Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Birali smo između više od 31.000 kandidata, za 425 općinskih, 127 gradskih vijeća, 20 županijskih skupština i Skupštinu grada Zagreba

Tko nam je kriv što nam nije bolje!

U svakoj zemlji izbori su odraz demokracije. Time se ponosi i naša domovina. To je mogućnost najširim slojevima društva da iskažu svoju volju birajući predstavnike na određene društvene funkcije. Biračko pravo stječe se punoljetnošću. Stoga svaka društveno osviještena mlada osoba jedva čeka svoj osamnaesti rođendan kako bi na izborima mogla dati svoj glas predloženim kandidatima. A kada dođe taj dan na izbore se ide rano u jutro čime se dokazuje politička zrelost pojedinca. Odlučan birač koji zna koga odabrati. Kolebljivci ionako nisu dobro došli. Kako netko uopće može propustiti svoje pravo da odlučuje o svojim predstavnicima u vlasti? Biraju se najsposobniji za različite funkcije na različitim razinama vlasti. Tako smo imali izbore za lokalnu vlast, potom one za državnu razinu tj. Sabor. Biralo se više ljudi za više funkcija.

Pred izbornim mjestom svira se i pjeva. Iz zvučnika se čuje domoljubna pjesma. Birači su obučeni svečano. U bijelim košuljama, crnim hlačama i kravatama. A žene s urednim frizurama, uzdignute kose u punđu, u novim haljinama. Dolaze s muževima pod ruku. Na glasanje dolaze zajedno čitave obitelji. To je ipak važan društveni događaj. Odlučuju o svojim predstavnicima. Nije to mala stvar. A zna se glasanje nije samo pravo već i moralna obaveza svakog člana zajednice. Kada sam došao u osnovnu školu u kojoj je glasala moja mjesna zajednica provjerili su moj identitet, zaokružili u popisu birača da sam se odazvao, dali mi liste s kandidatima te me uputili da iza paravana u miru odlučim. Zaokružio sam ponuđeno i potom presavinuti list ubacio u zapečaćenu biračku kutiju. Kasnije u vijestima slušamo kako su izbori bili vrlo uspješni, kako su odabrani predloženi kandidati i kako je odaziv bio preko 90 %. Na nekim biračkim mjestima čak i više od 100 %.

Pretpostavljam da ste shvatili da je ovo opis izbora iz nekih prošlih vremena kada sam kao osamnaestogodišnjak stekao biračko pravo. Ima li to moje prvo iskustvo ikakve veze sa sadašnjim izborima? Rekao bih gotovo da nema. Danas je naše društvo demokratsko, mada se i tada govorilo da smo demokratsko društvo (što smo uvjetno i bili u odnosu na neke druge države socijalističkog bloka), predlaže se veći broj kandidata (a ne samo po jedan za svaku od funkcija), u izbornom nadmetanju je više političkih stranaka (a ne jedna kao nekada). Osim mjesta gdje se odvijaju izbori (uglavnom osnovne škole) sve je drugačije. Premda se i danas zna reći kako su izbori festival demokracije od svečane festivalske atmosfere nema niti traga. Nema domoljubnih pjesama preko razglasa, biračka mjesta nisu ukrašena cvijećem i zastavama, birači nisu svečano obučeni, obitelji ne dolaze zajedno, a većina uopće niti ne dođe. Odaziv je vrlo malen. Ako na izbore izađe pola biračkog tijela tada se to smatra izuzetno velikim odazivom. Na lokalne izbore, koji su se održali proteklog mjeseca, odaziv je bio izrazito nizak. Na razini čitave države odaziv u prvom krugu bio je manji za 2,5 % u odnosu na prethodne izbore, tek 33 %, od 3,5 milijuna osoba s biračkim pravom. Odskače Ličko – senjska županija s 45 %, dok je najmanji odaziv bio u Osječko – baranjskoj županiji, niti 30 %. A birali smo između nešto više od 31.000 kandidata za 425 općinskih, 127 gradskih vijeća, 20 županijskih skupština i skupštinu grada Zagreba. Niti u glavnom gradu odaziv nije bio viši, jedva nešto preko 31 %.

Očito većina birača izbore smatra svojevrsnom gnjavažom i beskorisnim poslom. Ne vjesni činjenice da svojim glasom biraju one koji će upravljati našim životima na lokalnoj i državnoj razini. Kasnije, skloni smo kritizirati lošu vlast a zaboravljamo da o njoj odlučujemo upravo mi, svatko od nas.

Treba imati na umu da svaki izbori koštaju ovo društvo jako puno. Prema Zakonu o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma Vlada RH mora u proračunu osigurati potrebna sredstva. Primjerice, za naknadu troškova izborne promidžbe za izbor zastupnika u Hrvatski sabor troškovi iznose 2.760.000 eura, dok su sredstva potrebna za promidžbu za EU parlament – 159.000 eura. Međutim, to nije sve. Još su veći troškovi za provedbu izbora. Prema podacima Državnog izbornog povjerenstva troškovi izbora za Hrvatski sabor veći su od 13 milijuna eura. Najveći dio tih sredstava namijenjen je za naknade za rad izbornih tijela i materijalne troškove, dakle troškove izbornog materijala, informatičke podrške i sl. A tome se treba nadodati cijena predsjedničkih izbora kao i cijena ovih lokalnih izbora. Sveukupno izbori koštaju naše društvo više desetaka milijuna eura.

Ipak, mi obični građani uočavamo neke pozitivne pomake vezane uz izbore, barem što se tiče onih lokalnih. Lokalni dužnosnici (načelnici, gradonačelnici i župani) ulažu velike napore da pred izbore uvjere svoje sugrađane (čitaj: biračko tijelo) kako je njihova vlast pridonijela boljitku njihovog kraja. Grade se ceste, provodi se vodovod i kanalizacija, popravljaju se fasade javnih objekata, poboljšavaju se uvjeti u dječjim vrtićima i školama, čak se grade i neki novi objekti te namjene, zapošljava se. Čini se sve kako bi se uvjerilo birače da su oni najbolji mogući izbor. Kada bi se tako entuzijastično radilo za čitavo vrijeme mandata postali bismo vrlo prosperitetna zemlja ugodna za življenje. Na žalost entuzijazam moćnika sveden je na kratko razdoblje predizbornih aktivnosti, a mi im našim neizlaskom na izbore uglavnom aboliramo nerad tijekom većeg dijela njihovog mandata. Pa tko nam je kriv što nam nije bolje!

Ipak izbori donose i nešto dobro.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)