građani brzo, a svoj stav pokazati za četiri godine. Ministarska imena su uglavnom nova i svježa, vrlo stručna, ali, naravno, s određenim političkim i koalicijskim predznakom. Hrvatski mediji su najviše popratili izbor "vanjskog" ministra, dok su slovenski najviše pažnje dali jednom drugom imenu. Ovih dana je ime Karla Erjavca bilo vrlo spominjano i to kao bivšeg ministra obrane i kao novog ministra okoliša. On je čak zbijao šale na svoj račun – da je on "ono nešto" zajedničko Janši i Pahoru. Sedam zastupnika njegove stranke umirovljenika svakako mu je omogućilo zauzimanje dobre pregovaračke pozicije. Hoće li okoliš biti mirniji ili možda pak trusniji od Patrije i afera, ostaje da vidimo.

Zanimljivo je da se u deželi šuška već neko vrijeme o gradnji drugog bloka nuklearne elektrane u Krškom. To šuškanje je ušlo i u koalicijski dogovor, u kojem stoji da će se građani o gradnji izjasniti na referendumu. Načelno, koalicijski partneri vide rješenje energetske krize u nuklearnoj energiji. Još nismo riješili pitanje odlaganja otpada u jednoj, a već si stavljamo u breme drugi težak objekt. Zanimljivost, ili bolje podudarnost, je tim veća što je i Hrvatska ovih dana ušla u razmatranje istog pitanja i obznanila u javnoj raspravi prijedlog svoje energetske strategije. Rješenja su različita pa energetska križaljka ima nekoliko sinergijskih mogućnosti: jednu nuklearnu, dvije termo ili dvije termo i jednu plinsku varijantu.

Zanimljivo je da se hidroenergija, što bi u ovom času možda zanimalo energetske lobiste "s ove strane grane", gotovo i ne spominje ili tek u tragovima. Naime, Slovenija je kao jednom od državnih projekata pristupila garadnji lanaca hidroelektrana na rijeci Savi. Posljednja u nizu je radnog naziva Mokrice i u neposrednoj je blizini granice. Akumulacije, retencijske površine, plan gradnje i vodni režim, potpuno bi drugačije izgledali kad bi se ta gradnja na Savi nastavljala i u Hrvatskoj. Možete li zamisliti da, recimo, naše dvije države sagrade zajedno dvije hidrocentrale pred Zagrebom. Odgovor je vjerojatno onaj: aha, da, bumo, kad bu Sava počela teći prema gore...

To su samo želje i promišljanja nas malih sudionika u tim procesima, u kojima je tek jedna stavka inženjerska i racionalna logika, dok je ona politička puno jača i vrlo često vesla u nekom drugom smjeru.

U spomenutom koalicijskom ugovoru se spominje (nisam ga još pročitala, ali iz dobro informiranih krugova sam saznala) i koncept plovnosti rijekom Savom. Tako ćemo na Jesenicama u nekoj budućnosti, na mjestu gdje je nekad bila splav i povezivala nas s Drenjem, dobiti riječno pristanište. Kako li će to brodovi ploviti rijekom Savom i kako će plovnost izgledadati od Siska do granice je definitivno projekt i vizija za neke buduće generacije.

Plovidba Savom u nekim budućim danima bit će turistička pa ćemo tako možda biti ipak malo bliže ili će nam opet neka vodena pitanja razvodnjavati susjedske odnose.

Arhiva 2008

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2007

2006

2005

2004

2003

2002