Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Rajka Križanac
S DRUGE STRANE GRANE

Zadnji spust uz Stabat mater

Posavje u crnini

Petak, 4. srpanj, Viteška dvorana Posavskog muzeja Brežice, zvuci poznatog djela Giovannia Batiste Pergolesia u izvođenju francuske skupine Le concert de l Hostel Dieu. Zvuci Stabat mater odzvanjali su najljepšom baroknom dvoranom u Europi, dirajući duše i zamišljena lica većine prisutnih. Tužna i zabrinuta lica, bez pravih riječi utjehe o tragediji koja se dogodila dan prije, na rijeci Savi. Nemili događaj je lebdio u ozračju svečane festivalske večeri. SEVIQC Brežice već u svojem imenu prenosi diljem svijeta znakovitu poruku – Semper vivam quam creata – Uvijek živa kad ostvarena. Festival je započeo tako popodnevnim forumom članica međunarodnog udruženja REMA, koji osim europskih uključuje i pedeset najuglednijih svjetskih festivala stare glazbe, s potpisanom deklaracijom o međukulturnom dijalogu. Ovogodišnji Festival, kao i dvanaest prethodnih, ima osnovnu vodilju i posvećen je dvojici velikih i znamenitih Slovenaca, Primožu Trubaru i skladatelju Iacobusu Gallusu. Uz skladateljski opus Gallusa te glazbe iz razdoblja života i rada Primoža Trubara, Festival ima na rasporedu 50 koncerata. Sastavljaju ga tri festivala: Festival Brežice, Klasika Dolenjska i Klasika Slovenija, a uključeni su i koncerti u Italiji i Hrvatskoj. Časni pokrovitelj festivala je i ove godine ministar za gospodarstvo Andrej Vizjak, dok je Francuska država partnerica.

Umjetnički ravnatelj i direktor Festivala je u svom govoru uoči otvaranja naglasio da će Festival zadržati program vrhunske umjetničke kvalitete jedino uz pomoć svih čimbenika koji trebaju pomagati kulturi te da će "stara glazba" pomoći u ostvarenju Europe bez granica.

Dan prije, četvrtak, 3. srpanj, Posavje osupnuto i bez riječi od vijesti koja je obznanila najveću nesreću na vodi.

Projekt izgradnje lanca hidrocentrala na rijeci Savi je projekt koji je proglašavan energetskim projektom desetljeća, pa i stoljeća. Svaki projekt, osim potpore institucija svakako mora imati i svoje vizionare, svoj društveni poticaj, ne samo infrastrukturni, već i financijski. Župan Občine Sevnica, Kristijan Janc je svakako bio osoba koja je taj projekt uspješno vodila i udahnula mu život. U svojoj zadnjoj izjavi, neposredno prije kobnog spusta, je naglasio: "Polako se zatvara plovni put između Sevnice, Boštanja i Blance. Zato, za sve koji smo uključeni u taj projekt, smo organizirali zadnji spust po Savi. To je povijesni trenutak i neka vrst zahvale, jedan znak pažnje, prema svima koji se trude na tom velikom projektu gradnje hidrocentrala na Savi". Toga je dana u općini Sevnica organizirana humanitarna akcija u kojoj su prikupljena sredstva za nabavku novog vozila medicinske pomoći pa je ushićenje župana time bilo veće.

Spust koji je trebao biti zadnji doista je to i bio. Voda je pokazala svu svoju silinu i neukrotivost, a ljudi svoju nemoć. Ljudski faktor, želja, nepažnja, nepromišljenost - sad je gotovo nebitno, jer trinaest ljudskih života se ne može nikako vratiti. Nažalost, povijesni trenutak će biti zabilježen u cijeloj regiji i državi. Mnoge su obitelji, poduzeća i lokalne zajednice ostali bez svojih vodećih ljudi i svojih najmilijih. Šokirani smo svi koji smo članovi različitih komisija koje prate pripremu dokumentacije za hidrocentralu Brežice i koji smo u poslu surađivali s mnogima od trinest stradalih. Praznina i veliki gubitak će ostaviti dugotrajne posljedice. Doista je čovjek malen kao zrno pijeska, kao kaplja vode, ali je veliki njegov gubitak.

Djelo Stabat mater završava stavcima Quando corpus morietur i Amen i, ako glazbu shvaćamo kao univerzalni jezik, upravo ti stavci čine se prigodnima, kao posljedni nekrolog, umjesto svih riječi koje bismo mogli još izreći ovih dana.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)