Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Rajka Križanac
S DRUGE STRANE GRANE

Mediji s jedne i druge strane grane pate od iste mane

Informiranje ili dezinformiranje

Mediji su doista zanimljiva pojava. Vrlo su česta tema mnogobrojnih studija i rasprava, a i naše zanimanje često i rado pobuđuju, jer smo i mi dio toga globalnog sela ili, kako ga neki autori nazivaju, Disney über alles. U nekim knjigama nalazimo podatak da je 1776. godine bilo potrebno pedeset dana da u SAD stigne informacija o engleskom stavu o donošenju Deklaracije o nezavisnosti. Sada je potrebno i manje od pet sekundi da se virtualno preleti velika bara.

U našim susjedskim odnosima je (sve)moć medija vrlo bitna i ima posebnu ulogu. Neki se trude objektivno pratiti obje medijske strane grane, odnosno svakodnevno barem pročitati slovenske i hrvatske dnevne novine.

Slučaj prvi. Naslov u Jutarnjem listu "Slovenija za oružje daje više od nas" pobudio je moje zanimanje - jednostavno mi je zapeo za oko. Zasigurno ne zato što me zanima vojna tematika i sigurnosna politika ili mi je pak oružje jako privlačna tema, nego zbog poruke samog naslova. Bacam se na čitanje i utvrdim da je članak prepun podataka o silnim milijunima kuna, nabavki raznorazne opreme, oklopnih vozila, do letjelica i ronilačke opreme koje će Hrvatska trebati nabaviti ili je to već učinjeno. Prepuno podataka o (za mene) izgubljenim milijunima kuna od kojih zaboli glava. Zapravo je cijeli članak elaboracija prošlih i budućih milijuna kuna koji se bacaju u bezdan Ministarstva obrane. U tekstu se, u jednoj jedinoj rečenici, uspoređuje koliko je za to potrošeno u Sloveniji. Naslov članka određuje urednik, pa se ja sad pitam tko je i što želio pokazati; da li je urednik spominjanjem Slovenije u naslovu htio privući pažnju ili možda možemo/moramo iščitati još neke obrise naslova. Ako mogu oni, možemo i moramo mi – pa smo tako odmah opravdani u trošenju silnih milijuna. Ako su oni naoružani, a prvi su susjedi, definitivno to moramo učiniti i mi. Ukratko, umjesto kritičkog osvrta na militarizaciju i vojevanje, samim naslovom tema je otišla u pogrešnom smjeru - ili je možda to i bio cilj.

Slučaj drugi, isti dan. Engleska kraljica Elizabeta u posjetu deželi – opet nekoliko stranica s elaboracijom prošlih i budućeg posjeta. Zanimljivo i vrlo poučno, jer Kraljica Majka, kako ju nazivaju, plijeni pažnju medija diljem svijeta. Zanima ljude što će ona jesti, gdje će se kretati, kakav će poklon dobiti, pa makar to bilo i u deželi. Istovremeno, dežela je dobila predsjednika Državnog zbora Pavla Gantara i održana je konstituirajuća sjednica izabranog saziva. Možda mi je promaklo, ali vjerojatno zato što su informacije šture i kratke slikom i tekstom, medijima ta tema baš i nije zanimljiva. Kraljice su običnom puku zanimljivije od predsjednika parlamenta, vjerojatno jer su starije i dulje traju.

Informaciju da je u Brežicama održan trodnevni humanitarni festival nazvan Ključ življenja – Ključ života, zasigurno niste nigdje mogli pročitati. Prikupljena sredstva bit će namijenjena bolnici Brežice za nabavku novog ultrazvučnog aparata.

Trodnevni festival sinergizirao je brojne koncerte, izložbe i radionice, a sve pod motom Ključevi otvaraju mnoga vrata, ali samo je jedan ključ života, koji otvara vrata u svijet u kojem živimo.

Djeca su radila radove pod motom Dijete sam i želim pomoći, od kojih su tri najbolja rada prodana na aukciji. Tome su prethodila i slijedila brojna događanja: otvorena je izložba fotografija poznatog brežičkog ekologa Hrvoja Oršaniča, zatim koncerti različitih glazbenih skupina, od kojih valja istaći Katalenu, koji gaje posebnu vrstu etno glazbe.

Sve je odradilo samo dvoje organizatora: Svetlana Dramlić i Peter Dirnbek, brojni volenteri i, naravno, sponzori. Čini se jednostavan i nadamo se uspješan ključ za odličan program i trodnevno humanitarno druženje.

Započeli smo ozbiljnim vojnim temama, a za(ključ)ili onim ljepšim, životnim.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)