Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Posljednji pozdrav Marijanu Čekolju (21.02.1955. – 02.06.2018.)

Otišao je jedan od najplodnijih samoborskih pjesnika

Noršić Selo u suncu i ogrtaču zelenila bujne prirode. Tek pokoja crna brazda i bijeli kolski put prema Japetiću. U daljini nazire se greben s impozantnim Oštrcom. Idilični vidici na sve strane. Ovdje je svoje posljednje dane proživio poznati samoborski pjesnik Marijan Čekolj. Na posljednji ispraćaj stigla je malobrojna obitelj, nekoliko prijatelja iz Čakovca i Samobora i susjedi iz sela. Marijan je pokopan 6. lipnja uz crkvicu sv. Duha, na vrhovima Samoborskog gorja. I dok lijepim riječima tamošnji župnik ispraća našeg pjesnika, meni misli bježe u sjećanja.

Upoznali smo se jedne noći, polovicom sedamdesetih godina minulog stoljeća, na Trgu u Samoboru, kad je Marijan izronio odnekud s gajbom paradajza i ponudio cijelo društvo. U razgovoru sam saznao da piše poeziju kao i ja. Poslije mi je na Šmidhenu pokazao i svoju tekicu s pedesetak pjesama "zapadnjačkog" stila. Nisu bile loše, šteta da je to izgubio. U razgovoru smo došli na ideju da osnujemo književnu grupu. Priključili su nam se Darko Plažanin, Marinko Španović i Jadranka Brnčić. Jadranka je poznavala dr. V. Devidea i njegova djela o japanskoj haiku poeziji.

Upoznali smo se s tom, tada vrlo egzotičnom poezijom te i sami počeli pisati haiku. No, mi muški, otprilike isto godište, morali smo se 1978./79. razići kojekuda zbog služenja vojnog roka. Tako smo tek koncem 1979. uspjeli pokrenuti Književnu grupu Katarza, koja je djelovala do 1985. Zajedno smo objavili 8 biltena i dva zbornika, uglavnom haiku. Poslije smo nastavili surađivati u raznim projektima i publikacijama. Marijan je u svemu tome bio izuzetno poduzetan. Tako je osnovao i Hrvatsko haiku društvo i pokrenuo haiku časopis Vrabac, stavivši se na čelo društva i časopisa. Uslijedile su i brojne nagrade, zastupljenost u svjetskim i domaćim časopisima i antologijama. Samobor se našao na karti značajnih haiku središta, prvenstveno zahvaljujući Marijanovom trudu.

Njegov rad i vrijednost prepoznali su i u dalekom Japanu te ga s poštovanjem ugostili na neko vrijeme. Osobito je odjeknula i njegova antologija Haiku iz rata, kao protest na agresiju na Hrvatsku. S tom knjižicom u Francuskoj je pokrenuta cijela biblioteka "La nouvelle vision de guere" i novi haiku žanr.

Kroz 40 godina pisanja i rada Marijan će ostati u sjećanju kao jedan od najplodnijih pjesnika Samobora. Kad vas put nanese u Noršić Selo, upalite mu svijeću i pročitajte koji haiku za Marijana.

Zbogom prijatelju!

Milan Žegarac Peharnik

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)